Bas gitarist grupe U2 Adam Clayton rođen je 13. ožujka 1960. godine.

Rado se prisjeti svojih početaka: – “Uvijek sam htio biti rocker. Kad sam s petnaest godina dobio prvu bas gitaru, nije mi više trebalo ništa. Nisam ni imao drugo u životu. Da U2 nije uspio, Bog zna gdje bih završio. Zapravo se nisam brinuo, jer sam ionako imao strahovito mnogo ambicije i energije, koju sam iskoristio da postanem čovjek kakav sam htio biti. Uzeo sam sve što mi je život nudio, pa kad se ukazala prilika, živio sam punom parom. Kasnije sam otkrio sam da sam zapravo jednostavnija i smirenija osoba nego što sam ikad mislio. Uvidio sam da ne putujem zbog imidža rock ‘n’ rolla, nego zbog glazbe i prijateljstva.

Snimanje glazbe u U2 nije zabava nego rad. Kad vježbamo, ne pucamo od smijeha i veselja. Često nam Bono kaže da ne valjamo ništa, a pritom misli i na sebe. U studiju vlada napetost. Moramo vrlo brzo procjenjivati stvari, a ako nisu genijalne, nisu dovoljno dobre. To zna biti težak rad, moraš biti spreman braniti svoje ili pustiti da drugi gaze tvoju ideju. Stvaranje iscrpi čovjeka. Kao da moramo isprobati sve mogućnosti i istražiti svaki put prije nego što izaberemo konačnu verziju. Pjesme idu od A do Z i često opet natrag do A. Trudimo se zgrabiti nešto što bježi, nešto što pokazuje gdje smo u emotivnom, tjelesnom i duhovnom smislu, ali mora biti svježe i uzbudljivo. Ako nije najbolje moguće, zašto uopće raditi?”