Usprkos brojnim skandalima u Crkvi, ona još uvijek ima velik utjecaj na puk. Dokaz ovome su i okupljanja molitelja u brojnim hrvatskim gradovima koja se redovito događaju i pod svoje skute skupljaju ne tako malen broj ljudi.
Reddit je popularna društvena mreža na kojoj se mogu podijeliti problemi i dobiti savjeti od nepoznatih čitatelja, a ondje mnoštvo Hrvata priznaje kako imaju iskustva bliske vrste s vjerskim fanatizmom, točnije s osobama koje baš svaki smisao života pronalaze u vjeri i te su osobe članovi obitelji.
Nedavno je tako jedan posjetitelj Reddita, između ostalog napisao:
“Dakle, ovako. Jedna osoba mi je doma unazad par godina postala dosta vjerski aktivna. Ispočetka je to bio odlazak na nekakve zajednice mladih, pa onda zbor, pa izleti nekakvi i slično. I meni je to bilo ok, iako me već i onda gnjavila stalno s bockanjima: ‘Zašto ne ideš na misu?’, ‘Moraš na ispovjediti’ i slično. Ja sam na to samo šutio i pravio se blesav. Nije me zanimalo i to sam joj dao do znanja.”
“Prije smo znali gledati zajedno kakav film ili seriju, a sad trebam detaljno čitati parents guide na IMDB-u da slučajno ne bi bilo nešto nemoralno tamo. Jer ako je slučajno nešto nemoralno odmah ide: ‘Joj, kakav je ovo užas, ja to ne mogu gledati’. Ja kažem: ‘Pa dobro to je umjetnost, ne mora biti nikakve moralne pouke u tome’. A ona odmah: ‘Joj, to nas kvari, ne smijemo to gledati'”.
“I sad u zadnje vrijeme je počela po doma puštati svakakve vjerske podcaste, raznorazna svjedočanstva i što već sve ne. I to navine da se u pola kuće čuje. Ispočetka sam i ja to malo slušao, ali s vremenom sam shvatio da je to sve na isti kalup: “Bili smo nesretni, pronašli smo Boga, i sada smo spašeni”. I svaki taj podcast je na tom istom principu. Ne mogu to nikako drugačije opisati nego kao svojevrsni fanatizam. Bijeg od stvarnosti nakon nekakve traume, burnouta? Jer znam da je prije toga dosta naporno radila. Shvaćam jedino da što ja više budem kontra, to će ona više baš usprkos tome još ići dalje s tim. Tako mi se čini. Meni je žao gledati kako tako netko propada kao osoba. A ne mogu joj pomoći.”
Post je u svega dva dana prikupio preko 170 komentara. Brojni žele pomoći savjetima, ali i prepričavaju vlastita iskustva s vjerskim fanatizmom.
Samo neki od komentara su:
“Također sam bio u istoj situaciji, ispočetka niti je išla u crkvu niti išta pa je krenula u crkvu nedjeljom okej sve 5, pa neke molitvene grupe, okej i to je super i poštujem.
Nakon par mjeseci pridružila se nekoj skupini i da bi postala punopravni član morala je ići svaki dan po 2-3 sata 365 dana bez prekida na neke njihove mise i sastanke.
Cijelo vrijeme do tad pokušavala je cijelu familiju uvući u to, tipa kao ono kad te zovu prevaranti pa te mole da dođeš na njihovu večeru jer ima besplatnih nagrada… Otišao sam par puta jer sam bio mlad i glup, sve je bilo nekako normalno, ali u isto vrijeme nekako prejezivo, kao da se krije nešto u tom. Svi se međusobno nazivaju braćom i sestrama, fini su jako čak pretjerano, ono ne pozdrave se: “Ej di si?” Nego “Ejjjj kako siiii mi tiiii sestroooo???” Dok rade neke bolesno isforsirane face. To je trajalo nekih godinu i pol – dvije, nakon toga se desila neka svađa u zajednici…”
Sljedeći komentar je:
“Na žalost meni je baka upala u jednu takvu sektu. Ako se ne varam zove se Čista istina. Ona se iz korijena promijenila kao osoba, živi u tom nekom svom svemiru gdje je ona maksimalno produhovljena i taj Lorens je poslan od Isusa, a mi koji to odbijamo, naravno, gorjet ćemo u paklu…”
Potom slijedi:
“Meni je otišlo prijateljstvo radi toga. Nisam baš vidjela način da išta promijenim pa se bolje maknuti.”
Tu je i sljedeći komentar:
“Imam frenda koji je skrenuo od Jehovinih svjedoka i završio na psihijatriji. Kako su rekli oni: “Mrzim kad je čovjek zapleten u žice vjere jer apstraktne dogme rađaju konkretne licemjere.”
Komentari