Znanstvenik Stanislav Frančišković-Bilinski otkriva kako su geotermalna polja u okolici Zagreba neiskorišteni energetski potencijal te vjeruje da bi, uz malo truda, buduće Terme Zagreb u prigradskom naselju Blato mogle privući Zagrepčane na kupanje umjesto da odlaze u Sloveniju ili u Zagorje

Stanislav Frančišković-Bilinski, viši znanstveni suradnik u Zavodu za istraživanje mora i okoliša na Institutu Ruđer Bošković govori o slabo korištenim energetskim potencijalima geotermalnih izvora u okolici Zagreba i Hrvatskoj.

ZgNews: Koliko ima geotermalnih polja u Hrvatskoj i koji su njihovi energetski potencijali?

Trenutno u Hrvatskoj imamo sedam eksploatacijskih polja, a pored toga istražuje se još veći broj potencijalnih lokacija. Prema procjenama koje iznosi Agencija za ugljikovodike, ukupni potencijal postojećih polja je oko 500 MW. Za usporedbu, ukupna snaga nuklearne elektrane Krško je blizu 700 MW, od čega na Hrvatsku otpada 50 posto, dakle nešto manje od 350 MW, a poznato je da hrvatski dio struje iz Krškog pokriva oko 16 posto potrošnje električne energije u Hrvatskoj.

ZgNews: Koliko polja ima u Zagrebu i koliko se iskorištavaju?

Geotermalno polje “Zagreb” nalazi se uglavnom uz Savu s obje njene obale, na jugozapadnom dijelu grada, a glavne eksploatacijske lokacije su Blato i Mladost, gdje je još 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća izrađeno više bušotina. Nažalost, iako se mogućnosti nedovoljno koriste, tj. potencijal je veći od sadašnjeg korištenja, potencijal ovog geotermalnog polja nije toliko velik, tako da nema nikakve mogućnosti da se grije čitav Zagreb. Mogli bi se grijati pojedini veći objekti u blizini, kao što je bilo zamišljeno za buduću bolnicu u Blatu i slično, ali nema kapaciteta da se nadomjesti jedna ili obje velike zagrebačke toplane, već se eventualno može grijati neki manji kvart u blizini bušotine.

ZgNews: Zagreb je trusno područje. Predstavlja li to zapreku za eksploataciju? Je li eksploatacija geotermalnih polja sigurna?

Ne predstavlja zapreku, ali treba biti na oprezu. Naime, geotermalna energija ipak nije toliko bezopasna i toliko idealna kao što je danas neki zeleni krugovi idealiziraju. Poznato je da eksploatacija ovakvih polja može dovesti i do potresa, a najpoznatiji takav potres dogodio se 2017. u gradu Pohangu u Južnoj Koreji. Taj grad pogodio je potres od 5,5 stupnjeva jer je injektiranje vode natrag u geotermalni vodonosnik aktiviralo veliki nepoznati rasjed, koji prolazi ispod grada. Na zagrebačkom području nalazi se velik broj rasjeda, a geotermalni slojevi se nalaze na velikim dubinama i od preko 1000 metara, tako da s ovakvom eksploatacijom treba biti vrlo oprezan. Sasvim je druga priča s bušenjima tunela za metro koji prolaze plitkim slojevima glina i koji idu do nekoliko desetaka metara i time apsolutno ne mogu narušiti seizmičku stabilnost okolnog područja. Ali kad zadirete u ovako velike dubine i radite pod ogromnim tlakovima pod kakvima se iskorištena voda vraća u dubinu, to je onda određeni rizik. S obzirom na relativno malu veličinu i lokalnu upotrebu na lokalitetima Mladost i Blato, opasnost od mogućih potresa ipak ne bi bila velika.

ZgNews: S obzirom na to da je potrebno provesti visoki sigurnosni standard tijekom bušenja, koliko bi trajala izgradnja potrebne infrastrukture koja bi omogućila maksimalno energetsko iskorištavanje polja u Zagrebu i Hrvatskoj?

Teško je to točno procijeniti. Ali zasigurno bi trebalo još nekoliko godina za potrebna dodatna istraživanja, a nakon toga izvršiti bušenja te izgraditi objekte, na primjer, nove geotermalne elektrane, sustave za grijanje, punjenje bazena i slično. I svaki od tih radova bi sigurno trajao nekoliko godina jer prvo treba napraviti projekt, a moraju se provesti i sve zakonima predviđene studije utjecaja na okoliš i slično. Vjerojatno na mnogim mjestima nisu riješeni ni imovinsko-pravni odnosi, pa i takve stvari mogu sve znatno usporiti. Desetak godina da se većina potencijala stavi u funkciju je prilično optimistična procjena.

ZgNews: Što se sve može ostvariti u Zagrebu pomoću geotermalne energije?

Jedna od glavnih namjena ovih geotermalnih voda u Zagrebu bila bi izgradnja Termi Zagreb. Kapacitet u Blatu bi prema sadašnjim spoznajama trebao biti dostatan za izgradnju takvih termi, a ta ideja odavno postoji. Čak je i postojala firma “Terme Zagreb” kao nositelj projekta koji nažalost nikad nije realiziran, za razliku od realiziranih primjera u Beču i sada u Bjelovaru. Prije pokretanja projekta trebalo bi izraditi detaljno balneološko ispitivanje termalne vode, da se vidi ima li ona ljekovitih svojstava i zadovoljava li medicinske kriterije za termalno kupalište, a također treba dobro ispitati je li kapacitet izvorišta dovoljan za dugogodišnje djelovanje termi. Žalosno je da se u Zagrebu tolike godine nije realizirao odlično zamišljen projekt Termi Zagreb, nego stanovnici Zagreba odlaze na kupanje u Sloveniju ili u Zagorje, a ovako bi imali prekrasno termalno kupalište na rubu vlastitog grada, do kojeg bi mogli dolaziti čak i javnim gradskim prijevozom.

ZgNews: Gdje je Hrvatska u odnosu na ostale zemlje EU-a po iskorištavanju geotermalne energije?

Europske zemlje, pri tome mislim i na one koje nisu članice EU-a, među vodećima su u svijetu po iskorištavanju geotermalne energije. Među njima prednjači Island koji iz geotermalnih izvora zadovoljava 66 posto svojih potreba za energijom. Međutim, ovako ogroman postotak nije samo nastao zbog njihove velike razvijenosti i inovativnosti, već Island ima izuzetne uvjete za korištenje geotermalne energije zbog velike vulkanske aktivnosti i vrlo toplih i velikih geotermalnih ležišta. Također, broj stanovnika koji tamo živi je malen, pa je tako manja i ukupna potreba ove države za energijom. Upravo iz ovih razloga na Islandu je to moguće, a ni u jednoj drugoj europskoj zemlji to ne bi bilo moguće u tolikom postotku. Međutim, ostale zemlje u priličnoj mjeri iskorištavaju svoje potencijale, čime se doprinosi povećanju udjela obnovljivih udjela energije u njihovu energetskom miksu. Precizne podatke za pojedine zemlje nemam, ali većina ostalih zemalja u Europi više koristi svoje geotermalne potencijale nego Hrvatska, a oni se više koriste u zapadnom dijelu EU-a, a manje na njezinu istoku.