CANNES,7. DAN: Hoćemo li dobiti prvog osvajača treće Zlatne palme?

U povijesti Cannes film festivala osam je redatelja koji su dva puta osvojili Zlatnu palmu. Niti jedan nije osvojio tri Zlatne palme, tako da se svake godine postavlja pitanje tko će ući u anale festivala s trećom osvojenom Zlatnom palmom. Od njih osam, dvojica su preminuli, a od šest preostalih najveće šanse za treću Zlatnu palmu imaju britanac Ken Loach i belgijska braća Luc i Jean-Pierre Dardenne. I Loach i braća Dardenne ove godine svojim novim filmovima konkuriraju za Zlatnu palmu, njihovi filmovi su relevantni i kvalitetni tako da je moguće da ova godina donose tog osvajača treće palme.

Luc ima 65 godina dok je Jean-Pierre Dardenne tri godine stariji, rođeni su u Liegeu i svoju prvu Zlatnu palmu osvojili su prije 20 godina filmom „Rosetta“, a drugi šest godina kasnije filmom „Dijete“. Nakon toga slijedeća četiri filma konkurirala su za treću Zlatnu palmu, nisu je osvojili, iako su najbliži bili 2014. godine s filmom „Dva dana, jedna noć“. Peti pokušaj zove se „Young Ahmed“ i ponovo je u središtu priče dijete, 13-godišnji Ahmed. Ahmed i njegova obitelj žive u Belgiji, muslimanskog su podrijetla, ali dok njegova majka i sestra ne mare za religiju, on je pod snažnim utjecajem lokalnog muslimanskog imama koji mu je zamjena za pokojnog oca i uz kojeg postoji tendencija da postane radikalni fanatik. Ulazi u adolescentske godine, na njega se lako utječe, te u jednom trenutku prilično nespretno napada svoju profesoricu u školi, želi je ubiti jer je ne smatra dovoljno velikom vjernicom, te joj prigovara što joj je dečko Židov. Zbog toga završava na kraće vrijeme u zatvoru gdje dobiva posao na obiteljskoj farmi kao ispomoć, gdje se u njegova zaljubljuje njegova vršnjakinja.

S druge strane, Ken Loach ne mijenja momčad koja pobjeđuje. Ovom 82-godišnjem deklariranom ljevičaru i kritičarku kapitalističkog načina života socijalna briga uvijek je na prvom mjestu, što mu je prije tri godine donijelo drugu Zlatnu palmu s filmom „Ja, Daniel Blake“. Ne mogu se sjetiti kada sam u canneskoj velikoj dvorani Lumiere vidio oko sebe (uključujući i sebe) da toliko ljudi plače na kraju filma. I uz njegov novi film „Sorry We Missed You“ publika je na kraju plakala. Glavni lik je Ricky Turner, obiteljski čovjek sa suprugom i dvoje djece, koji je ostao bez posla. Dobiva posao u kompaniji koja se bavi dostavom pošiljaka, ali gdje vrijede nova pravila. Oni ne zapošljavaju, radnik je samozaposlen. Oni ne daju kombi za dostavu, moraš ga sam kupiti. Nema radnog vremena, nema minimalne plaće, ali obećanja su velika. Radi puno i puno ćeš zaraditi. Ricky Turner prihvaća taj posao, ali vrlo brzo osjetiti će posljedice i u privatnom i u poslovnom životu. Radi po 14 sati, rijetko je kod kuće, ne bavi se djecom pri čemu stariji sin postaje problematičan, svađa se sa suprugom, a nakon toga dolazi do sukoba s kompanijom za koju radi…

Teško je reći hoće li neki od ova dva filma osvojiti Zlatnu palmu. Film Kena Loacha je odličan, ali je tematski sličan filmu „Ja, Daniel Blake“ i pitanje je hoće li žiri u razmaku od samo tri godine dati Zlatnu palmu filmu istog autora i slične tematike. S druge strane, i nakon filma „Young Ahmed“ mislim da su braća Dardenne najveću šansu za treću Zlatnu palmu imali s filmom „Dva dana, jedna noć“. Publika je u ponedjeljak bila u deliriju nakon premijere filma, pljesak je bio toliki da ekipi filma gotovo nisu dopustili da napusti dvoranu, ali publiku se ne pita već žiri na čijem je čelu meksički redatelj Alejandro Gonzales Inarritu.

Komentiraj