Mol ne izdaje svoje hrvatske prijatelje. A to što ja ne mogu u Hrvatsku, najveći je problem hrvatskim restoranima”, rekao je to Zsolt Hernádi, predsjednik Uprave i glavni izvršni direktor MOL Grupe, na nedavno održanom godišnjem skupu vodstva Mola. Skup je ove godine održan 31. svibnja u mjestu Siófok na Balatonu, pod nazivom MOL Group Leadership Summit 2016. Godišnji skup menadžmenta MOL-a održava se već desetak godina, a okuplja sve menadžere i direktore MOL-a i tvrtki kćeri MOL Grupe. Glavni je cilj skupa demonstrirati moć i snagu MOL Grupe. Ove godine, u hotelu s 4 zvjezdice Azur na obalama Balatona okupilo se oko 350 vodećih ljudi iz menadžmenta MOL-a, a među njima je bilo i oko 40 Hrvata, najveći broj njih iz Ine i dio onih koji su zaposleni u Mađarskoj. A dok su se iza njega na videozidu, ne slučajno, prikazivale scene iz nekog boks meča, Hernádi je, prema svjedočenju nekih od menadžera koji su prisustvovali skupu, prenio i jednu znakovitu poruku:

“MOL ZNA PRIMITI UDARAC, ali isto tako zna udarac i zadati.” Predstavnici Mola nisu htjeli Nacionalu komentirati na što je zapravo Hernádi mislio kada je to govorio, niti su htjeli poslati bilo kakve fotografije s tog skupa. Sve su pokušali opravdati korporativnom tajnovitošću, tvrdeći da se radi o internom skupu s koga nisu bile predviđene poruke za javnost.

Moguće je da je, govoreći o tome kako Mol zna zadati udarce, Hernádi zapravo posredno najavio da MOL uskoro planira zadati Republici Hrvatskoj dosta težak udarac koji bi, provede li se ta namjera u djelo, uvelike mogao utjecati na gospodarsku sliku zemlje. Naime, prema svemu sudeći, pripreme za zatvaranje Rafinerije Sisak u punom su jeku i samo je pitanje dana kada će se u Sisku zatvoriti svi ventili.

Da je MOL krenuo s procesom zatvaranja Rafinerije u Sisku bilo je jasno još 27. srpnja kad je mađarska strana kao jednu od točaka dnevnog reda na sjednici Uprave Ine uvrstila modernizaciju Rafinerije Rijeka, uz istovremenu “koncentraciju prerade nafte u jednu rafineriju” i uspostavljanje “distributivnog i logističkog centra” u Rafineriji Sisak. Drugim riječima, pod krinkom navodnog ulaganja u Rafineriju Rijeka željelo se progurati pretvaranje sisačke rafinerije u logistički centar. Glasanje o toj točki prekinuto je isključivo zahvaljujući upozorenju hrvatskih članova Uprave Ine Nike Dalića, Ivana Krešića i Davora Mayera da će u trenutku glasanja napustiti sjednicu i time srušiti potreban kvorum. Zbog toga je na kraju predsjednik Uprave Ine Zoltán Áldott sam prekinuo sjednicu. No, nema sumnje da će mađarski dio Uprave Ine čekati prvu sljedeću priliku da pokuša progurati svoju odluku.

Nacionalovi izvori upozoravaju da nije riječ samo o tome da MOL želi zaustaviti proizvodnju u Rafineriji Sisak, već i o tome da nisu ponuđene nikakve konkretne garancije da će se modernizacija Rafinerije Rijeka uistinu provesti. Inin stručnjak, koji je zbog osjetljivosti situacije želio ostati anoniman, ovako je to objasnio za Nacional:

“Modernizacija Rafinerije Rijeka sastoji se od dvije faze. Prva je takozvana “feed” faza odnosno projektiranje čija je vrijednost oko 30 milijuna eura, što preračunato iznosi oko 225 milijuna kuna. Druga faza je EPC faza (Engineering Procurement and Construction) odnosno faza kompletne izvedbe i izgradnje koja vrijedi oko 380 milijuna eura odnosno oribližno 2,8 milijardi kuna. Ono što su predstavnici Mola pokušali je uvjetovanje ulaska u tu prvu, feed fazu odnosno fazu projektiranja, zatvaranjem kompletne proizvodnje u rafineriji Sisak. A pritom nemamo nikakve garancije da će se sama izgradnja i modernizacija Rafinerije Rijeka ikad uistinu provesti.”

NACIONAL JE O SVIM OVIM TEMAMA uputio detaljna pitanja Upravi Ine, tražeći da konkretiziraju svoje planove o zatvaranju Rafinerije Sisak kao i planove o ulaganju u Rafineriju Rijeka, a iz Sektora korporativnih komunikacija odgovorili su sljedeće:

“Menadžment Ine usredotočen je na ostvarivanje uspješnih poslovnih rezultata kroz profitabilne i održive projekte koji mogu osigurati povrat investicije te su u interesu oba dioničara. Inino rafinerijsko poslovanje sa svojom sadašnjom strukturom imovine nije održivo unatoč tome što je kompanija u posljednjih 10 godina uložila više od pet milijardi kuna u razvoj rafinerijskih sustava.”

Kad je riječ o situaciji u Rafineriji Sisak, iz Ine nisu konkretno odgovorili ni na jedno postavljeno pitanje kao niti na pitanje koliko bi radnika izgubilo posao pretvaranjem rafinerije u “distributivno-logistički centar”. Njihov odgovor, koji neizravno sugerira da predstavnici Mola nemaju razvojnih planova za Inu, svodi se na sljedeće:

“Održavanje statusa quo u sisačkoj rafineriji znači približno 300 milijuna kuna gubitaka godišnje. Troškovi akumulirani u pet godina približno su usporedivi, stoga, s iznosom investicije u novo moderno postrojenje za obradu teških ostataka u riječkoj rafineriji koje je dio Ininih planova već nekoliko godina, a Rafineriji nafte Rijeka bi osiguralo veću razinu profitabilnosti. Također, važno je uzeti u obzir činjenicu kako Inini rafinerijski kapaciteti iznose 6.7 milijuna tona godišnje, dok su zahtjevi domaćeg tržišta manji od 3 milijune tona. Osim toga, i regionalno tržište već godinama bilježi pad potražnje stoga su i postojeći kapaciteti riječke rafinerije dovoljni i za opskrbu Ininih ključnih izvoznih tržišta.”

O TOME KAKVI SU NJIHOVI konkretni planovi, kada i na koji način namjeravaju početi ispunjavati obveze iz međudioničarskog ugovora, odgovorili su samo:

“Unatoč nepovoljnoj situaciji na svjetskim tržištima u 2016. planiramo investirati približno 1.6 milijardi kuna i nastaviti s našim planovima uzimajući u obzir sve faktore koji mogu utjecati na profitabilnost, uključujući i niske cijene nafte. Odluka o statusu Rafinerije nafte Sisak, odnosno koncentraciji prerade u Rafineriji nafte Rijeka, nije donesena.”

Nacionalovi sugovornici iz energetskog sektora upozoravaju da su interesi mađarskog MOL-a zapravo u suprotnosti s interesima Republike Hrvatske.

“Očiti je dugoročni cilj MOL-a da zbog sinergije preradbenih rafinerijskih kapaciteta na razini MOL grupe, budući da MOL ima dvije moderne rafinerije, Százhalombatta kod Budimpešte i u Bratislavi, nema potrebe za preradbenim kapacitetima ni u rafineriji Sisak, ali ni u Rafineriji Rijeka”, ističe Nacionalov izvor i u prilog tome ističe podatak da se prerada nafte u jednoj od MOL-ovih rafinerija, onoj u mjestu Százhalombatta kod Budimpešte, od 2003. do danas udvostručila. Konkretno, u toj je MOL-ovoj rafineriji višestruko povećana iskoristivost pogona te udio proizvodnje visokovrijednih derivata poput benzina i diezela nasuprot mazuvu, teškom lož ulju i koksu. To se u slučaju Ininih rafinerija nije dogodilo jer su Mađari, ulagajući u vlastite rafinerije, istovremeno kočili ulaganja u one hrvatske. Nacionalov sugovornik nadalje ističe sljedeće: “Ključni problem ugovora između MOL-a i Republike Hrvatske je da je ono što je u interesu MOL-a ne mora nužno biti u interesu Ine i Republike Hrvatske, a to je upravo očito na ovom primjeru. Naime, kad MOL govori o optimalizaciji troškova poslovanja, oni govore o optimalizaciji troškova na razini cijele MOL Grupe, ne uzimajući u obzir ugovor kojim su se obvezali da će razvijati Inu kao samostalnu kompaniju u kojoj je MOL suvlasnik. I to je ključ problema. Jer MOL, umjesto da razvija Inu kao samostalnu kompaniju, želi Inu ‘utopiti’ kao jednu filijalu MOL Grupe, i to filijalu koja će se isključivo baviti skladištenjem i transportom. Pritom sebično koristeći infrastrukturu i prednosti Republike Hrvatske kao što je izlazak na toplo more i stavljajući Republiku Hrvatsku u poražavajuću situaciju, a to je da se kroz MOL i Inu ovim potezima artikuliraju mađarski nacionalni interesi, a to je da MOL postaje energetski lider u regiji. Samim time Republika Hrvatska posljedično gubi kičmu svog gospodarstva, a to je Ina.”

Prema mišljenju stručnjaka s kojima smo razgovarali, takav scenarij već se sada počeo događati, a u daljnjoj budućnosti imat će izrazito negativan utjecaj na hrvatsko gospodarstvo jer Republika Hrvatska više nema ni jedan veliki industrijski subjekt i na ovaj način će izgubiti i ono preostalo što je ostalo od velike industrije, a to je energetski sektor.

“SVE VELIKE NACIJE na svijetu svoje energetske interese ne prepuštaju susjednim državama i konkurentima, a Hrvatska je upravo to učinila. I dan-danas čelni ljudi hrvatske politike ne poduzimaju ništa, već i dalje vode besmislene rasprave umjesto da na razini nacionalne sigurnosti poduzmu neophodne korake, bez estradizacije cijele priče”, ističe Nacionalov izvor.

A dok se Republika Hrvatska nalazi u svojevrsnom vakuumu, s tehničkom vladom, i neizvjesnim rezultatom izbora, mađarska strana pokušava iskoristiti situaciju. Poruke koje je sa skupa u Siófoku poslao čelni čovjek MOL-a Zsolt Hernádi samo su ilustracija onog kako Mađari sebe doživljavaju. Jedan do naftnih menadžera ovako je opisao tu situaciju:

“Primjerice, na sastancima na Balatonu već se godinama veličaju snaga i zajedništvo MOL Grupe, a obično se onako usput spominju MOL-ovi problemi u Republici Hrvatskoj, na način da se s visoka želi prezentirati da je MOL Grupa moderna kompanija, a Republika Hrvatska samo zemlja izišla s ratnog Balkana koja može puno naučiti od tog velikog MOL-a. S druge strane, taj MOL organizacijski i načinom funkcioniranja same kompanije, ne odskače puno od uobičajenog načina poslovanja na Balkanu”, zaključio je Nacionalov izvor aludirajući na to da je MOL već dokazao kakvim se sve sredstvima spreman služiti ne bi li u potpunosti preuzeo kontrolu upravljanja nad Inom i time ispunio svoj cilj da postane energetski lider regije.