Ruski istraživački novinari s medijske platforme Proekt objavili su film u kojem problematiziraju izgradnju i uređenje Putinove palače u crnomorskom gradu Gelendžiku.

Proekt navodi da je velebnu palaču gradila tvrtka Velesstroy, čiji je vlasnik Hrvat Krešimir Filipović, a u filmu ga nazivaju “Putinovim hrvatskim novčanikom“.

Filipović je u Hrvatskoj poznat kao jedan od vlasnika hotelske grupacije Jadranka Grupa koja posluje na Kvarneru te otocima Lošinju i Cresu. Pisalo se i o tome da je pokušao preuzeti udjele u Fortenovi, o čemu je Nacional iscrpno izvještavao.

Kako je Velesstroy povezan s Putinom

Mediji su ranije objavili da je tvrtka Velesstroy vezana uz palaču kao zakupac određenih prostora, ali dosad nije bilo poznato da je ona glavni izvođač radova. U radnoj dokumentaciji kojom Proekt raspolaže ova se tvrtka pojavljuje na prvoj stranici, gdje se inače navodi generalni izvođač, a od Iz financijskih zapisa “Kompleksa” proizlazi da je od 2019. godine primila više od četiri milijuna eura za građevinske i instalaterske radove.

Konačni vlasnik tvrtke Velesstroy nije prikazan u Jedinstvenom državnom registru pravnih osoba od listopada 2023.godine. No, još 2022. bio je u 85-postotnom vlasništvu rođenog Hrvata Krešimira Filipovića.

Mediji su ranije tvrdili da na Balkanu ovog čovjeka zovu “Putinov hrvatski novčanik”, a OCCRP (Organized Crime and Corruption Reporting Project) je Velesstroy osumnjičio za prebacivanje u inozemstvo i pranje milijuna dolara primljenih od državnog Transnefta.

Publikacija Sobesednik tvrdila je 2019. da je Filipović izvanbračni suprug zamjenice gradonačelnika Moskve Anastasije Rakove i da sudjeluje na sastancima s mnogim visokim dužnosnicima. Putin mu je 2017. uručio počasnu povelju u znak zahvalnosti za njegov rad.

Tko je Krešimir Filipović?

Inače, Nacional je u više navrata pisao o poslovima Krešimira Filipovića, koji je tijesno poslovno povezan s bivšim predsjednikom Upravnog odbora Fortenove Miodragom Borojevićem. Još u studenom 2022. godine Nacional je rekonstruirao niz javnosti nepoznatih okolnosti koje bacaju novo svjetlo na kontroverzni pokušaj prodaje Sberbankova suvlasništva u Fortenova grupi arapskom investitoru Saifu Alketbiju.

Alketbi bi trebao poslužiti kao paravan za Miodraga Borojevića i Krešimira Filipovića, dvojicu tijesno povezanih hrvatskih poduzetnika s razgranatom mrežom poslova i kontakata u Rusiji i Hrvatskoj. Pri tomu bi ključni pozadinski vlasnik Sberbankova vlasničkog udjela u Fortenova grupi trebao postati Filipović, koji bi to Sberbanku platio svojim ogromnim nenaplaćenim potraživanjima prema tvrtkama u Rusiji koja dosežu 500 milijuna dolara. U toj mogućoj varijanti Sberbank bi lakše došao do svojih potraživanja ako bi ih utjerivao od ruskih dužnika. A arapski investitor poslužio bi kao osoba koja bi se inicijalno pokazala kao kupac čije porijeklo kapitala ne bi bilo sumnjivo.

“Filipovićeva ruska tvrtka Velestroj, poznata po svojim velikim građevinskim pothvatima u izgradnji plinovoda za neke vodeće ruske tvrtke, u Rusiji ima otprilike 500 milijuna dolara nenaplaćenih potraživanja za izvršene radove. Filipović bi ta potraživanja na koncu zapravo prebacio u vlasništvo nad većinskim paketom Fortenova grupe i to po prilično intrigantnom modelu. Sberbank bi svoja potraživanja prema Fortenova grupi prodao tvrtki Saifa Alketbija, ali umjesto njega iznos bi namirio Velestroj sa svojim potraživanjima prema svojim ruskim dužnicima. Ugovor o kupoprodaji vlasništva nad Fortenovom potpisala bi Alketbijeva tvrtka, ali nikakav novac nikada ne bi napustio Dubai”, ispričao je tada izvor za Nacional.

Filipović i Borojević tijesno su poslovno povezani, a vežu ih i kompleksne poslovne veze s Rusijom, ali i službeno prijavljena boravišta u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Krešimir Filipović svoj je poslovni uzlet započeo surađujući s Mihajlom Perenčevićem, s kojim i danas ima brojna poslovna partnerstva. Međutim, prije par godina Filipović je praktički Perenčevića istisnuo iz Velestroja i zapravo mu na koncu napravio time priličnu uslugu. Jer mu je platio dio dogovorenog iznosa za njegov suvlasnički dio u toj tvrtki, ali i trasirao mu put izvan Rusije uoči izbijanja rata i ruske agresije na Ukrajinu.

Nacional je u prosincu 2022. godine objavio i ekskluzivne dokumente – bankovne transfere ruskih milijuna i povjerljive e-mail poruke koje dokazuju dramatično poslovno partnerstvo Krešimira Filipovića i Putinovih oligarha.

Fortenova kazneno prijavila Filipovića i Borojevića zbog kršenja europskih sankcija

Luksuz svojstven pravoj palači

No, vratimo se na projekt. Novinari Proekta u film u skiciraju kronologiju svog otkrića.

Studio Elforma je 2021. godine dobio neobičnu narudžbu od građevinske tvrtke Velesstroy za izradu dizajn interijera za “objekt od iznimne važnosti”. Zaposlenici studija već su više puta izvršavali naloge Velesstroya, a iz riječi svojih nadređenih i iz medijskih materijala znali su da je ta tvrtka bliska ruskim vlastima.

Jedan od zaposlenika Elforme prisjeća se da je prije nego što je dobio zadatak gledao film Alekseja Navaljnog “Palača za Putina. Priča o najvećem mitu”. Zamislite njegovo iznenađenje kad je neočekivano shvatio da su crteži objekta slični raskošnoj palači iz senzacionalne istrage.

Zaposlenika je zbunilo jedino to što se u radnim papirima taj objekt naziva “apartman hotel”. Ali, iz ostatka dokumenata bilo je jasno da je  zgrada je trebala biti opremljena luksuzom svojstvenim pravoj palači. Materijali koje su dobili Proekt i FBK potvrđuju da se iza “apart-hotela” nalazi palača izgrađena za – Vladimira Putina.

Kratka povijest najvećeg mita

Objekt na rtu Idokopas kod Gelendžika izvorno se zvao “pansion” – barem tako stoji u ugovoru koji je predsjednička administracija 2005. godine sklopila s investitorom, tvrtkom Lyrus Nikolaja Šamalova, inače Putinovog prijatelja, a kasnije i rođaka.

Obmana je brzo otkrivena – krajem 2010. godine Šamalovljev poslovni partner Sergej Kolesnikov objavio je otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku Dmitriju Medvedevu u kojem je izravno naveo da se palača gradi za Putina, te naveo važne dokumente koji potkrepljuju te riječi.

Ispostavilo se da se od 2000. godine od gospodarstvenika traži da uplaćuju novac u fond koji je navodno trebao poticati razvoj medicine, a zapravo je prebacivao novac u offshore tvrtke. Ovim su novcem 2006. godine počeli graditi palaču u Gelendžiku.

Prve fotografije ovog objekta pojavile su se na internetu 2011. godine. Kasnije su tamo ušli ekološki aktivisti i novinarka Sobesednika, ali su ih zadržali djelatnici Federalne službe sigurnosti. Palaču je bilo sve teže sakriti, pa su je odlučili formalno prenijeti na drugog vlasnika.

U ožujku 2011., biznismen Alexander Ponomarenko rekao je da je navodno kupio zemljište i zgrade u blizini Gelendžika, gdje je planirao razvijati turističke sadržaje, za 350 milijuna dolara. Ipak, iz istrage pokojnog Alekseja Navaljnog, stoji da je iznos transakcije iznosio samo 350 tisuća dolara. Ponomarenko nije bio slučajna osoba. Riječ je o poslovnom partneru drugih Putinovih prijatelja, braće Arkadija i Borisa Rotenberga.

Ubrzo je postalo jasno da zamišljeni dogovor nije spriječio Putina da nastavi posjećivati palaču. Aktivisti su snimili njegovu jahtu Olympiju usidrenu na rtu Idokopas, u pratnji patrolnih brodova. A objektom su upravljali ljudi povezani ili s FSO-om ili sa Šamalovom.

Spomenuti film Navaljnog vratio je zanimanje za Putinovu palaču 2021. godine. Autori istrage dokazali su da su izgradnju palače financirale državne tvrtke i Putinovi suradnici, a u upravljanje su bili uključeni i menadžeri povezani s Putinovim ljubavnicama Alinom Kabaevom i Svetlanom Krivonogih.

Kao odgovor, vlasti su odlučile ponovno izvesti trik s pansionom. Ruska propaganda prikazala je snimke iz unutrašnjosti palače, u kojoj su bili potpuno goli zidovi, građevinski radnici su hodali okolo.

Arkadij Rotenberg je rekao da je on sada vlasnik zgrade i da planira ovdje otvoriti apart-hotel, zbog čega su mu potrebni građevinari. Čak je naznačio i rok za dovršetak objekta – za godinu i pol do dvije, odnosno do početka 2023..

Nije došlo do svečanog otvaranja objekta, a nitko nije znao što se sve to vrijeme događalo u palači. Sve do danas.

Izgradnja pod budnim okom i kontrolom FSB-a

Rekonstrukcija objekta odvijala se u najstrožoj tajnosti. Radnici su se na posao prevozili unajmljenim autobusima, ali često ih nisu odmah pustilii u prostorije. Stigli su na punkt, ali su bili prisiljeni čekati nekoliko sati bez hrane i vode. Očito je netko važan stigao, zaključili su.

Unutra su im zabranili korištenje telefona, a službenici FSB-a nadzirali su rad. Nitko nije izravno spomenuo Putinovo prezime. “Baš kao Voldemort”, podsmjehuje se sugovornik Proekta.

Izvođači su palaču među sobom nazvali “projekt “Jug”” – točno onako kako je ovo mjesto označeno prije mnogo godina, kada su ga tek počeli graditi. U radnoj korespondenciji tvrtke Velesstroy, nalazi se složenija formulacija – “skupina projekata “Jug Rusije””.

Postupno su zaposlenici shvatili koliko je to kompleksan objekt. Čak i tijekom izgradnje u kasnim 2000-ima, dizajneri nisu uzeli u obzir da će zbog teške gipsane štukature podovi biti podložni ozbiljnom opterećenju, ali što je najvažnije, nisu razmišljali o hidroizolaciji.

Promijenili su projekt, namjenu nekoliko prostorija, neke pregrade od cigle i gips ploča, ali su inženjerski sustavi u osnovi ostali isti, pa nije bilo moguće otkloniti sve probleme u palači.

Od striptiz sobe do kućne crkve

Neposredno prije završetka radova jedan od graditelja obišao je skoro gotovu palaču. Suprotno strogim zabranama, ovaj čovjek je unutra unio telefon. Prvo je snimio drugi kat na kojem se nalazi 11 spavaćih soba, a zatim se spustio na prvi – onaj gdje su nekad bile sobe sa šipkom, kockarnica, igraonica i aqua-diskoteka.

Snimku je ubrzo dobila Zaklada za borbu protiv korupcije, a druga osoba koja je sudjelovala u izgradnji poslala je tlocrte Projekta za podrum i dva glavna kata, te radnu dokumentaciju.

Kombinirajući sve dobivene podatke, Proekt je izbrojao najmanje sedam dokaza koji dokazuju da palača nije hotel. Tri od njih jasno pokazuju da je namijenjena Vladimiru Putinu, osobno – u jednoj od prostorija palače doslovno je napisano Putinovo ime!

Mnogi gledatelji Navaljnog filma sjetili su se zabavnih soba – sa šipkom, kasinom, kao i sobom za igru. Tih prostorija više nema u “hotelu”, evo kako su se promijenile:

Najviše se promijenila soba s igračkama. Sad je tu prava kućna crkva s ikonostasom triptihom i drvenim prijestoljem. Kućna crkva vjerojatno je jedina prostorija u kojoj je izravno naznačeno ime pravog vlasnika ove palače. Napisana je na triptihu. Lijevo je, očekivano, Majka Božja, u sredini je Isus Krist. S desne strane pravoslavni kršćani tradicionalno prikazuju Ivana Krstitelja ili Nikolu Čudotvorca. Stoga je posve neočekivano tamo vidjeti lik kneza Vladimira.

Prije nekoliko dana počeo je Putinov peti mandat. Ali, ta osoba uopće nije ista kao što je bila prethodnih godina. Prije su ga, čini se, zanimale svjetovne zabave poput striptiza, kasina i igraonica. Sad se okružio ikonama i slikama smrti.

Koje su zapadne tvrtke sudjelovale u izgradnji palače

U radnoj dokumentaciji kojom Projekt raspolaže detaljno su navedeni materijali koje su graditelji koristili prilikom obnove palače. Među njima su mnogi zapadni brendovi, a predstavnici nekih od njih komunicirali su s kupcima posla u Gelendžiku, odnosno gotovo sigurno su znali kako i za što se koriste njihovi proizvodi.

Među njima je proizvođač građevinskog materijala Knauf. Njemačka se tvrtka stalno spominje u radnoj dokumentaciji kao dobavljač raznih materijala kao što su gips, kartonske ploče i kit. Ova se tvrtka, inače, našla u središtu skandala početkom prošlog mjeseca, kad je njemački ARD objavio prilog da Knauf u ime Ministarstva obrane sudjeluje u obnovi okupiranog Mariupolja. Tada je tvrtka izjavila da nema ugovore za izravnu isporuku svojih proizvoda potrošačima u Rusiji, te ne može biti odgovorna za brojne trgovce koji isporučuju svoje materijale u zemlju. Sugovornik Proekta tvrdi da su predstavnici Knaufa više puta posjetili Putinovu palaču do završetka radova.

Talijanski dobavljači ekskluzivnog namještaja Zanaboni, Scappini & C, Salda, Provasi, Roberto Giovannini, OAK, Mobili Di Castello, Angelo Cappellini, Andrea Fanfani i Medea opskrbili su palaču brojnim komodama, ormarima, stolovima, sofama, foteljama, kredencima, vitrine, ogledala.

Tapete francuskog Ananboa korištene su za dekorativne obloge. Vodovod i oprema za kupaonice u palači njemačkih tvrtki Jorger, Tece, Emco i Hansgrohe, talijanskih Gessi i Vismara Vetro, švicarskih Geberit i Laufen, japanskih Omoikiri. Oprema za teretanu gotovo je u cijelosti nabavljena od talijanske Panatte, ali ima i opreme američkog Hoista i novozelandskog Les Millsa. Tepihe su izradili francuski Édition Bougainville i belgijski Ragolle.