Ratni, te ministar zdravstva 2004. Andrija Hebrang (HDZ) u utorak je, svjedočeći o propadanju Imunološkog zavoda, ocijenio kako su se na čelu Zavoda smjenjivali nekompetentni ljudi, a u Minstarstvu gospodarstva, pod čijom je ignerencijom bio, nikad nisu spoznali stručnu vrijednost Zavoda.

Ni jednoj upravi Imunološkog prioritet nije bio uspjeh firme, rekao je Hebrang pred saborskim Istražnim povjerenstvom za utvrđivanje odgovornosti za rezultate upravljanja i raspolaganja financijskim i drugim resursima Imunološkog zavoda

Kriza Imunološkog počinje ’98.

Imunološki, potvrdio je, nije bio u nadležnosti ministra zdravstva, ali ga je, kaže, “rubno pratio”. Kad je došao rat, Imunološki izlazi iz njegova vidokruga, no zbog vakcina koje je proizvodio, a koje su u ratnom vremenu stratešeke, uvrstio ga je u proritete plaćanja, unatoč financijskim teškoćama s kojima se Ministarstvo suočilo.

Hebrabng ističe da 90-e nisu bile kritične za Imunološki, da tek ’98., kad gubi licencu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), počinje njegova kriza.

Iako su do mene, mahom od zaposlenika, počele stizati informacije o problemima u Zavodu, njegovo je poslovanje bilo pozitivno, činilo se da je tvrtka uspješno prebrodila pretvorbu i privatizaciju, rekao je bivši ministar, tumačeći kako nije imao pravo izravno se miješati, mogao je to činiti samo neizravno, preko Vlade.

“Ubila ih je promjena tehnologije”, ocijenio je Hebrang, prisjetivši se kako je kod prvog pokušaja privatizacije Zavoda ’94. napravljen elaborat po kojem bi za novu tehnologiju i novu lokaciju trebalo nekoliko desetaka milijuna dolara. Kad sam se 2004. ponovno uključio rekli su mi da treba 40 milijuna dolara, naveo je, tumačeći kako nije bio protiv privatizacije, ali da država zadrži strateški paket dionica.

To je bilo zlatno doba koje nije iskorišteno za investicije, komentirao je upit o razdoblju kad je na čelu Zavoda bio akademik Vlatko Silobrčić (od ’92.)

Grad Zagreb nema stručne kapacitete

Objasnio je i zašto država nije nikad investirala u Zavod.

U ratu postoje drugi prioriteti, nakon ’95. morali smo izgraditi 14 srušenih bolnica, a 2004., kad sam ponovno postao ministar, bili smo u pregovorima o pristupanju EU i više nismo smjeli investirati, naveo je, ističući da u Ministarstvu gospodarstva nikada nisu imali spoznaje o stručnoj vrijednosti Zavoda.

Potvrdio je da se Grad Zagreb u ‘priči’ oko Imunološkog prvi put javio 2004.

Na opasku Tomislava Panenića, bivšeg Mostovog ministra gospodarstva, da je gradonačelnik Milan Bandić uvijek dolazio “populistički”, po načelu “dajte to nama, sve ćemo pozlatiti”, Hebrang je uzvratio da Grad Zagreb nema “stručne kapacitete za to”. Zavod još ima stručnog kadra, jedino bi privatiazcija bila spas, no ni država, ni Grad, to ne mogu napraviti, zaključio je bivši ministar zdravstva.

Komentiraj

FOTO:HINA/ Tomislav PAVLEK /tp
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.