Grey Scenario „1“ (Spona): Mračna ambijentalna elektronika

Iako je u pitanju debitantski album, riječ je o dugogodišnjem glazbeniku Ivici Družaku koji je još sredinom osamdesetih surađivao s pionirima elektroničke glazbe u Hrvatskoj. Stoga nije neobično da je njegovo samostalno debitantsko ostvarenje svojevrsni nastavak tog rada, ali postavljeno u 21. stoljeće zbog čega i njegova ambijentalna elektronika zvuči kao svojevrsni soundtrack vrhunskog SF filma mračne tematike i postapokaliptičnog ambijenta kojemu smo svakim danom sve bliže. Tih sad već stvarno davnih osamdesetih godina prošloga stoljeća, grupa Vinil Desant, a potom i Nezaboravan san o… bile su daleko ispred tog vremena crpeći inspiraciju iz tadašnjeg zvuka grupa Depeche Mode, OMD ili Kraftwerk. U međuvremenu se Družak posvetio grafičkom dizajnu, ali je istovremeno slušao i upijao glazbu koju su stvarali Dead Can Dance, Orbital, Massive Attack, Portishead, pa i Depeche Mode. Pritom kao da je ostao imun na sve novostvorene podžanrove elektroničke glazbe zbog čega njegov album „1“ ima tu jednu prekrasnu patinu stare elektronike neinficirane bilo kakvim technom, houseom, tranceom itd. Istovremeno, Družak nudi cijelu jednu paletu novih zvukova koje spaja u izuzetno pitku cjelinu koja gotovo svakoj od 12 pjesama daje primjerenu težinu i snagu. Produkcijski je zvuk jednako primjeren tom vremenu, ali istovremeno suvremen. Svakako valja izdvojiti povremene vokalne sampleove kao u pjesmi „Distorted Meanings“ koja zvuči kao Massive Attack u najboljim danima. Teško je pronaći bilo kakvu manu ovom albumu jer je gotovo sve sjelo na svoje mjesto i jednostavno tjera na pažljivo slušanje i prepuštanje pratećim melodijama sve mračnijih vremena u kojima živimo. Preporuka filmskim redateljima da posegnu za ovim albumom i Družakom kao autorom glazbe filma koji tek planiraju snimiti. Ovo je album ambijentalne elektroničke glazbe kakva se već odavno nije čula u ovim krajevima i koju bi publika mogla prihvatiti i daleko bolje i pozitivnije nego što autor očekuje, za sada na streaming servisima, a do kraja godine i na vinilu, kako i priliči ovakvom albumu.

Drago Jakovčević „Saxofaction Vol. 2 – Someone Like Me“ (Croatia Records): Profesor sax groove feelinga

U moru glazbenika koji pokušavaju pronaći svoje mjesto pod suncem, često se pojavljuju oni koji posegnu za obradama poznatih hitova na svoj način pa privuku iznenađujuće veliku pažnju nezahtjevne publike. Poput Stjepana Hausera i Luke Šulića, koji su svojom vještinom sviranja violončela doslovno osvojili svijet. Autorski nezanimljivo, aranžerski uzbudljivo, izvedbeno impresivno. S druge, pak, strane, nemali je broj odličnih glazbenika čije su autorska glazba i vještina na neki način ostale nepriznate unatoč neskrivenom trudu i glazbenoj kreativnosti. I kada tako tijekom života u Hrvatskoj shvate da im autorska glazba, priznata vještina sviranja instrumenta i brojne suradnje s vrhunskim kolegama glazbenicima, osim osobnog užitka, ne donose baš neku zaradu, onda uglavnom ti glazbenici zaključe da se do novca može doći i lakšim putem i svejedno uživati u sviranju. Prof. dr. sc. Drago Jakovčević tijekom karijere je surađivao s doista brojnim vrhunskim glazbenicima stvarajući hrvatsku jazz scenu, a svirao je s najboljima: Boškom Petrovićem, Damirom Dičićem, Miroslavom Sedakom Benčićem, Mariom Mavrinom, Ladislavom Fidrijem, Salihom Sadikovićem, Mariom Igrecom, Nenadom Vrandečićem, Mirom Kadoićem, Brunom Mičetićem itd. Istovremeno je objavio preko 90 bibliografskih jedinica od čega tri znanstvene knjige i 14 znanstvenih radova s međunarodnom recenzijom, a 2001. godine dobio je Medalju Grada Zagreba za znanstveni doprinos kao i Nagradu Mijo Mirković za znanstvenu knjigu, postavši s vremenom vrhunskim ekonomskim stručnjakom za pitanja financija te cijenjenim profesorom na Ekonomskom fakultetu. No profesor Jakovčević svejedno je nastavio svirati saksofon kao svoj primarni instrument – ne zato da zaradi još novca jer je kao ekonomski stručnjak za financije već odavno shvatio kako se to radi, već jednostavno zato što mu to pričinjava veliko zadovoljstvo. I tako je ovih dana stigao do svog drugog albuma obrada poznatih svjetskih hitova, u kojima glavnu riječ ima njegov saksofon. Može se pretpostaviti da je njegova diskografska kuća riješila pitanja autorskih prava hitova koje izvodi, jer su upravo ti hitovi mamac za publiku (Adele, Tina Turner, The Pointer Sisters, Earth, Wind & Fire, Michael Jackson). Njegova je vještina interpretacije sjajna. Nema tu neke velike filozofije, prvenstveno su bitne vještina i emocije utkane u samu strast izvedbe, u čemu je Jakovčević vrhunski glazbenik. S druge strane, da je više kreativnosti u glazbenim matricama originala te potrebnog pomaka za bijeg od klasičnih obrada, cjelokupni dojam bio bi daleko bolji. Svejedno, dobar dio publike bit će više nego zadovoljan konačnom zvučnom slikom i njegovom interpretacijom na saksofonu.