Daleka obala – s novim pjevačem Jakšom Kriletićem Jordesom – održat će dva velika koncerta – 24. travnja u zagrebačkom Domu sportova i 30. travnja na splitskim Gripama. Nakon što se bend 2001. razišao, a pjevač Marijan Ban otišao u glazbenu mirovinu, ponovno su se okupili i snimili album koji će predstaviti, uz stare pjesme Daleke obale. Boris Hrepić Hrepa dao je tim povodom intervju Nacionalu.

NACIONAL: Daleka obala svira dva velika koncerta, u Zagrebu i na Gripama. U Zagrebu jako dugo niste svirali, što očekuje publiku?

Zadnjih dana, kako se ova priča oko naših koncerata zakuhava, znaju me pitati hoćemo li svirati stare stvari. Svaki put se iznova začudim, pa normalno da ćemo svirati, sviramo 30-ak starih pjesama koje svi znaju i koje su obilježile odrastanje nekoliko generacija. Svirat ćemo i 5, 6 novih, koje polako ulaze među standardni repertoar.

NACIONAL: Predstavljate novi album, koliko dugo ste ga radili, tko su autori? Jeste li stilom ostali vjerni sebi ili ste otišli u nekom drugom smjeru?

Album je smiksan, dalje slijedi priprema omota. Evo, bliži se godina dana otkad smo ga počeli snimati, na njemu je 12 pjesama, autori smo svi, svatko je dao svoj kreativni obol. Stil je i dalje naš, ne možemo niti želimo bježati od samih sebe, ima ponešto novih začina, ali glavni recept je isti.

NACIONAL: Dva desetljeća Daleka obala nije nastupala, što ste radili u međuvremenu? Dosta projekata je iza vas, ali ste se vratili Dalekoj obali. Dancing Bear je objavio dvostruki CD koji je podsjetio na sjajnu karijeru, otkud uopće želja da se obnovi ta priča? Jeste li uzbuđeni, sigurno se javila posve nova snaga?

Svatko se bavio nekim svojim glazbenim putevima, Jadran i Zoki su imali zajednički bend Diogen, ja sam se posvetio ponajviše bluesu, svojoj prvoj glazbenoj ljubavi, i sa Sunnysidersima snimio četiri albuma. Dosta radim i glazbene edukacije s djecom. I s Davorinom Bogovićem aktivno surađujem, sve u svemu, svugdje me ima. Bend se ponovo okupio oko inicijative Dancing Beara, a i ova korona je učinila svoje, čovjek se lakše otvara, nostalgija za starim vremenima se budi. Nismo pomišljali ponovno započinjati ovu priču bez pjevača, a činilo se nemoguće zamijeniti Bana, koji se povukao u glazbenu mirovinu. No kad je Jakša u studiju pustio glas, odjednom se pojavio poznati timbar vokala.

NACIONAL: Novi pjevač, nova energija, postoji li veća trema od one uobičajene pred nastup?

Previše smo godina na sceni tako da tu nema treme. Prije uspona na binu pojavi se onaj osjećaj zbog kojeg smo tu, želja da što prije krenemo svirati.

NACIONAL: Dvije godine pandemije ostavile su duboki trag na glazbu i druge izvedbene umjetnosti, iscrpili su se resursi u svakom pogledu, kako ste vi to proživjeli? Je li kriza u vama, kako to često bude kod umjetnika, probudila novu kreativnost, rodila neke nove ideje?

U trenucima svjetske krize oko pandemije prirodno je posvetiti se obitelji i snalaziti se nekako u svemu tome, a sačuvati tijelo i duh. Ja sam ovisan o kreativnosti, a tijekom ovih dviju godina, koje je lako proglasiti izgubljenima, napisao sam 50-ak pjesama, snimio sedam epizoda dječje emisije, izmontirao dokumentarac o Dalekoj obali u Americi, napisao 15-ak stranica nove knjige, imao puno radionica s djecom… Meni je dosada strana riječ.

NACIONAL: I ovi koncerti sufinancirani su putem natječaja “Jer svirati se mora” Ministarstva kulture i medija i Hrvatske glazbene unije, kako ste zadovoljni politikom koju su ministrica kulture, ali i ministrica turizma, provodile tijekom pandemije? Je li država dovoljno pomogla glazbenicima da lakše prebrode pandemiju?

Država i struka su se potrudile pomoći nama umjetnicima. Malo je trebalo vremena da se snađu u toj svima na svijetu novoj teškoj situaciji, ali kad je bilo najteže, bili su tu.

NACIONAL: Spomenuli ste i dokumentarac „Daleka obala u Americi“, o čemu se radi?

Radi se o arhivskom dokumentarcu o dvama putovanjima Daleke obale u Ameriku, 1998. i 2000. S malom sam kamerom snimio te naše putešestvije, izmontirao pet sati materijala u sat i mogu reći da je film zabavni dokument jednog nepovratnog vremena. Kadrovi s njujorških blizanaca su neponovljivi. Prikazan je na tri regionalna festivala i reakcije su jako pozitivne.

NACIONAL: Na što ste najponosniji kad je karijera u pitanju? Kakav je osjećaj znati da su pjesme Daleke obale preživjele nakon toliko vremena?

Svirao sam „Tonku“ na ukuleleu putnicima Mega busa Chicago-Memphis i svi su pjevali i pljeskali, osjetili su vibraciju i simpatičnost pjesme, to je bezvremensko i vječno.

NACIONAL: Kakvi su planovi s Dalekom obalom?

Prenositi tu staru, dobru vibru na nove generacije.