Objavljeno u Nacionalu br. 452, 13. srpanj 2004.

Zlatan Ibrahimović (22), švedski nogometni reprezentativac hrvatsko-bošnjačkog podrijetla, napadač nizozemskog Ajaxa i jedan od najboljih nogometaša na proteklom EP-u u Portugalu govori o nogometnoj karijeri, odrastanju u švedskom getu i odnosu prema domovini roditelja

Prošlog tjedna u Novalji na Pagu ljetovao je jedan od najboljih europskih nogometaša, švedski reprezentativac Zlatan Ibrahimović (22). Nogometaš za kojim žali bosanska reprezentacija jer mu je otac Šefik Bosanac i hrvatska reprezentacija jer mu je majka Jurka Hrvatica, tjedan se dana odmarao nakon završetka europskog prvenstva u Portugalu gdje je Švedska igrala u četvrtfinalu i izgubila nakon jedanaesteraca od Nizozemske. Upravo u Portugalu Ibrahimović je, rijetko viđenim golom protiv Italije, ali i cjelokupnim nastupom, dokazao da nije čudno što svi najbolji europski nogometni klubovi nude milijune eura nizozemskom Ajaxu kako bi ga otkupili.

Bez obzira što je Grčka prvak Europe, ne mislim da je nogomet zbog toga nazadovao MASKIRANI UPAD U ČETVRT BORDELA Ma to sam napravio kad sam imao 17 godina. Prijatelj i ja smo se malo zajebavaliRođen u Švedskoj, Ibrahimović je kao dječak počeo igrati nogomet u mjesnom klubu Balkan. Njegov otac podrijetlom je iz Bjeljine a majka iz Škabrnje i kao ekonomski emigranti susreli su se u Švedskoj. Sa 17 godina potpisao je prvi ugovor, s klubom Malmo, ali je u sezoni 1999./2000. Malmo ispao u drugu ligu čime su mladi igrači poput Ibrahimovića dobili priliku da stalno igraju. Premda se radilo o švedskoj drugoj ligi, zapazili su ga lovci na talente, Arsenal mu je nudio ugovor, ali u srpnju 2001. Ibrahimović je za 5,5 milijuna eura potpisao za Ajax iz Amsterdama. Iako se prve sezone nije naigrao, već u drugoj je, osobito igrajući u Ligi prvaka, pokazao da je možda najbolji mladi europski napadač. Tog trenutka za njega su se zainteresirali i bosanski i hrvatski nogometni savez, ali kako je Ibrahimović igrao i za mladu i za A reprezentaciju Švedske, nije mogao promijeni reprezentaciju.

Iako Ibrahimović nije razgovarao ni s jednim novinarom osim s Nacionalovim, pokazalo se da se nije skrivao ni od koga. Nakon susreta u novaljskom baru “Cocomo” odmah je pristao na razgovor, ali nije se htio fotografirati, komentirajući “pa nisam ti ja Beckham”. Razgovarali smo u kući u kojoj godinama ljetuje sestra njegove majke pa se tako ovog puta i Ibrahimović našao u Novalji. Njegov bošnjački nije savršen, ali kada smo ponudili da govori na engleskom, spremno je to odbio.

NACIONAL: Bili ste nacionalni junak u Švedskoj nakon pogotka protiv Italije, što se dogodilo nakon što ste promašili jedanaesterac u četvrtfinalu protiv Nizozemske i ispali iz Europskog prvenstva? – Ništa se nije dogodilo, promašio sam, pa što? Doći će druga prilika. Nitko nam nije ništa prigovarao. Igrali smo dobro, bili smo prvi u grupi, ali nismo imali sreće s jedanaestercima. U Švedskoj nitko to nije shvatio kao katastrofu. Osim toga, ja sam zadovoljan svojom igrom na Europskom prvenstvu.

NACIONAL: Možete li objasniti kako ste postigli gol petom protiv Italije? – Pa eto, lopta je nekako skakutala po šesnaestercu i odjednom je došla do mene. Ja sam je udario straga, vidio sam da golman Buffon ide prema meni, ali nisam vidio da Vieri stoji na gol liniji. U tom trenutku čuo sam sučev zvižduk i pomislio sam da je svirao prekršaj ili ofsajd, a on je zapravo svirao zato što sam postigao gol. Ne mogu reći da mi je to najdraži gol jer mi je svaki drag, dao ga s jednog metra ili više.

NACIONAL: U Italiji vas i dandanas optužuju da su Švedska i Danska dogovorili rezultat 2:2 međusobne utakmice kako bi Italija ispala. – Tko može dogovoriti rezultat 2:2? Nitko u svlačionici nije ništa govorio, a to što se pisalo u novinama me ne zanima jer ne čitam novine. Mi smo planirali pobijediti Dansku i to je sve.

NACIONAL: Priča se da ste kao dječak u Malmou govorili da ćete biti nogometaš i da vas ništa drugo ne zanima. – To nije istina. Kada sam sa 17 godina potpisao prvi ugovor s klubom Malmo, shvatio sam da ću biti nogometaš. Kada sam potpisao prvi ugovor, rekao sam sebi “sada je prilika da napravim nešto”. Prvi ugovor bio je potpisan na pet godina, a nakon tri godine igranja potpisao sam za Ajax. Kako je nakon moje prve sezone Malmo ispao u drugu ligu, puno sam igrao i to sam iskoristio.

NACIONAL: Prvi klub koji vas je želio kupiti nije bio Ajax nego Arsenal. – Da, oni su dolazili u Švedsku i gledali me. Nakon toga sam otputovao u London, gdje sam razgovarao s Arsenom Wengerom, Arsenalovim trenerom. On me pitao bih li potpisao za Arsenal, ali onda se pojavio Ajax. Imao sam 19 godina i znao sam da ću u Ajaxu prije dobiti priliku u prvoj momčadi, da ću prije zaigrati u Ligi prvaka. S druge strane, Arsenal je već tada bio pun zvijezda i bilo bi mi jako teško ući u prvu momčad. Nisam vjerovao da bih u Arsenalu dobio priliku, a zna se da je Ajax najbolji klub na svijetu za bilo kojeg mladog igrača. Novac mi tada, kao i sada, uopće nije bio bitan iako je poznato da sam s Ajaxom potpisao ugovor kakav do tada nije potpisao ni jedan švedski nogometaš koji je otišao u inozemstvo.

NACIONAL: U prvoj sezoni u Ajaxu niste igrali najbolje. – Tako je, nije bilo dobro. S jedne strane, došao sam sam, bio sam osamljen u Amsterdamu, a s druge strane na sebe sam napravio velik pritisak. Želio sam na brzinu pokazati tko sam i što mogu, ali nisam uspio. Međutim, u drugoj sezoni sam bio mnogo bolji i riješio sam sve probleme. Ajax je velik klub i normalno je da trener, klub i publika pritišću igrače, ali još je veći problem ako pritišćeš samog sebe.

NACIONAL: Hoćete li napustiti Ajax? – Ne, imam ugovor s Ajaxom na još dvije godine. Sada se odmaram i 19. srpnja dolazim u Amsterdam na pripreme. Jako sam zadovoljan i s trenerom Ronaldom Koemanom. Uostalom, jeste li sigurni da je uopće itko zainteresiran za mene? Svi igrači Ajaxa sanjaju da igraju u Španjolskoj, Italiji ili Engleskoj, ali dalek je put do tamo, to nije nimalo lako.

NACIONAL: Vaša najjača strana je to što ste sa 192 cm visine strašno brzi i spretni s loptom. Otkud to? – Oduvijek sam obožavao vježbati s loptom, volio sam tehničku stranu nogometa.

NACIONAL: Prema izjavama nekih trenera jako ste teška osoba za suradnju. Osim toga, skloni ste ekscesima, svjetske novine pisale su kako ste svojedobno odjenuli policijsku uniformu i upali u “zonu crvenih svjetiljki” u Malmou. – Pa to sam napravio kada sam imao 17 godina. Ja i prijatelj malo smo se zajebavali. Što se tiče trenera, nikada nisam imao problema s njima.

NACIONAL: Kako su reagirali vaši roditelji kada su shvatili da će te biti profesionalni nogometaš? – Ništa nisu rekli. Kada sam potpisao prvi ugovor, gledali su me u nevjerici, isto se dogodilo kada sam potpisao za Ajax. Majka nije mogla vjerovati da prelazim u Ajax.

NACIONAL: Kakvo je bilo vaše odrastanje u Malmou, je li bilo teško biti Bosanac u Švedskoj? – Nimalo, jer smo živjeli u kvartu gdje je bilo puno stranaca, kao što je i u školi bilo puno stranaca. Naš kvart je izgledao kao geto i ljudi koji nisu tamo živjeli govorili su kako je naš kvart jako opasan. Međutim, to nije bila istina, ja nisam imao nikakvih problema.

NACIONAL: Čime biste se bavili da niste nogometaš? Koju ste školu završili? – Ne znam čime bih se bavio. Nisam završio školu. Da se nisam bavio nogometom, završio bih školu, ali budući da sam potpisao ugovor, napustio sam školu. U Švedskoj osnovna škola traje devet razreda i to sam završio. Nakon toga sam upisao gimnaziju koja traje tri godine, ali sam je napustio već nakon prve. Roditelji nisu prigovarali, rekli su da će se složiti s onim što ja želim i što mislim da je najbolje za mene. Uvijek su me podržavali u karijeri. Sada razmišljam od danas do sutra i ne znam što ću raditi kada završim nogometnu karijeru. Potpuno sam koncentriran na nogomet i ništa mi drugo nije bitno.

NACIONAL: Kada ste postali poznati, nosili ste na dresu svoje ime Zlatan a ne prezime Ibrahimović. U Hrvatskoj je bilo objavljeno kako je razlog to što ste se posvađali s ocem. – Ma kakvi, pa ja se nikada nisam posvađao sa svojim ocem. Na početku karijere švedske novine su stalno pisale Zlatan a ne Ibrahimović pa sam iz zabave odlučio staviti svoje ime na dres. No nakon toga, kada sam postao dovoljno poznat, stavio sam prezime Ibrahimović. Nema nikakvoga govora o svađi s ocem.

NACIONAL: Je li vas ikada itko iz Hrvatskog nogometnog saveza zvao i nudio vam mogućnost igranja za Hrvatsku? – Iz Hrvatske nitko, zvali su iz saveza BiH. Bilo je to kada sam imao 17 ili 18 godina, mlada reprezentacija BiH putovala je na utakmicu u Indiju i ponudili su mi da igram za njih. No kako sam već igrao za mladu reprezentaciju Švedske, nisam mogao igrati za BiH.

NACIONAL: Predsjednik HNS-a Vlatko Marković nedavno je rekao kako ste sa 17 godina izjavili da biste igrali za Hrvatsku, ali nitko iz Hrvatske nije znao za tu izjavu pa nije ni reagirao. – Niti me je netko pitao tako nešto, niti sam ja to rekao. Ponavljam, jedino su me iz Bosne pitali bih li igrao za njih, ali je već bilo prekasno.

NACIONAL: Da vam sada netko ponudi izbor između Švedske, Hrvatske i BiH, za koju biste reprezentaciju igrali? – Takva ponuda je nemoguća pa vam nemam što odgovoriti.

NACIONAL: Hoćete li na kraju karijere ostati trajno živjeti u Švedskoj? – Ja sam se rodio u Švedskoj, ondje mi žive roditelji i prijatelji, odrastao sam u Švedskoj, sviđa mi se ta zemlja i normalno je da ću tamo ostati živjeti. Sviđa mi se i u Hrvatskoj, ovdje u Novalji, bio sam i u Zadru, ali ja sam ipak Šveđanin.

NACIONAL: Kakav cilj ste zacrtali u svojoj karijeri? – Da budem najbolji nogometaš na svijetu, a da bih u tome uspio, moram trenirati svaki dan. Novac mi pri tome nije bitan iako mi u ugovoru piše da će me Ajax pustiti uz odštetu od 50 milijuna eura. No u nogometu se danas ne vrti toliki novac i nitko neće ponuditi 50 milijuna eura za mene. Osim toga, nije bitan ugovor, meni se sviđa Amsterdam. U Amsterdamu sam kupio stan u kojem sam živim.

NACIONAL: Možda ćete prestati samovati s obzirom na to da vas nakon europskog prvenstva smatraju seks-simbolom. – Tko kaže da sam seks-simbol? Nemam djevojku i ne znam da sam seks-simbol.

NACIONAL: Ipak, zgodni nogometaši poput vas često su nositelji reklamnih kampanja. – Imam svoje sponzore i za njih sam već radio reklamne kampanje u Švedskoj. Reklamni sam model za šampone Garnier Fructis i za Nike. Neću odbiti kvalitetnu i dobru reklamnu kampanju.

NACIONAL: Što radite u slobodno vrijeme? Je li točno da volite bosansku narodnu glazbu, Halida Bešlića posebno? Vaš otac snimio je album narodne glazbe. – Slušam narodnjake, volim svašta, dobar je Bešlić. U slobodno vrijeme sam kod kuće, odmaram se. Često me posjećuju prijatelji iz Švedske. Gledam filmove, igram kompjuterske igrice. Uvečer ne izlazim jer si kao pravi profesionalac to ne mogu dopustiti, ne sviđa mi se takav način zabave.

NACIONAL: Tko je po vama bio najbolji nogometaš Europskog prvenstva? – Milan Baroš je bio najbolji, Česi su morali postati europski prvaci, ali nisu imali sreće. Bez obzira na to što je Grčka prvak, ja ne mislim da je zbog toga nogomet nazadovao. Wayne Rooney je vrlo mlad i ne smije natovariti na sebe velik pritisak. Na Europskom prvenstvu je igrao fantastično, ali ima još vremena za njega.