Darko Šarić je nevin. Ključni ljudi u organizaciji krijumčarenja droge u regiji nalaze se u Hrvatskoj i žive na području Pule. Protiv svih njih želim svjedočiti u Srbiji, jer smatram da im se u Hrvatskoj neće pošteno suditi. Te osobe tražene su u više zemalja, a pripisuju su im se bombaški napadi, ubojstva te krijumčarenje droge i oružja”, izjavio je za Nacional Anastasije Martinčić.

MARTINČIĆ JE TELEFONSKI KONTAKTIRAO redakciju Nacionala iz urugvajskog zatvora u Montevideu, gdje se već nekoliko godina nalazi pod sumnjom da je sudjelovao u švercu kokaina za balkanskog narko bossa Darka Šarića. Nije to njegovo prvo javljanje medijima, ali je zanimljivo zbog vremena kada se dogodilo, te zato što je želio iznijeti konkretna imena ljudi koje povezuje sa švercom droge. Martinčićev poziv dogodio se svega nekoliko dana nakon što je Darko Šarić u Srbiji nepravomoćno osuđen na dvadeset godina zatvora. Upućeni policijski izvori tvrde da se njegov poziv može tumačiti kao dio zajedničke medijske operacije dijela srbijanskih sigurnosnih službi i narkokartela s ciljem da se težište najveće afere krijumčarenja droge u posljednjih dvadesetak godina pokuša iz Srbije prebaciti u Hrvatsku, ali i da se pokuša od krivnje očistiti protagonista te afere Darka Šarića.

Anastazije Martinčić uhićen je sa skupinom krijumčara više od dviju tona kokaina tijekom 2009. u Urugvaju, u sklopu akcije “Balkanski ratnik”. Droga zaplijenjena u Atlantskom oceanu uličnom preprodajom dosegla bi cijenu od 250 milijuna eura. U akciji su sudjelovale policije Nizozemske, Španjolske, Italije, Belgije, Argentine, Urugvaja i SAD-a. Pokrenula ju je srpska tajna služba BIA u suradnji s američkom DEA-om, a tadašnji glasnogovornik Ravnateljstva policije Krunoslav Borovec potvrdio je da je u akciji sudjelovala i hrvatska policija. Akcija se istovremeno odvijala u Srbiji, Argentini i Urugvaju, a uhićeno je petero osoba, među kojima i Anastazije Martinčić.

URUGVAJSKA POLICIJA upala je neposredno uoči tih uhićenja na jahtu “Maui” koja je plovila pod britanskom zastavom, i to u luci Santa Lucia gdje ju je, na putu prema otvorenom moru, presreo patrolni brod. Na brodu je pronađeno 50 vreća punih kokaina. Jahta je natovarena kokainom isplovila iz Buenos Airesa, ali je zbog lošeg vremena bila prisiljena stati u Urugvaju. Tamošnja policija je dva mjeseca ranije imala informaciju o krijumčarenju droge iz Kolumbije i Argentine preko Urugvaja te je jahta na kojoj se nalazio Martinčić zaustavljena. Time je spriječeno da droga završi u crnogorskoj luci Baru, a potom i na zapadnoeuropskom tržištu. Anastazije Martinčić bio je godinu dana prije tog uhićenja pod sumnjom za ubojstvo tada 42-godišnjeg Puljanina Tripe Penovića, 30. lipnja 2008. nedaleko od ulaza u park Maksimir u Zagrebu. Ubrzo nakon ubojstva uhićen je prilikom ulaska u Hrvatsku na graničnom prijelazu Plovanija jer je tada živio u Kopru. Istarski policajci odmah su ga otpratili do Zagreba da bi razjasnio svoju povezanost s ubijenim Penovićem, nekoć vlasnikom pulskog kafića Raffaelo. Nakon dvodnevne kriminalističke obrade u zagrebačkoj policiji te pretraga u kojima je kod njega pronađeno desetak različitih mobitela, Martinčić je pušten bez ikakvih optužbi. Naknadno se i Penovićevo ubojstvo dovodilo u vezu s razračunavanjima unutar klana Darka Šarića.

 

  • Anastasije Martinčić za šverc kokaina optužuje tri obitelji iz Pule te iznosi brojne druge paušalne optužbe kako bi pokušao pomoći Darku

 

PAD ŠARIĆEVA KRIJUMČARSKOG KARTELA izazvao je veliku pozornost u Srbiji i Crnoj Gori, jer su se počele otkrivati brojne veze nominalno istaknutih poduzetnika i političara sa Šarićevim prljavim novcem. Pripisivalo mu se da je na području tih zemalja, ali i u regiji, oprao milijarde eura novca zarađenog krijumčarenjem droge. U siječnju 2010. za Darkom Šarićem raspisana je međunarodna potjernica, a nakon višegodišnjeg bjekstva, 18. ožujka 2014., pod ne posve razjašnjenim okolnostima, Darko Šarić predao se srpskim vlastima, nakon čega je uhićen i od tada se nalazi u pritvoru. Tvrdio je da nije kriv ni po jednoj točki optužbe, kao i da droga koja je zaplijenjena nije njegova, pa je u više navrata optuživao policajce i kontroverzne biznismene da su mu montirali optužbe.

Tijekom tih dinamičnih zbivanja eskaliralo je nasilje u kriminalnom miljeu, a dijelom i u Hrvatskoj. Do hrvatske policije doprla je svojedobno i informacija da se Darko Šarić jedno vrijeme skrivao i u Hrvatskoj. Nakon što je Šarić nestao, pojavile su se informacije da je u Hrvatsku stigla pošiljka od oko 60 kilograma kokaina, koja je skrivena u jednom od zagrebačkih stanova kojima su se koristili članovi narkomiljea, uključujući i Marija Sovu. Iz kriminalnog miljea do Nacionala su dospjele tvrdnje da se nitko nije usuđivao otići po tu drogu, jer se nije znalo čeka li policija u zasjedi. Policija raspolaže i podatkom da je u Istri zakopan manji dio Šarićeva novca od kokaina. Navodno se radi o dva milijuna eura do kojih se nitko nije usuđivao krenuti, jer je mreža Šarićevih suradnika u Hrvatskoj bila uzdrmana ili djelomice pohvatana zbog međusobnih obračuna, kakav je bio i onaj između Sretka Kalinića i Miloša Simovića. Spomenuta dva milijuna eura navodno su tek sitan dio Šarićeva bogatstva koje je on prebacio u Hrvatsku.

U SRBIJANSKIM KRIMINALNIM KRUGOVIMA tvrdi se da je Šarić u Hrvatsku već prebacio gotovo 150 milijuna eura, što u gotovini, što kroz investicije, iza raznih paravana – bilo preko drugih fizičkih osoba, bilo kroz tvrtke koje on iz pozadine kontrolira. Zato se i sumnja da je krug njegovih suradnika u Hrvatskoj poprilično velik i ne zaustavlja se samo na klasičnom kriminalnom miljeu. Pojavile su se čak i indicije da je Šarić dio svog novca u Hrvatsku plasirao putem tvrtki povezanih sa srbijanskim poduzetnikom Predragom Rankovićem, koji je jedno vrijeme imao iste porezne savjetnike kao i Šarić. U više navrata očekivalo se da se, zahvaljujući iskazima brojnih svjedoka suradnika ili pokajnika, počnu razrješavati tajne Šarićeve veze s kriminalnim, poslovnim i političkim krugovima u zemljama regije, pa tako i u Hrvatskoj.

To se djelomično i događalo. Na temelju šest spojenih optužnica u Beogradu je bilo optuženo ukupno 36 članova Šarićeve grupe, a na optuženičkoj klupi Specijalnog suda u Beogradu je, osim Šarića, bilo još devetero optuženih, dok je više njih desetero i dalje u bijegu. Devetorica optuženih priznala su krivnju, a trojica su dobila status svjedoka suradnika. Počelo im se suditi u travnju 2014. zbog šverca ukupno 5,7 tona kokaina iz Latinske Amerike u Zapadnu Europu tijekom 2008. i 2009.

 

  • Policijski izvori tvrde da dio srbijanskih sigurnosnih službi želi pomoći Šarićevu kokainskom kartelu s ciljem da se težište najveće krijumčarsje afere iz Srbija prebaci u Hrvatsku

 

Od trenutka kada se Šarićevo ime prvi put pojavilo u javnosti sve do današnjih dana, javljale su se i brojne indicije da je Šarić jedan od ljudi povezanih sa srbijanskim sigurnosnim službama, koje su zapravo pozadinski kontrolirale šverc raznih lukrativnih roba, uključujući i drogu. Da bi te indicije mogle biti utemeljene, počelo se nazirati i neposredno nakon što je Šariću sredinom srpnja izrečena nepravomoćna zatvorska kazna od dvadeset godina zatvora, na koju se on može žaliti. Nedugo nakon izricanja te presude, Anastasije Martinčić telefonski je kontaktirao Milomira Marića, srbijanskog novinara i pisca koji trenutno radi kao voditelj na srbijanskom Happy TV-u. Martinčić je Mariću izjavio da Šarić nema nikakve veze s drogom, već da je iza svega tajanstvena i moćna grupacija iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Izjavio je i da su ga srbijanski tužitelji ucjenjivali, da su mu nudili pomoć ako će teretiti Šarića ili neke njegove suradnike, ali da on na to nije pristao. Martinčić se potom požalio da ga čak ni Šarićevi odvjetnici nisu htjeli uzeti za svjedoka obrane. O svemu tomu raspisao se srbijanski Informer. Šarićev odvjetnik Radoslav Baćović potom je izjavio da to nije točno, da ga je Šarićev tim odvjetnika predlagao za svjedoka obrane, ali da to nije odgovaralo tužiteljima, jer bi im pala optužnica. Sve je poprimilo obrise tipične medijske operacije s ciljem da se pokuša relativizirati sudski proces Darku Šariću. Martinčić u svojim izjavama za srbijanske medije nije otkrio imena tih moćnika koji su, prema njegovu viđenju, pravi vlasnici droge zbog koje se sudi Darku Šariću. Učinio je to u razgovoru za Nacional.

“O njihovim aktivnostima oko krijumčarenja droge imam neposredna saznanja. Sve što želim je da se zaštite članovi moje obitelji. Godinama sam surađivao sa srbijanskim tajnim službama, još kao maloljetnik istovarivao sam oružje i eksploziv koje je Udba krijumčarila Pablu Escobaru, poznate su mi sve inačice teorija zavjera, sudjelovao sam u plasiranju crnog novca za pokrivanje švercerskih operacija, a posao u lučkoj kapetaniji bio mi je tek paravan za druge aktivnosti. Hoću olakšati dušu i spreman sam surađivati”, izjavio je Martinčić za Nacional.

POTOM JE MARTINČIĆ izdiktirao imena petnaestak osoba za koje tvrdi da su pravi nositelji švercerskih aktivnosti, tvrdeći da za sve što govori posjeduje dokaze. Redakciji Nacionala poznati su identiteti tih osoba, neke od njih imale su ozbiljne probleme sa zakonom, ali kako Martinčić nije iznio apsolutno nikakve uvjerljive dokaze za svoje optužbe, Nacional neće objaviti njihova imena. Štoviše, Martinčić je toj grupi ljudi pokušao pripisati i sudjelovanje u ubojstvu Ive Pukanića i Ivane Hodak, navodeći usto da Slobodan Ðurović, jedan od pravomoćno osuđenih za sudjelovanje u atentatu na Pukanića, nema s tim ubojstvom nikakve veze.

Upućeni policijski i sigurnosni izvori tvrde kako te okolnosti upućuju na to da su dramatična zbivanja povezana s klanom Darka Šarića tek na pomolu. Tvrde da se preko Hrvatske nastavljaju prebacivati tone kokaina koje su pripadnici istog klana već odavno kupili, da se uz pomoć jednog dijela srbijanskih sigurnosnih službi pokušava pomoći Darku Šariću te da bi Anastasije Martinčić trebao poslužiti kao poluga kojom bi se obračun sa Šarićevim narko klanom trebao pokušati otežati i zakomplicirati. Prema njihovu tumačenju, Martinčiću i Šariću bi se u tom scenariju trebala olakšati teška situacija u kojoj se nalaze, dok bi se težište te velike afere trebalo istodobno prebaciti u Hrvatsku. Čini se da im neće biti lako u tome uspjeti.

Komentiraj

PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.