Filip Rudan „Everyday View“ (Universal Music Hrvatska): Vrhunski suvremeni pop album talentiranog autora

Taman nekako u vrijeme kada je krenula nova sezona talent showa „The Voice“ na Hrvatskoj televiziji, za Universal Music Hrvatska izašao je prvi album Filipa Rudana, koji je bio i te kako zapažen u trećoj sezoni tog showa. Jest da je trebalo nekoliko godina da realizira svoje ideje, da ih prihvati diskografska kuća i napokon mu objavi debi, ali je zato snimio album vrijedan svake pažnje, na momente čak i divljenja. Na stranu njegov seksepil, istaknuta karizma i virtualna popularnost koja mu je omogućila ulazak na globalnu scenu – jer njegov duet s Albinom u „The Voiceu“ te godine pogledalo je preko 70 milijuna gledatelja YouTubea – Rudan je dobar autor i to je najvažnije. Osim što ima lijepu boju glasa i dobro zna svoje vokalne mogućnosti, a treba uzeti u obzir i dobar izgovor engleskog, on je dobar skladatelj i aranžer i to se na albumu odmah osjeti. Nema tu nekih većih iznenađenja jer je unazad nekoliko godina svako toliko izbacivao novi singl pa je bilo jasno što se može očekivati. Odličan suvremeni pop vrlo fino začinjen jednom profinjenom mračnom notom koja se posebno osjeti u naslovnoj pjesmi „Everyday View“. Emocija kojom naglašava stihove na engleskom vrlo je istaknuta i fina. Vjerojatno ga je netko nagovorio da otpjeva i koju pjesmu na hrvatskom jeziku zbog domaćeg tržišta, ali ta jedina pjesma na hrvatskom, „Razine“, ipak je nešto slabija ostalih sedam pjesama. Filip Rudan je hrvatski pandan jednom Harryju Stylesu, koji je osvojio svijet, i autor koji se savršeno nadovezao na uspjeh koji je na engleskom jeziku u Hrvatskoj ostvario J. R. August te je postalo jasno da su važni dobra pjesma i talentirani autor i izvođač, a ne jezik na kojem se izvode pjesme.

Natali Dizdar „Blues po kišnim plažama“ (Aquarius Records): Izdanje koje tek održava prisutnost na sceni

Čudna je ta Natali Dizdar. Kada se uspije popeti na sam glazbeni vrh, onda nestane i nikome nije jasno kamo je i zašto nestala. Pa se onda odjednom pojavi, izbaci neki novi singl i ubrzo opet nestane bez traga. Kada ne igra glavnu ulogu, radi s drugim autorima. Tako je unazad par godina predstavila svoj projekt BETI, ali i zapjevala pjesme koje su joj skladali Roko Crnić i Hrvoje Klemenčić iz grupe Porto Morto s kojima je ostvarila sasvim solidnu popularnost. No ovo novo izdanje nije zbir njezinih radova posljednjih godina, već ga čine četiri pjesme koje su nastale kroz rad s dugogodišnjim suradnikom Vladom Mirčetom iz grupe Mayales, koji joj, po svemu sudeći, najviše odgovara svojom poetikom i suvremenim pop senzibilitetom. Od četiri pjesme na ovom pomalo neočekivanom izdanju, samo pjesma „Kad mislim na to“ stara je više od dvije godine. Dakle, ako je neka strategija u pitanju – prilično je nejasna jer nema jasnog razloga što na novom diskografskom izdanju nije objavila sve svoje pjesme nastale unazad tri do četiri godine, a bilo ih je dovoljno za jedan album. No ako zanemarimo tu nejasnu strategiju, ostaju nam ipak četiri lijepe pjesme Natali Dizdar. Lijepe, sjetne laganice, kojima ipak nedostaje „ono nešto“ da je ponovo uzdignu u sam vrh, kamo i pripada. Nije baš sasvim jasno jesu li potrebni možda plesniji ritmovi ili snažniji stihovi, ali ona se još uvijek negdje traži i luta umjesto da se skrasi na samom vrhu hrvatske pop scene. „Blues po kišnim plažama“ dobro je i lijepo, ali čudno i pomalo nepotrebno diskografsko izdanje koje tek održava karijeru Natali Dizdar na životu.