Kad 1. srpnja Ivano Balić (36) i službeno prestane igrati, hrvatski i svjetski rukomet izgubit će jednog od najboljih igrača svih vremena. Balić je igrač koji je 2003. godine predvodio reprezentaciju koja je u Portugalu postala svjetski prvak, iako joj nitko nije davao ni najmanje šanse, predvodio ju je 2004. kada je na Olimpijskim igrama u Ateni osvojila zlatnu medalju, da o srebrnim i brončanim medaljama ne govorimo. Godine 2003. i 2006. izabran je za najboljeg rukometaša na svijetu, a zanimljivo je da nikada nije bio klupski osvajač rukometne Lige prvaka. A igrao je za ponajbolje svjetske klubove, Portland San Antonio, RK Zagreb i Atlético Madrid, dok karijeru završava u njemačkom Wetzlaru.

 

• Ivano Balić vraća se u hrvatski rukomet kao koordinator muških reprezentacija, a u ekskluzivnom razgovoru za Nacional govori o Zoranu Gobcu, odlasku iz Wetzlara, novom izborniku i promjenama koje će donijeti

• ‘Dolazak u Savez nisam uvjetovao. Kako bih mogao funkcionirati u ekipi, spreman sam na puno razgovora, žrtvovanja i kompromisa, što je mnoge iznenadilo’

 

 

U prosincu 2012. tadašnji izbornik Slavko Goluža prvi put nije pozvao Balića u reprezentaciju, što je objašnjeno dijelom njegovim lošijim igrama, dijelom time što se, navodno, izborniku nije želio javiti na telefon. Nikada nije više pozvan i činilo se da Balić više nikada neće imati veze s hrvatskim rukometom, ali ubrzo je uspostavio kontakt sa Zoranom Gobcem, dopredsjednikom saveza. Njihovi razgovori rezultirali su nedavnom objavom kako će Balić, kada ovog ljeta završi igračku karijeru, postati koordinator svih muških reprezentacija. Od kada je ta vijest objavljena, Balić nije želio davati intervjue, a razgovor za Nacional prvi je u kojem otkriva detalje povratka u hrvatski rukomet.

NACIONAL: Prvo vas moram pitati za zdravlje. Prije pet godina za Nacional smo napravili priču o vama i vašem zdravstvenom stanju, s obzirom na brojne ozljede liječnici su već tada govorili kako je nevjerojatno što još uvijek profesionalno igrate. Kakva je sada situacija, nekoliko godina kasnije?

Hvala na pitanju, uvijek se stare ljude pitalo za zdravlje. Sve je malo gore nego prije, ali ne žalim se dok mogu igrati. Zahvalan sam Bogu što mogu biti na terenu i što sam izdržao do danas. Kada uskoro prestanem s aktivnim igranjem, morat ću se brinuti o sebi ako mislim imati normalan život. Prvenstveno moram poraditi na saniranju nekih ožiljaka.

NACIONAL: Kako je došlo do odluke da postanete koordinator svih muških reprezentacija? Kada prije dvije i pol godine niste pozvani u reprezentaciju, činilo se da su vaši odnosi sa Zoranom Gobcem i Savezom toliko zahladili da se više nikada nećete vratiti u reprezentaciju.

Nikome nikad ništa nisam zamjerao, odlučili su da im ne trebam i to sam tada prihvatio. Naš odnos nikad nije bio nešto pretjerano vruć, a ni hladan. Kada su me pozvali, pričali smo o mjestu koordinatora. Ideja mi se svidjela jer je reprezentacija za mene uvijek bila najveći izazov i svetinja. Tako je bilo dok sam igrao, tako je i sada.To sam već sto puta i kao igrač isticao. Rukomet mi je u cijeloj priči važniji od tih toplo-hladnih odnosa.

NACIONAL: Zoran Gobac je tada rekao kako vi ne spadate ni u 30 najboljih rukometaša na svijetu. Koliko vas je ta izjava pogodila?

Nisam nikad to pročitao, moram biti iskren, jer slabo pratim medije. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, pa tako i Gobac. Ne opterećuju me različita mišljenja.

NACIONAL: Što piše u opisu radnog mjesta koordinator svih muških reprezentacija? Koja će biti vaša glavna preokupacija?

Moja glavna obveza bit će suradnja s trenerima i strukom na donošenju prave strategije i koncepta koji moramo donijeti za unapređenje mladih igrača.To je prvi cilj od kojeg ćemo krenuti. Konkretan opis manje je važan, bitniji su ljudi koje treba okupiti za ostvarenje cilja. Bez ljudi i prave suradnje nema ni realizacije pravog projekta. Imam nekoliko ideja, a o tome kako će se one realizirati mogu govoriti tek nakon što vidim cjelokupnu situaciju i mogućnosti koje nam se pružaju.

NACIONAL: Je li točno da vam je prije godinu dana rukometni klub Wetzlar ponudio da nakon ove sezone postanete sportski direktor kluba?

Wetzlar mi je u prvoj varijanti ponudio da još igram, željeli su to i bili su jako uporni. Potom su htjeli da budem sportski direktor ili što god hoću u strukturi kluba. Mene je vukla želja za povratkom kući, osjetio sam da je trenutak da se vratim u Hrvatsku. Nisam razmišljao o drugim opcijama i Wetzlarovoj ponudi.

NACIONAL: Možete li nam pojasniti zbog čega su čelnici kluba Wetzlar nezadovoljni vašom odlukom da se vratite u hrvatsku reprezentaciju? Zato što su preko medija saznali za vašu odluku ili zato što su s vama planirali suradnju na duže staze?

Nisu bili nezadovoljni, niti znam odakle je došla ta informacija. S njima sam uvijek bio iskren i imali smo dogovor da o svemu zajedno razgovaramo kada donosimo odluke. O mom povratku saznali su od mene, a ne iz medija. Sigurno je da su me željeli zadržati što duže. Poštuju moju odluku i ostali smo u odličnim odnosima.

NACIONAL: Na terenu ste, kao igrač reprezentacije, bili vođa i šef, nije tajna da vas se moralo slušati. Kako ćete funkcionirati u Savezu gdje će te morati surađivati s desecima osoba, nailaziti na birokratske i druge probleme i gdje vaša riječ možda neće biti zadnja? Jeste li u razgovorima s Gobcem uvjetovali kako ćete funkcionirati?

Moj dolazak u Savez nisam ničim uvjetovao, a nikad nisam ni bio osoba koja je patila da uvijek „moja bude zadnja“. Da bi mogao funkcionirati u ekipi potrebno je puno razgovora, žrtve, ima i ponešto kompromisa. Možda se u mom slučaju to uvijek nije činilo takvim. Vjerujem da je i u svakom drugom poslu tako, samo ga treba doživjeti na pravi način.

NACIONAL: Nedavno je Željko Babić proglašen novim izbornikom reprezentacije. Pisalo se da ste vi „amenovali“ tu odluku. Zašto Babić, a ne Serdarušić, koji se neko vrijeme spominjao kao glavni favorit za izbornika?

Moj prijedlog na sastanku u Frankfurtu je bio Željko Babić, a amenovao ga je Upravni odbor. Zašto Babić? Zato što ga dugo poznajem, jer smo puno razgovarali dok smo bili suigrači, a i kasnije dok je bio pomoćni trener. Znam koliko je kao trener predan i koliko ulaže u sebe i svoj napredak. Vjerujem da može i dugoročno puno dati ovoj reprezentaciji. Serdarušić je odavno pokazao da je odličan trener, ali glasao sam za Babića.

IVANO BALIĆ I PERO METLIČIĆ S DJEČACIMA SVOJE RUKOMETNME AKADEMIJE
FOTO: Tino Juric/PIXSELL

NACIONAL: Vi postajete koordinator svih muških reprezentacija, Pero Metličić je pomoćnik izbornika, za Igora Vorija se, navodno, sprema mjesto sportskog direktora reprezentacija, a Zoran Gobac nedavno je najavio moguće povlačenje iz rukometa. Znači li to da ćete vi i vaša generacija uskoro u potpunosti preuzeti vođenje hrvatskog rukometa?

Nemam pojma što to znači, vrijeme će pokazati, za sada smo Metličić i ja unutra, tko zna tko će još doći. Nisam s tim opterećen. Važno je da svatko radi svoj posao najbolje što može.

NACIONAL: Vraćate se u reprezentaciju nakon što je Hrvatska na posljednjem svjetskom prvenstvu ispala u četvrtfinalu. Imate li vi odgovor na pitanje – kako je moguće da hrvatska rukometna reprezentacija ispadne u četvrtfinalu SP-a i da cijelo SP igra slabo?

Nisam bio dio ekipe ni stožera i ne mogu znati što se tamo događalo. U sportu je sve moguće, pa i to da Hrvatska ispadne u četvrtfinalu. Zašto smo igrali slabo? Na to pitanje ne mogu sada dati konkretan odgovor.

NACIONAL: Koja je prva stvar koju će te predložiti i koja se mora napraviti u hrvatskoj reprezentaciji kako bi bili favoriti za europsko prvenstvo i Olimpijske igre sljedeće godine?

Treba promijeniti neke taktičke postavke u obrambenoj i napadačkoj formaciji. To je posao kojim će se baviti treneri. Trebamo puno raditi, manje pričati i polemizirati. Vjerovati da će rad donijeti određene pomake u igri i rezultatu. Ispadanjem u četvrtfinalu smo postali ekipa koja ponovno mora napasti glavne favorite. Moramo se dokazati pravom igrom, pa tek onda možemo govoriti o visokim ciljevima.

NACIONAL: Iako su iz Saveza godinama tvrdili da reprezentacija ima jasan plan pomlađivanja, kako je moguće da je Drago Vuković prije šest mjeseci proglašen prestarim iako ima 31 godinu, a sada je vraćen u reprezentaciju? Zašto smo toliko opsjednuti pomlađivanjem dok je Francuska, aktualni svjetski i europski prvak, prepuna rukometnih „staraca“?

Nisam bio tada u Savezu niti sam ikad bio opsjednut pomlađivanjem. Smatram da trebaju igrati isključivo najbolji. U reprezentaciji nema talenata ni staraca. Ako imaš kvalitetu onda je logično da ti se pronađe odgovarajuće mjesto. Tu se ogleda stručnost i sposobnost trenera. On bira s kojim će igračima napasti planirane ciljeve. Igrači su korisni onda kad daju onoliko kolike su im stvarne vrijednosti, a ne zato što imaju manje ili više godina.

NACIONAL: Jeste li iznenađeni s rezultatima koje je ove godine postigao PPD Zagreb, naročito u mečevima s klubovima koji imaju i do deset puta veći godišnji proračun? Jeste li impresionirani radom Veselina Vujovića i možete li zamisliti Vujovića kao izbornika hrvatske reprezentacije u nekom budućem razdoblju?

Dobrom taktikom možeš parirati svima, pa i onima koji su bogatiji i papirnato jači. Zagreb je napravio odličan posao. Klub mora biti zadovoljan s onim što je ostvario. Sadašnji izbornik još nije vodio ni jednu utakmicu, tek započinje svoj mandat, pa nema potrebe razgovarati o nekom idućem.

NACIONAL: Godinama ste igrali u klubovima koji su se borili za osvajanje nacionalnih prvenstava i rukometne Lige prvaka. Kakav je osjećaj igrati za Wetzlar, solidan klub, ali klub za koji ste znali da nikada neće osvojiti neku titulu? Je li vam titula najboljeg asistenta lige ikakva utjeha?

Ne razmišljam o tituli asistenta. Meni je važno pobijediti u svakoj idućoj utakmici koju igramo. Klub je slabijeg budžeta, možda s manje kvalitetnim igračkim kadrom. Moj je posao isti kao i prije, treba izvući maksimum od suigrača i uživam kao i svakom klubu dosad, jednako mi je zabavno. Tako će i ostati do zadnje utakmice.

NACIONAL: U posljednje vrijeme rukometni suci su sve stroži i štite najbolje rukometaše. Nedavno je Goran Šprem rekao „da se ovako sudilo proteklih deset godina, Ivano Balić bi zabio duplo više golova i bio još veća zvijezda, te ne bi dobivao onakve batine“. Što vi mislite o tome?

Dobro je da se štiti napadački rukomet. Golovi zapravo privlače publiku. Suđenje je krenulo u pozitivnom smjeru. Štite se igrači i igra, što je najvažnije, prije je bilo drugačije.

NACIONAL: Kada se okrenete i pogledate svoju karijeru, ima li nešto za čime žalite?

Prije donošenja svake odluke je potrebno dobro razmisliti. Ja danas za ničim ne žalim. Potpuno sam zadovoljan svojom karijerom.

NACIONAL: Kada ste lani za Božić najavili kraj rukometne karijere, rekli ste da je teško kada su svi vaši doma i čestitaju si Božić, a vi morate ujutro na trening. Je li Hrvatska jedina zemlja u kojoj možete zamisliti nastavak svog života ili bi, recimo, Španjolska mogla biti dobar odabir uz posao vezan za rukomet?

Trenutno želim raditi u svojoj zemlji. Mogao bih živjeti i na drugim mjestima. Kad je riječ o uvjetima, najbolje je u Francuskoj ili Njemačkoj. Odlučio sam se za posao kod kuće, a za neke druge planove prerano je govoriti. Nema većeg izazova od vlastite reprezentacije.

NACIONAL: Na koji način će te ubuduće funkcionirati u sklopu rukometne akademije Balić-Metličić?

To tek treba utvrditi, s obzirom na naše uloge u Savezu. Sigurno je da Akademija ide dalje. Pero Metličić je dolje, a ja ću biti više vezan za Savez. Pet generacija djece natječe se u našem klubu. Na jesen će igrati seniorski rukomet. Napredak, uvjeti za rad i treneri važniji su od utrke za rezultatima. Rezultati su, naravno, bilanca, a ona je pozitivna. Imamo dobru djecu i trudit ćemo se da zadržimo postojeću razinu, iako je teško, jer znamo koliko sport ima problema u našem društvu.

NACIONAL: Pratite li i dalje NBA ligu kao što ste to nekada, vrlo pedantno, radili?

Ne pratim kao nekada jer nemam vremena. Sve više ekipa igra timsku košarku, kao što je godinama igraju Spursi, Atlanta, Golden State. Tako da je sad i liga zanimljivija jer više igrača sudjeluje u timskoj igri. Taj trend mi se sviđa.