Nacionalu se proteklog tjedna javio Božidar Ilovača, vlasnik građevinske tvrtke Termoplast iz Zagreba, koji tvrdi da Projekt Povile, tvrtka Benjamina Butkovića, brata ministra Olega Butkovića, s više tvrtki, a bez adekvatne reakcije nadležnih pravosudnih tijela, sudjeluje u višegodišnjem organiziranom i nezakonitom korištenju kamenoloma Podbadanj kod Crikvenice. Taj kamenolom, tvrdi Ilovača, trebao je još davno pripasti njegovoj tvrtki Termoplast koja ga potražuje na ime sudski priznatog duga koji je Termoplastu ostala dužna tvrtka Građevinsko društveno poduzeće (GDP) Primorje, osnivač i vlasnik kamenoloma koja je još 1995. otišla u stečaj. To se, međutim, nije dogodilo jer, po Ilovačinim tvrdnjama, Trgovački sud u Rijeci i ostala nadležna tijela ni do danas, iz razloga koji pobuđuju sumnju u korupciju, nisu okončala sudske postupke kojima Termoplast pokušava utjerati dug preuzimanjem kamenoloma Podbadanj.

“Kad sam čuo ministra Butkovića da spominje ‘kravicu’, to me iziritiralo. Pa to traje već trideset godina. Oni čekaju da ja umrem, pa da sve to padne u zaborav, E neće!”, ljutito je Nacionalovu novinaru proteklog tjedna objašnjavao Ilovača dok smo razgovarali u jednoj od kuća koju je pored Zagreba sagradila njegova tvrtka. “Proživio sam život. Imam sedamdeset godina i transplantirano srce, pijem lijekove i bolestan sam. Utemeljitelj sam HDZ-a, hrvatski branitelj i uništavam lopove u svakoj stranci. Neću da umrem, a da nekome ostanem dužan, ali ni lopovima neću oprostiti, i to još kad se prave ministri. I još govori: ‘Nećeš ti meni uzeti kravicu!’. Znam ja što je njegova kravica: ministarstvo!” ljuti se Ilovača koji je uvjeren da ministar Butković štiti protuzakonite poslove u kamenolomu na koji Termoplast polaže pravo. “Ministarstvo je njegova ‘kravica’, poslove ugovaraju druge firme, njegovu bratu daju poslove kao podizvođaču, on dovozi kamen ukraden državi, a novce daje Europa”, sažima Božidar Ilovača svoje zaključke o onome što smatra nezakonitom shemom poslovanja u kamenolomu Podbadanj. Nacional je razgovarao i s vlasnicima tvrtki koji u tom kamenolomu rade i oni su opovrgli većinu Ilovačinih tvrdnji, ali iskusni građevinar s više od četrdeset godina iskustva, koji je svoj posao u Zagreb 1990. prenio iz Banja Luke, tvrdi da ima dokumente kojima to može dokazati i uvjeren je da je riječ o organiziranom i uhodanom kriminalu koji pravosuđe ili benevolentno tolerira ili čak štiti.

‘Ministarstvo je njegova ‘kravica’, poslove ugovaraju druge firme, njegovu bratu daju poslove kao podizvođaču, on dovozi kamen ukraden državi, a novce daje Europa’, tvrdi Ilovača, vlasnik Termoplasta. FOTO: Screenshot

Kamenolomom Podbadanj danas upravlja Građevinsko poduzeće Mikić i tvrtka Adrias Zvonimira Gašparovića. Tvrtka Ing gradnja Hisena Hisenija ima ugovor s Adriasom i plaća mu najamninu da bi mogla poslovati u kamenolomu, a tvrtka Projekt Povile Benjamina Butkovića, kako je za Nacional potvrdio sam Butković, ponekad vozi građevinski materijal za Ing gradnju iz kamenoloma. No Ilovača tvrdi da je sve to nezakonito: prema njegovim tvrdnjama, Gašparović je 2000. sklopio ugovor s Primorjem o otkupu kamenoloma, ali je platio samo pet posto, a ostatak nije. Unatoč tome, uvjeren je Ilovača, Gašparovićeva tvrtka već 25 godina protuzakonito upravlja kamenolomom, ubire najamninu i surađuje s Hisenijevom Ing gradnjom i Projektom Povile Benjamina Butkovića, premda svi ti ljudi navodno znaju da Gašparović nema pravo na korištenje kamenoloma. “Zašto sutkinja Trgovačkog suda u Rijeci Ljiljana Ugrin ne odgovori tko je vlasnik kamenoloma? Eksploatiraju li oni gore kamen? Ja tvrdim da eksploatiraju i da to rade tajno. Na osnovu kojih i čijih odluka svi oni gore rade? Otkad to rade? Je li to zakonito? Pa ja imam pravomoćno rješenje o ovrsi koju raznoraznim postupcima sprečavaju, i to za račun čovjeka koji je platio samo pet posto. Sve ovo odgovorno tvrdim i za sve imam dokumente. Ja sam jedini vlasnik kamenoloma Podbadanj. Znam da će sa svih strana navaliti na mene kad ovo izađe u novinama, ali nek’ navale. Nema nikakvih problema”, kaže Ilovača. Gašparović, Hiseni i Butković demantiraju Ilovačine tvrdnje i tvrde suprotno, ali o tome kasnije u ovome tekstu. Nacional je za reakciju pitao i ministra Olega Butkovića koji nam je odgovorio jednom rečenicom: “Nemam nikakvih saznanja o tome.”

Spor seže čak trideset godina unazad. Termoplast je, objasnio je Ilovača, 1993., 1994. i 1995. izvodio građevinske radove za GDP Primorje, nekada moćnu građevinsku tvrtku. “Primorje je 1995. otišlo u stečaj. Stečajni upravitelj Bogumil Bogdešić, pošten čovjek, održao je dvije, tri skupštine vjerovnika i priznao naša potraživanja od 365 tadašnjih prosječnih hrvatskih bruto plaća glavnice duga. Dugovanje tada nismo mogli naplatiti, ali Bogdešić je rekao da Primorje ima novca na računu i da ćemo svi biti namireni kad on sredi gruntovnice i papire”, ispričao je Ilovača i nastavio. “No Bogdešić je 2003. iznenada umro. Prije njegove smrti razgovarao sam s njim o velikom potraživanju Primorja od Iraka, u kojemu je tvrtka mnogo gradila, a i sam sam jedno vrijeme radio u Iraku. Primorje je pred europskim sudom imalo ogromno utuženo potraživanje od Iraka, jer su ondje ostali strojevi, kapital, neplaćene situacije… Bogdešić je rekao da će nam Primorje isplatiti dug čim dođe uplata iz Iraka. Ali čovjek je umro, sve se utišalo, samo smo svake godine od sutkinje Trgovačkog suda u Rijeci Ljiljane Ugrin, koja vodi cijeli slučaj Primorje, dobivali obavijest da se stečaj i sudski procesi vode”, rekao je.

Božidar Ilovača, vlasnik tvrtke Termoplast iz Zagreba, tvrdi da Projekt Povile, tvrtka Benjamina Butkovića, brata ministra Olega Butkovića, s više tvrtki, a bez adekvatne reakcije nadležnih tijela, sudjeluje u višegodišnjem nezakonitom korištenju kamenoloma Podbadanj. FOTO: Privatna arhiva

Pet godina nakon smrti Bogdešića, 2008. Ilovača se teško razbolio. “Doživio sam infarkt i jedva ostao živ. 32 dana bez sam bez svijesti. Oporavio sam se, ali i počeo smanjivati poslove. Imao sam više vremena pa sam uporno, svake godine pred Novu godinu, Trgovačkom sudu u Rijeci slao dopise s molbom da mi kažu kad možemo očekivati novac, jer nismo odustali od potraživanja: riječ je o velikom novcu koji s kamatama sada doseže i pola milijuna eura.” I tako je, tvrdi, s vremenom, tek 2016. ili 2017., doznao činjenice koje su ga šokirale: prvo da je Primorje u stečaju iz Iraka naplatilo, kako tvrdi Ilovača, “25 milijuna dolara koji nikad nisu ušli u Hrvatsku”. “Gdje je taj novac, ne znam. Je li došao na neki račun pa je pokraden, ili je došao na stečajni račun Primorja… Pojma nemam. Ništa od toga mi nismo znali, saznali smo tek kasnije. Znam samo da nas je sutkinja uvjeravala kako procesi traju, ali nikakve detaljnije informacije nije davala.”

Otprilike u isto vrijeme, ne odustajući, Ilovača je otkrio i da je nakon stečaja Primorja “ostalo jako puno nekretnina u vlasništvu tvrtke koje nisu prodane”. “Sjeo sam u auto, najavio sam se predsjednici suda i sutkinji Ljiljani Ugrin koja me primila s mojim odvjetnikom. Pitao sam je: ‘Kako je moguće da vi ne znate za ove nekretnine što sam pronašao u vlasništvu? Potražujem toliki novac, a vi ništa od toga niste prodali i niste nas namirili…” Odgovorila mi je: ‘Ne, ne, ako bude i jedan kvadrat, mi ćemo to prodati, nemojte ništa brinuti…’ Htio sam joj predati spisak i vlasničke listove svih tih nekretnina, ali nas je uputila da ga predam na urudžbeni zapisnik suda, što sam i učinio. Istodobno, otišao sam u DORH i podnio kaznenu prijavu protiv bivšeg financijskog direktora Primorja Jure Bajića koji je u Račanovoj vladi bio pomoćnik ministra financija. Za njega sam saznao da je na svoju tvrtku dignuo 30 milijuna kuna iz stečajne mase Primorja. Dvije godine kasnije, iz DORH-a sam dobio odgovor da je sve to otišlo u zastaru. To je istina. A para nema”, kazao je Nacionalu Božidar Ilovača. “Sve to napišite. Umrijet ću, a neću saznati istinu. Istina me zanima: tko je podigao 30 milijuna kuna? Predao sam to i šefu porezne uprave u Rijeci, imam dokument: pitao sam kako je moguće da direktor tvrtke koja je otišla u stečaj osnuje svoju tvrtku, dobije silni novac na račun i da taj novac podigne. Poslije šest mjeseci od šefa porezne uprave dobio sam dopis da mi to ne mogu reći jer da je porezna tajna. Sve mogu potkrijepiti dokumentima.”

Tvrtka Projekt Povile Benjamina Butkovića, kako je za Nacional potvrdio sam brat ministra i potpredsjednika Vlade Olega Butkovića, Benjamin, ponekad vozi građevinski materijal za Ing gradnju iz kamenoloma. No Ilovača tvrdi da je sve to nezakonito. FOTO: Sasa Miljevic / PIXSELL

Ilovača dalje pripovijeda kako je pukim slučajem saznao da je i kamenolom Podbadanj bio u vlasništvu GDP-a Primorje. “Poznavao sam Stipu Rapu, vrsnog kranista, upravitelja kranovima i velikim građevinskim dizalicama, jednog od najboljih u Jugoslaviji. Zajedno smo radili u Iraku. Bio je predsjednik sindikata u Primorju. Pitao sam ga zna li išta o nekretninama Primorja, jer je i njemu bilo krivo što mi nisu isplatili novac. Kaže on meni: ‘Božo, ja sam osobno potpisao odluku Radničkog savjeta za kupovinu kamenoloma u Crikvenici šezdeset i neke godine.’ Otišao sam u arhiv Rijeke potražiti kupoprodajni ugovor i našao sam ga: 1966. godine Primorje je kupilo parcele od dvojice braće prezimenom Car za 11 milijuna tadašnjih dinara. Tu je Primorje izgradilo kamenolom Podbadanj, dobilo koncesiju, postavilo postrojenja za vađenje, drobljenje i separaciju kamena i radilo godinama”, pripovijeda Božidar Ilovača.

Dug je odlučio naplatiti kamenolomom. ”Godine 2017. mojim odvjetnicima Mariju Suknu i Gordani Lazović dajem da uime tvrtke Termoplast podnesu ovrhu. Sudac Radošević s Općinskog suda u Rijeci prihvaća zahtjev i šalje stečajnom upravitelju Marijanu Viliću da dođe na raspravu. Ali Vilić nekoliko puta ne dolazi na raspravu. S rješenjem o ovrsi otišao sam u policiju, u Petrinjsku u Zagrebu, gdje su mi dali potvrdu da na istoj adresi žive dva čovjeka s istim imenom: jedan je Marijan Vilić, drugi Marjan Vilić. Nikad nisam shvatio zašto čovjek nije došao na raspravu. Otišao sam predsjednici Trgovačkog suda u Rijeci Iki Mohorović i ona mi je tada dala rješenje da je stečaj Primorja završen. Bilo je to 2019. U rješenju stoji da je stečaj završen 2003. Dakle, ja sam tek 2019. saznao da je stečaj Primorja završen još 2003.”, govori Ilovača i pokazuje dokumente koji potvrđuju njegove riječi.

‘Kad sam čuo Butkovića da spominje ‘kravicu’, to me iziritiralo. Pa to traje već trideset godina. Oni čekaju da ja umrem pa da sve to padne u zaborav. E neće!’ KAŽE Božidar Ilovača, vlasnik tvrtke Termoplast koja polaže pravo na kamenolom. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Doznavši sve to, Ilovača je od suda zatražio da iznova pokrene stečaj Primorja. “Dobivam rješenje o ponovnom otvaranju stečaja i da ja kao vjerovnik platim pokretanje stečaja. Ja, a ne država. Dobro, platim desetak tisuća kuna. Moj odvjetnik šalje sutkinji, postupak se pokreće, imenuje se stečajna upraviteljica Antonela Jozić Zubčić koja dolazi na sud i prihvaća potraživanje, a sudac donosi pravomoćno rješenje da ovrha ide. Sve ide dobro. Ali jedan dan zove me Hisen Hiseni i nudi da kupi tu moju ovrhu. Bio sam spreman na dogovor, da se toga riješim.

Došao je k meni u ured u Zagreb. Ali nudio je 200 tisuća eura, a ja nisam htio razgovarati ispod četiristo tisuća. Nismo se dogovorili. U razgovoru mi je priznao da je Butkovićev kompanjon, da zajedno rade”, prepričava Ilovača i dodaje “da je sve što priča predao u Uskok”. Ilovača kaže da je o kupnji duga razgovarao i s Benjaminom, bratom ministra Olega Butkovića. “Ima tome dvije godine. On je zvao mene, da im prodam moj dug: neka plate mojoj firmi i priča završena; ili ću ja njima predati ovrhu ili neka puste da ja ovršim kamenolom, pa ću im prodati. To sam rekao Butkoviću. Nije me više htio nazvati.”

Ilovača ima stotine dokumenata i postavlja pitanje: ‘Zašto sutkinja Trgovačkog suda u Rijeci Ljiljana Ugrin ne odgovori tko je vlasnik kamenoloma? Eksploatiraju li oni gore kamen? tvrdim da to rade tajno’. FOTO: Nacional

Poslije toga, tvrdi, zvao ga je i Zvonimir Gašparović, vlasnik tvrtke Adrias koja upravlja kamenolomom. “Rekao sam mu: ‘A, ti si onaj lopov koji je ukrao kamenolom!’”, prepričava Ilovača i kaže kako mu je Gašparović odgovorio da on nije nikakav lopov. No Ilovača tvrdi, pokazujući ugovor, da je Gašparović 2000. s Primorjem potpisao ugovor o kupnji kamenoloma u kojemu stoji da njegova tvrtka odmah plaća pet posto ukupne cijene od 625 tisuća maraka, a ostatak u roku od 15 dana. U članku 4. kaže da se ugovor, ako kupac ne uplati ostatak novca u roku od petnaest dana, smatra raskinutim. “Uplatio je pet posto i to je sve. Nije ni uveden u posjed. To je smijurija”, tvrdi Ilovača. Tvrdi također da je Trgovački sud u Rijeci 2005. pokrenuo posve nepotreban postupak o Gašparovićevoj kupnji kamenoloma. “Umjesto da odmah raskinu ugovor jer ovaj nije platio, pokrenuli su sudski postupak koji je trajao deset godina. Zašto? Zato što je trebalo opravdati trošenje novaca s računa Primorja. Koliko je plaćen odvjetnik koji je vodio bespotreban postupak? Je li sutkinja primila novac? To je kriminal da ti pamet stane.

Vode nepotreban postupak deset godina. I kad su dobili pravomoćnu presudu, idu u ovrhu, ali pokretnina, a ne nekretnina, iako znaju da Gašparović uopće nema pokretnina. Sve se to još vuče po sudovima, sad je na sudu u Bjelovaru i da vam kažem, taj Gašparović, s oproštenjem, pravi budalu od cijelog suda i hrvatske države, a ja ne mogu namiriti svoje zakonito potraživanje. Gašparović nije vlasnik, nego je već godinama u neispravnom posjedu – to tvrdim”, kazao je Ilovača i dodao da je Gašparović pokrenuo tužbu kojom, po osnovi dosjelosti, traži pravo na kamenolom, kao i da je stečajna upraviteljica Antonela Jolić okončala stečaj koji je Ilovača pokrenuo, a njega nije obavijestila. “Kad sam to čuo, zamolio sam moju odvjetnicu u Rijeci Anitu Prelec i odvjetnika Filipa Lisca da nas primi nova predsjednica Trgovačkog suda Željka Štrk-Vozila koja nas je i primila prije otprilike mjesec ili dva. Sve sam joj ispričao i molio da opet pokrene stečaj i proda kamenolom, kako bih došao do svog novca. Molila nas je da ne idemo u javnost”. Zašto, nije sasvim jasno – možda i zato što je ista sutkinja, Željka Štrk-Vozila, bila u stečajnom vijeću koje je 15. travnja 2003. okončalo stečaj GDP-a Primorje.

Nacional je u petak, 19. travnja glasnogovornici Trgovačkog suda u Rijeci Emi Brdovčak poslao pitanja o ovom slučaju. Zanimalo nas je je li kamenolom Podbadanj bio u vlasništvu Građevinskog društvenog poduzeća Primorje (GDP), koje je 2003. otišlo u stečaj, te postoji li spor u kojemu tvrtka Termoplast Božidara Ilovače traži ovrhu nad tim kamenolomom kao nadoknadu za potraživanja od tvrtke GDP Primorje. Pitali smo i je li taj postupak okončan, i ako nije, zašto nije, kao i postoji li pravomoćno rješenje o ovrsi nad tim kamenolomom u korist tvrtke Termoplast. Zanimalo nas je i kolika su nenaplaćena a priznata potraživanja tvrtke Termoplast od GDP Primorje, kao i je li tvrtka Termpoplast naplatila ta potraživanja, i ako nije, zašto nije. Sutkinju Borovčak pitali smo je li točna tvrdnja Božidara Ilovače, da je račun GDP Primorje nastavio funkcionirati i nakon stečaja 2003. godine, te ako jest, kako kako je to moguće. Htjeli smo doznati i je li kamenolom Podbadanj zatvoren ili radi, te ako radi, tko eksploatira kamen, i na temelju čijeg dopuštenja. Pitali smo i je li točno da kamenolom Podbadanj eksploatira tvrtka Projekt Povile Benjamina Butkovića. Do zaključenja ovog broja Nacionala, u ponedjeljak, 22. travnja u rano poslijepodne, odgovor nismo dobili. Slična smo pitanja poslali i Primorsko-goranskoj županiji, iz čijeg su nam Odjela za odnose s javnošću telefonski poručili kako županija nad tim kamenolomom nema nikakvih ovlasti.

Benjamin Butković odgovorio je Nacionalu na pitanja o tom slučaju. Na pitanje prodaje li njegova tvrtka Projekt Povile kamen i gdje ga nabavlja, odgovorio je kako se tvrtka “ne bavi prodajom kamena, a za potrebe gradilišta nabavljamo kamen od nekoliko kamenoloma u okolici”. “Napominjem da ne nabavljamo kamen od kamenoloma Podbadanj”, dodao je. Upitan kakve poslove kamioni njegove tvrtke izvode u kamenolomu, odgovorio je kako je Projekt Povile “temeljem zahtjeva tvrtke ING-gradnja izvršila usluge prijevoza materijala. Takva usluga prijevoza je bila jedna, za što postoji i račun.” Na pitanje tko je nositelj koncesije za rad u kamenolomu i tko je koncesiju izdao, odgovorio je kako “nema takvih saznanja”, a na pitanje o tome je li prije dvije ili tri godine razgovarao s Ilovačom, koji mu je ponudio da otkupi njegovo potraživanje od GDP-a Primorje, za koje on traži kamenolom Podbadanj, odgovorio je ovako: “Koliko se sjećam, navedeni gospodin mi se obratio sa zahtjevom da otkupim njegovo potraživanje, ali nisam iskazao interes za time jer me to onda, a ni sada, ne zanima.”

Benjamin Butković tvrdi da je njegova tvrtka Projekt Povile ‘temeljem zahtjeva tvrtke Ing gradnja izvršila usluge prijevoza materijala’ i da ne zna tko je nositelj koncesije za rad u kamenolomu

Nacional je razgovarao i sa Zvonimirom Gašparovićem koji je izjavio kako je njegova tvrtka 2000. “regularno, iz stečaja”, kupila taj kamenolom, sa zaposlenima. “Isplatili smo ga 80 posto. U Primorju to znaju. Vodimo spor s Primorjem jer je bilo objektivnih okolnosti zašto svota nije isplaćena do kraja, da se uđe u stopostotno vlasništvo na Trgovačkom sudu u Rijeci”. Gašparović kaže kako je tvrtka Termoplast Božidara Ilovače “upisala potraživanje na svu imovinu GPD-a Primorje u stečaju”. “To što on traži od Primorja, neka potražuje od Primorja, mi s tim nemamo ništa”. Upitan je li postojao sudski spor u kojemu je utvrđeno da nije platio 95 posto cijene, odgovorio je kako je “u sporu dokazano da smo platili 85 posto, a Primorje potražuje razliku do 100 posto”. “Mi smo trebali otvoriti kamenolom, otvorili smo dokumentaciju, preuzeli ljude i onda su iskrsnule neke okolnosti, da sad ne govorim na telefon… Odustao sam jer nisam htio ulaziti u koruptivne odnose. Za to postoji dokumentacija”, kazao je Nacionalu Gašparović koji kaže da se kamen u kamenolomu “ne vadi već dvadeset godina”, a da je njegova tvrtka “u posjedu dosjelošću već dvadeset godina.” Potvrdio nam je i da njegova tvrtka ima ugovore s GP-om Mikić i Ing gradnjom Hisena Hisenija te da od njih prima najamninu. ”Nije to puno, svakako ne toliko da bismo bili bogati”, tvrdi Gašparović.

Nacional je razgovarao i s vlasnikom tvrtke Ing gradnja Hisenom Hisenijem koji je potvrdio da Ing gradnja plaća najam tvrtki Zvonimira Gašparovića, dodajući da ne eksploatiraju kamen iz kamenoloma, kako tvrdi Ilovača.