Politički analitičari smatraju Karamarkovu ostavku logičnim raspletom događaja do kojih je dovela njegova politika, priželjkuju okretanje HDZ-a prema europskoj i umjerenijoj poziciji, a dio njih najavljuje da bi odlazak Karamarka moga učiniti “suvišnim” i Zorana Milanovića.

Politolog i sociolog Anđelko Milardović ističe da je ostavka logična konzekvenca preuzimanja odgovornosti i istodobno kristalizacija krize političkog sustava, koja je nastala zbog višestrukog političkog neuspjeha vladajuće grupe.

Tri razloga za Karamarkov neuspjeh

Neuspjeh je po Milardoviću nastao zbog tri razloga: zbog nedovršene pobjede na izborima koja je proizvela bivšu konstelaciju snaga, zbog toga što relativni pobjednici nisu preuzeli vlast do kraja, prije svega javna poduzeća, i jer se grupa koja je osvojila vlast “ponašala kao da je sebi oporba”.

Na takav rasplet događaja Karamarka su upućivala zbivanja u parlamentu, kad su članovi kluba zastupnika HDZ-a glasali za raspuštanje parlamenta, a prethodno je i predsjednica zauzela stav koji mu ne ide prilog. Kad se to zbroji, ovo je normalan red stvari, ističe Milardović i dodaje da je Karamarko ostavku morao podnijeti i bez pritiska javnosti, i to bi se trebalo uvriježiti u političkoj praksi bez proizvodnje ovolike količine napetosti.

Politolog Dragutin Lalović smatra da je ostavka logičan finale procesa koji traje od parlamentarnih izbora na kojima Karamarko, nasuprot vlastitom očekivanju i najavama, nije ostvario pravu nego relativnu pobjedu. Ta ga je činjenica natjerala da uđe u aranžmane koji su pokazali da je on “političar nižeg reda”, kaže Lalović – Karamarko je pristao na gotovo uvredljive uvjete Mosta, koji su bili izraz nepovjerenja Mosta prema njegovoj sposobnosti da bude premijer i vodi Vladu.

Umjesto da shvati o čemu se radi, Karamarko je ušao u Vladu, postao je prvi potpredsjednik i formirao tim u Vladi koji ne bi sastavio ni neprijatelj Domoljubne koalicije, s iznimkama Tolušića i Marića. To uopće nije reprezentacija Domoljubne koalicije, oni imaju puno boljih ljudi, kaže Lalović.

Rušenje vlastite Vlade je “elementarna glupost”

Na Karamarkovo veliko iznenađenje, ispostavilo se da je Most konzistentan, a da je Orešković čovjek od formata, koji ne razumije Karamarkov jezik ucjena, nego traži argumente, kaže Lalović. Karamarko uopće nije radio posao potpredsjednika Vlade nego je zapravo sve uradio da ne funkcioniraju Vlada, država i HDZ.

Pokrenuo je rušenje vlastiti Vlade, čime je srušio i sebe i to je njegova “elementarna glupost”. On je morao otići jer je bio prirodna nepogoda za HDZ, zaključio je Lalović.

Politolog Zdravko Petak također smatra da je Karamarkova ostavka očekivana jer se pokazalo da je čuvanje njegove pozicije potpuno destruiralo javni utjecaj i rejting HDZ-a.

Petak ocjenjuje da se pokazuje kako “europska pozicija” koja postoji u HDZ-u, misleći na ljude koje predstavljaju Plenković i Stier, grupacija koja je jedva spomenuta na zadnjem Saboru HDZ, sada dolazi u prvi plan.

Baza HDZ-a ima maksimalno 20 posto birača

“To je, po mom mišljenju, jedina šansa za HDZ da krene u kršćansko-socijalnom pravcu, da se pomakne prema centru koji mu daje koalicijski potencijal, sve ostalo je svođenje HDZ-a na njihovu najužu bazu, koja se vrti oko maksimalno 20 posto birača”, kaže Petak.

Neshvatljivo je to što je takvim postupcima Karamarko praktički dao konkurenciji vlast u ruke, pa se sada HDZ mora transformirati i amortizirati štetno djelovanje, kaže Milardović koji smatra kako bi bilo dobro da HDZ napravi redizajn stranke u skladu s europskim standardima.

“Smatram da bi Plenković i Stier bili dobar tandem u tom pogledu. Ne želim davati prevagu ni jednoj stranci, ali Zoran Milanović pored ove dvojice ne bi imao što tražiti“, kaže Milardović.

Za nadati se da je Karamarko jednim dijelom natjerao HDZ da dođe k sebi ili će propasti, to znači spasti na 20 posto jer niže ne mogu, kaže Lalović koji pozdravlja tu činjenicu i nada se kako to znači da HDZ ne može napraviti ništa gore.

Karamarko i Milanović su dvojac

“Ako izaberu Plenkovića, to je kao da su se odlučili za Europu a ne Herceg-Bosnu. Nadam se da to povlači još jednu okolnost, da postaje suvišan i Milanović. Oni su dvojac. Mi smo bili taoci te dvojice potpuno nesposobnih ljudi, autoritarnih osoba koji ne znaju timski raditi, arogantno se ponašaju i pričaju besmislice, pri čemu je meni kao socijaldemokratu još teže što je to Milanović. Ako to bude tako, onda je ovo početak raspleta i početak normalizacije Hrvatske, u kojem, ako se riješimo i Milanovića, onda će nam svanuti sunce”, kaže Lalović.

Petak ocjenjuje da bi to moglo značiti povratak na pozicije HDZ-a koje su napuštene odlaskom Jadranke Kosor. “To su pozicije Europske pučke stranke, dakle pozicije Tuska, Angele Merkel, ako hoćete Junckera, dakle normalne europske politike desnog centra”.

Do sada se govorilo da takve snage postoje u HDZ-u ali biračko tijelo traži drugo. “Kako HDZ vrije iznutra, ja to ne mogu procijeniti. Hoće li i dalje okupljati HSP-i udruge koje tendiraju tim vrijednostima ili se okrenuti obećavajućoj centrističkoj poziciji, ostaje za vidjeti”, zaključuje Petak.

Milardović ističe da bi dolaskom Milanovića hrvatska politika “dobila repliku iskustva zadnje četiri godine”, čime se dolazi do ključne točke da ni HDZ niti SDP “nisu u stanju transformirati društvo i reformirati ga, a da prethodno ne provedu, koliko god to bilo bolno za njih, izbornu reformu. Sve dok toga ne bude, imat ćemo tiraniju politike manjine koja će se svake četiri godine mijenjati, a da građani zapravo neće moći utjecati na to. Stabilni izborni sustav uvjet je stabilnom političkom sustavu”, zaključuje Milardović.

Komentiraj

FOTO:FaH
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.