GettyImages

Godine 2008. Hervé Falciani, kompjutorski stručnjak i bivši djelatnik švicarskog ogranka HSBC-a, druge najveće banke na svijetu, ukrao je i predao francuskoj vladi listu imena vlasnika 100 tisuća bankovnih računa, na kojima se nalazilo više od 75 milijardi eura. Korisnici računa bile su osobe iz 200 zemalja, a francuska vlada proslijedila je te podatke nekolicini drugih zemalja jer je bilo jasno da se radi o utajivačima poreza koji su sakrili svoj novac u HSBC banci. Falcianovi podaci otkrili su da na 80 posto bankovnih depozita u Švicarskoj nije plaćen porez. Umjesto da u tom trenutku brojne europske zemlje podignu optužbe protiv svojih utajivača poreza, one su počele kalkulirati, a “zviždač” Hervé Falciani našao se na udaru švicarskog pravosudnog sustava. Tako je nastala afera nazvana “Swiss Leaks”.

Getty Images
HERVE FALCIANI; FOTO: Getty Images

Sve te događaje istražio je britanski redatelj Ben Lewis u svom novom dokumentarnom filmu “Falciani’s Tax Bomb” koji će hrvatsku premijeru imati na Vukovar Film Festivalu koji će se održati od 24. do 29. kolovoza. Film kroz razgovore s bivšim državnim dužnosnicima najvećih europskih zemalja, opisuje kako europske vlade nisu ništa učinile s tim podacima, kako nisu željele podizati tužbe protiv utajivača poreza, među kojima ima slavnih osoba iz cijelog svijeta, ali i brojnih kriminalaca, a Falcianija i danas progoni švicarski pravosudni sustav zbog krađe podataka.

S obzirom na to da Lewis ne može doći u Vukovar na premijeru filma, pristao je na ekskluzivan intervju za Nacional, u kojem je otvoreno izjavio da je ogorčen na europske vlade koje nisu željele ili mogle kazniti utajivače poreza. Ogorčen je i na britanske televizijske kompanije koje nisu željele financirati film (HSBC je multinacionalna banka, ali osnovana je u Velikoj Britaniji) te je na kraju financijere filma našao prvenstveno u Njemačkoj i njemačkim televizijskim kućama ARD i Arte.

NACIONAL: Film ste dovršili potkraj prošle godine, a početkom ove objavljeni su novi podaci o švicarskoj banci HSBC i novim utajama poreza. Je li vam bilo žao što niste pričekali nekoliko mjeseci jer biste film upotpunili novim informacijama?

Da su mi televizijske kuće dale više novca, imao bih više vremena da analiziram novoobjavljene informacije i uvrstim ih u film. Znate, šest mjeseci ranije predvidio sam da će se to dogoditi, da će se pojaviti nove informacije, i tražio sam od Falcianija da mi ih otkrije, ali on je to odbio.

NACIONAL: Kada ste se odlučili za snimanje filma, kako ste došli do Falcianija?

Uspio sam nekako doći do njegove e-mail adrese i napisao sam mu da bih ga želio snimiti za film o velikoj bankarskoj aferi. Taj e-mail poslao sam mu u lipnju 2012. i čekao sam čak pet mjeseci na odgovor. Bilo je to vrlo stresno razdoblje za mene, ali u prosincu 2012. konačno smo se susreli. On je prilično nepouzdana osoba, kao i mnogi drugi zviždači, a takav je i Julian Assange. Falciani je vrlo kompliciran čovjek, napravio je jako dobru stvar, ali u njegovu načinu razmišljanja ima i puno pogrešaka. Kao i u njegovu odnosu prema drugim ljudima.

NACIONAL: U jednom trenutku u filmu njegova tadašnja ljubavnica kaže da je Falciani rođeni manipulator. Jeste li se pribojavali da će pokušati manipulirati vama?

Pretpostavljam da me želio testirati u nekim situacijama, ali ne mogu to potvrditi. Nisam primijetio da je u razgovoru sa mnom bio krajnje iskren. S obzirom na to da je s njime teško surađivati, tijekom snimanja pitao sam se što je istina a što laž od onoga što mi govori. Nema sumnje da neke stvari koje je rekao nisu bile istinite. Zato mu nisam uvijek vjerovao. Uostalom, najviše činjenica iznesenih u filmu nije otkrio Falciani. On je ispričao svoju priču, a onda su ostali sugovornici iznosili činjenice.

NACIONAL: Zašto je onda pristao razgovarati s vama?

Smatram da Falciani uživa biti u središtu pažnje. I mislim da iskreno želi očistiti svjetski financijski sustav. Radi se o kombinaciji tih dviju motivacija. On želi biti osoba koja je promijenila povijest, to mu se jako sviđa. Osim toga, želi to napraviti na sebi svojstven način.

NACIONAL: Je li vam bilo lakše razgovarati s ostalim sugovornicima, primjerice, s bivšim članovima vlade Njemačke i Francuske?

Ne, jer su se mnogi od njih ponašali gore od Falcianija. Nisam uspio intervjuirati ministre financija Francuske, Španjolske i Njemačke, kao što nisam razgovarao ni s jednim poreznikom iz Francuske, Španjolske, Njemačke ili Velike Britanije. Zato je za mene ovaj film dokaz manjka demokracije u srcu Europe. Političari i politički establišment ponašaju se puno lošije od utajivača poreza i ovaj film to dokazuje. Političari prezrivo gledaju na prava Europljana koji žele znati što su to njihove vlade napravile.

NACIONAL: Znači li to da ste iskoristili Falcianija kako biste prikazali financijsko-političku situaciju u Europi?

Da, na neki način. Falcianijeva priča odnosi se na osobne utaje poreza, na banke i gomilu klijenata koji su izbjegli plaćanje poreza. To je različita priča od one kojom su se bavile novine prije dvije godine, kako su korporacije poput Starbucksa i Amazona izbjegavale plaćanje poreza u Velikoj Britaniji. Stoga film funkcionira na nekoliko razina. Na jednoj razini govori o tome kako su švicarske banke varale i provodile utaju poreza. Na drugoj razini govori o Europljanima koji su željeli izbjeći plaćanje poreza. Na trećoj razini govori o europskim političarima koji s prezirom gledaju na transparentnost i demokraciju. Na četvrtoj razini film govori o globalnom financijskom sustavu.

NACIONAL: U Hrvatskoj trenutno imamo zanimljiv odnos, čak i sukob, između vlade i banaka, pa se stvara slika da su banke snažnije i utjecajnije, ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim europskim zemljama. Slažete li se s time?

Iskreno rečeno, ja situaciju ne vidim tako. Ne možete reći da su europske vlade robovi banaka. Njihova odgovornost je ta da se ponašaju transparentno i u duhu demokracije te da se bore protiv financijskog kriminala, čak i kada ga počine banke. U ovom slučaju one to nisu napravile.

NACIONAL: U filmu se otkriva da vlade pojedinih zemalja uopće nisu željele progoniti svoje građane, utajivače poreza, koje je razotkrio Falciani.

Kao što znate, Francuzi su informacije dobili od Falcianija, ali kako nitko iz francuske vlade nije želio razgovarati sa mnom, onda ne znam što su napravili kada su vidjeli podatke o poreznim utajama. Dio francuske vlade sigurno je želio progoniti utajivače poreza s Falcianijeve liste, ali drugi dio to nije htio. Nije im bilo jasno mogu li progoniti ljude na temelju zakona. U Njemačkoj, primjerice, ukradeni materijal koji je objavio Falciani može se koristiti kao dokaz na sudu, što nije moguće u Francuskoj. U Njemačkoj je po zakonu to dopušteno jer se tako brani javni interes, a Francuzi to nemaju. Ne znam jesu li u Velikoj Britaniji kvalitetno ispitali ljude s Falcianijeve liste ili to čak nisu ni mogli, jer nitko od poreznih dužnosnika nije želio razgovarati sa mnom.

NACIONAL: Zašto europske vlade nisu bile motivirane da progone utajivače poreza?

To ostavljam gledateljima filma da sami zaključe. Možda zato što su zakoni o upotrebi informacija dobivenih od zviždača napisani šlampavo ili loše. Možda zato što su se na Falcianijevoj listi nalazila imena prijatelja članova vlade. Možda su se na kraju zadovoljili s malo novca koji su dobili od utajivača poreza.

NACIONAL: S druge strane, američka vlada kaznila je HSBC s 1,9 milijardi dolara jer je preko svojih računa prao novac kriminalaca zarađen od trgovine drogom. Zašto su to uradili američki političari, a europski nisu?

Zato što Amerika ima drugačije zakone o zviždačima od onih koje imaju europske zemlje. Meni je odvratno, apsolutno odvratno, to što članovi vlada europskih zemalja nisu željeli razgovarati sa mnom o tome. A vi sami zaključite zašto nisu razgovarali.

NACIONAL: Prema novim informacijama, fondacija na čijem je čelu Hillary Clinton, kandidatkinja za američku predsjednicu, primila je donacije vrijedne 81 milijun dolara od bogatih klijenata HSBC banke. Smatrate li da je to problem?

Treba provjeriti jesu li računi donatora legalni ili nisu i nalazi li se njihov novac na offshore računima ili ne. Ako je novac došao s njih, onda američka administracija treba izglasati zakon koji će onemogućiti takvu vrstu donacija. Ako je taj novac bio sakriven na offshore računima, onda je neprihvatljivo da kampanja Hillary Clinton bude financirana novcem koji dolazi od utaje poreza. Zato vlade u ovakvim slučajevima imaju veliku odgovornost, one donose zakone koji mogu takve stvari spriječiti.

NACIONAL: Za to postoji nekoliko primjera u Europi. Primjerice, u Belgiji i Francuskoj HSBC banka suočila se s optužbama za kriminal, ali ne i u drugim europskim zemljama.

Da, to je kranje nelogično. Britanska vlada trebala je također podići optužnicu za kriminal protiv HSBC-a. Zašto ona nije podigla optužnicu protiv najveće banke u državi? Zašto ni jedna britanska televizijska kompanija nije željela uložiti novac u film, u priču o korupciji unutar najveće britanske banke? To su pitanja koja traže odgovore. Krajem 2012. i početkom 2013. otišao sam u svaku britansku televizijsku kuću i predložio im snimanje filma. Svi su me odbili. Ne znam zašto su to učinili. Izgleda da im nije odgovarala priča o korupciji u najvećoj britanskoj banci.

NACIONAL: Dio te korupcije je i u tome što su bankari, u osnovi, savjetovali svoje bogate klijente kako da prekrše zakon.

Točno, i nikada zbog toga nisu zakonski odgovarali. To je potpuno ludilo. Kada sam razmotrio sve informacije potrebne za snimanje filma, zaključio sam da europske vlade s potpunim prezirom gledaju na demokraciju, transparentnost i na pravo javnosti na informacije o tome što oni poduzimaju u vezi utaje poreza. To je moj stav. Utajivači poreza u cijeloj priči su relativno nevažni. Ono što je bitno su europska ministarstva financija i porezna tijela koji nisu smatrala da je njihov zadatak i obveza reći javnosti što se zaista događa.

NACIONAL: Što će se dogoditi s HSBC bankom? Navodno su zbog “afere Falciani” u posljednjih osam godina izgubili 70 posto klijenata. Prije dva tjedna primijetio sam da su veliki sponzori teniskog turnira u Wimbledonu.

Već neko vrijeme HSBC banka ne spominje se u medijima. Koliko vidim, oni se nastoje riješiti offshore poslovanja. Zbog toga ih napuštaju klijenti jer znaju da je banka sada pod posebnim nadzorom. No offshore poslovanje nije osnova posla HSBC-a. Ta banka ima razgranatu poslovnu mrežu i neće propasti.

NACIONAL: Kako objašnjavate veze britanske vlade i te banke? Primjerice, Stephen Green, predsjednik HSBC-a, proglašen je vitezom te je 2006. postao britanski ministar trgovine i investicija.

Možete sami donijeti zaključak o tome jer znate koliko i ja. Meni je to neobjašnjivo. Slično se događalo i u slučaju ljudi iz Goldman Sachsa i američkih investicijskih banaka koji su kasnije dobivali poslove u raznim vladama i međunarodnim financijskim institucijama.

NACIONAL: S druge strane, David Hartnett, šef britanske porezne uprave (HMRC) zaposlio se kao savjetnik u HSBC banci. Ljubav je, očito, dvosmjerna.

Da, iznimno su mi sumnjivi svi ti potezi. No to se događalo s mnogim drugim poreznicima, recimo, u Španjolskoj.

NACIONAL: U HSBC banci račune ima i mali broj klijenata iz Hrvatske. Ona ne želi objaviti njihova imena, od hrvatske vlade traži da joj pošalje listu sumnjivaca pa će odgovoriti jesu li oni njeni klijenti ili nisu. Kako se može doći do tih informacija ako ih HSBC ne želi dati?

Morate im složiti frku. Morate podići galamu. Gledajte, Europa je korumpirana i to smrdi na sve strane. To sam shvatio snimajući film. Europske vlade su korumpirane. Falcianijeva lista je dokazala da deseci tisuća klijenata ilegalno kriju svoj novac, a ostali ih legalno drže na offshore računima. Nisam siguran kako sve to funkcionira jer nisam dobio sve informacije od europskih vlada.

Pitao sam se zašto je tako. Jesu li im zakoni loše napisani? Je li to zato što ne provode svoje zakone? Jesu li usvojili loše zakone kako bi zaštitili utajivače poreza? Jesu li poreznici lijeni i korumpirani? Ne znam, a nitko nije želio o tome razgovarati sa mnom. I na kraju, jedine osobe koje su mi odmah pristale dati intervju su švicarski državni tužitelj i bivši švicarski ministar financija, što je ironično.

Komentiraj

FOTO:GettyImages
PODIJELI
Dean Sinovčić već 20 godina obilazi najveće svjetske filmske festivale, intervjuira filmske zvijezde, a kad ne gleda filmove prati sport o čemu također piše.