Ignacio Bailone pojačao napad Šibenika

Šibenik je nastavio s dovođenjem prinova i potencijalnih pojačanja iz Južne Amerike – primarno iz Kolumbije, naravno, ali došao je i jedan Argentinac. Riječ je o 1.91m visokom napadaču Ignaciju Danielu Bailoneu koji je potpisao ugovor do ljeta 2022. godine.

Bailone je rođen 20.1.1994. u Rosariu, rodnom mjestu Messija i Di Marie, ali odrasta južnije, u Mar del Plati, gdje se u lokalnim klubovima, CD Norteu i Cadetes de San Martínu ističe u mlađim kategorijama. S 13 godina ga zato uzima drugoligaš Quilmes, gdje nastavlja dominirati golovima u pionirskim i kadetskim kategorijama na lokalnoj razini, što ga je dovelo i u širi krug U-17 reprezentacije Argentine. Nimalo iznenađujuće, to je privuklo pozornost i jačih klubova, te ga iste godine dovodi Lanús u svoju akademiju.

Isprva igra i za godište i za rezerve, ali nije mu dugo trebalo da se pojavi i u kadru prve ekipe, te s 19 godina debitira, ušavši s klupe zadnjih 13 minuta u domaćem 0-1 porazu od Godoy Cruza. Nije ni mogao pretpostaviti da će mu taj prvi nastup, u listopadu 2013. biti i jedini za Lanúsovu prvu ekipu, premda su u Argentini prvoligaški počesto jako oprezni s davanjem prilika mlađim igračima. Do 2016. je igrao za rezerve, tek uz povremeno grijanje prvoligaške klupe.

Toga ljeta odlazi u Europu, i to u Srbiju, na probu u Čukarički gdje je, čini se, zadovoljio u pripremnim utakmicama, ali do potpisa nije došlo. Dobio je poziv, međutim, iz Argentine – i vratio se u Estudiantes. Tamo bolji prvoligaški start nije mogao imati – gol i dvije asistencije u debiju, gol za pobjedu u drugom kolu… ali već u 4. kolu struka odlučuje dati mjesto u prvih 11 iskusnijem Lucasu Viatriju, te Ignacio ostaje zamrznut na klupi, ušavši još četiri puta do kraja sezone.

Estudiantes ga zato na polusezonu posuđuje matičnom Quilmesu, koji se priključio prvoligaškom društvu, ali ni tamo mu ne vjeruju. Jednom je startao tek i dva puta ušao s klupe. To mu je manje-više zaključalo vrata Estudiantesa, koji ga šalje na posudbu u drugoligaški Instituto iz Córdobe. Počeo je i tamo kao rezerva, ali je do kraja izborio mjesto u prvih 11. Znao je zaigrati i na desnom krilu, ali je ipak bio primarno špica, što epilog od jednog gola u 19 utakmica definitivno čini razočaravajućim.

Iduća neizbježno drugoligaška posudba bila je u Gimnasiu de Jujuy, gdje je ostavio nešto bolji trag – također tek u rotaciji u 17 utakmica, zabija tri puta. Istekom ugovora, zadržava se na drugoj razini argentinskog nogometa – gdje ga Chacarita Juniorsi potpisuju na godinu dana uz mogućnost produženja. Nakon četiri nastupa bez golova, ugovor je raskinut i odlazi tražiti sreću van Argentine.

Njegov idući klub je bio San Antonio FC u USL-u, “drugoj ligi” SAD-a. Ni tamo nije bio stalni prvotimac. Korišten u napadu (ipak iza sunarodnjaka Solignaca), na krilima i na “desetki”, startao je tek 6 puta u 16 nastupa, ali bio i najučinkovitiji dosad s 3 gola i 4 asistencije. Sva tri gola zabija ljevicom, jedan i van 16 metara, ali ne uz najsretniji učinak generalno (od igrača s većom minutažom samo je golman imao lošiji postotak uspješnih dodavanja npr.).Kako bilo, tu je u Šibeniku, i premda mu uz izgubljenu prtljagu i ozljedu ma prvom treningu nije dobro krenulo, u klubu će se svakako nadati da će napokon ispuniti potencijal koji je nekoć znao pokazati te da tanke statistike ipak ne otkrivaju njegove sposobnosti, kao i da zna svoju visinu dobro iskoristiti u gradnji napada.


Kolumbijska je veza na Šubićevcu radili i ovog roka. Mesa je od igrača ljetos pristiglih jedini pokazao da sigurno može igrati na razini 1.HNL tako da je ostao član Narančastih, a iz kluba su već otišli Contreras, Nieva (koji iz kojeg god razloga nije jednom zaigrao) i mladi Angulo koji je tek jednom nastupio za juniore u kupu. Umjesto njih su došla dvojica – Marcos David Mina Lucumí i Cristhian Felipe Mena Holguin. Obojica su nominalno tu također do ljeta 2022., ali kao što vidimo, lako se ugovor raskine u slučaju da ne zadovolje.

Lijevi bek Mina je rođen 12.4.1999. u Caliju, ali ne čini se da je igrao za Américu, već za lokalnu Bocu Juniors. S U20 ekipom povezanog kluba Deportes Quindío nastupao je čak i na Viareggiu, da bi seniorski nogomet započeo u 2018. u drugoj ligi, u drugom klubu s istim vlasništvom kao i BJ de Cali i Quindío – Universitario Popayanu. Za njih je u dvije godine skupio oko 40 nastupa, a klub je u 2019. preselio svoj seniorski pogon u Cali i spojio se s Bocom, preuzevši njihovo ime. Prošle sezone nije, čini se, igrao za njih, tako da postoji mogućnost da mu fali utakmica u nogama trenutno.

Defenzivni vezni Mena je rođen 21.5.2000. u Palmiri, nedaleko od Calija i dijete je Américe, gdje je igrao donedavno za U20 ekipu. Trebao bi mu to biti prvi ozbiljniji seniorski angažman.

Nijedan od njih ne izgleda svakako kao instant-prvotimac naravno, tu su da se izbore za to mjestu. Mesi je uspjelo, tko kaže da neće i netko drugi od njih?

Komentiraj