Zagreb zlatnih osamdesetih u objektivu Ivana Posavca

Udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti objavila je monografiju fotografa Ivana Posavca  koji je djetinjstvo provodio u Trnju i Zagreb mu je bio trajna inspiracija

 

Udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) objavila je monografiju fotografa Ivana Posavca pod naslovom ‘’Zemljaci’’, čiji je autor Feđa Gavrilović, povjesničar umjetnosti i voditelj Galerije Forum u Zagrebu.

Rođen je 1951. u Dužici pokraj Siska. Godine 1969. dolazi na studij veterine u Zagreb koji prekida 1974. kao apsolvent, da bi se posvetio fotografiji. Diplomira 1980. filmsko snimanje u klasi Nikole Tanhofera na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, a 1984. magistrira fotografiju kod Dragoljuba Kažića na Akademiji primijenjenih umetnosti u Beogradu. Radio je u brojnim novinama i ostvario neke od danas kultnih snimki hrvatske novinske fotografije: u Poletu, Danasu, Globusu, Gloriji. Fotografije su mu izložene u zbirkama brojnih hrvatskih muzeja. Zajedno s kolegom Mijom Vesovićem, snimio je performans Toma Gotovca ‘’Zagreb, volim te’’, 1981.

Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja koja kronološki prate Posavčev opus i njegove preokupacije. U knjizi je fotograf odlučio predstaviti svoje dosad nikada objavljene ili rijetko objavljivane cikluse. Oni bilježe velikim dijelom Dužicu, selo u okolici Siska u kojemu je odrastao. Od početka Posavčeva stvaralaštva do danas, Dužica je izvor njegove inspiracije. Tekst Feđe Gavrilovića protkan je anegdotama iz Posavčeva života i na zanimljiv način prikazuje karakter tog fotografa.

U ovoj knjizi posebno mjesto zauzima Posavčev ciklus kojim bilježi ambijent starog Trnja: „Trnje i Glavni kolodvor su bila mjesta gdje sam upoznavao Zagreb.“, rekao nam je, za Zagreb News.

„Moja teta je imala kuću u Trnju, a kod Botaničkog vrta su nekoć, sedamdesetih, stajali autobusi za Sisak. Od tamo smo podvožnjakom išli za Trnje i to je kvart koji sam dobro poznavao. U jednom se trenutku taj dio Trnja počeo izgrađivati, teta se odselila, ali ondje su ostale uspomene. S nekoliko prijatelja i bratićem snimio sam to tlo odakle su oni. To je serija koju sam izlagao fragmentarno, a govori o jednoj priči koja više ne postoji. U ovoj je knjizi prvi puta ta priča otisnuta u cijelosti.“ Posavec tvrdi da se Zagreb poprilično promijenio od njegove mladosti: „To je sada velegrad, ali za tadašnji me Zagreb vežu brojne uspomene. Iako sam rođen u Dužici, ja sebe mogu smatrati Zagrepčaninom jer sam kod tete i bratića, na Trnje, dolazio svako ljeto. Centar je sada mnogo svježiji, a osobito je živnuo posljednjih dvadesetak godina.“ Njegovo intenzivno istraživanje unutar umjetničkog medija fotografije nastavlja se do danas u ciklusu ‘’Panorame’’. Posavec tu potvrđuje da je sposoban imaginirati. Prostori nastali kao preslika stvarnosti kroz maestralnu manipulaciju svjetlom, mogu se usporediti sa iščezavanjem mentalnih i emotivnih objekata u našoj svijesti.

U knjizi je opsežnim ciklusom fotografija prikazan i noćni život Zagreba 80-ih prošloga stoljeća, posebno koncerata u kultnom klubu Kulušić. Posavec smatra da se taj duh u Zagrebu nije izgubio: „Ta divlja scena i danas postoji, no ja je više ne pratim. Moj dragi prijatelj Vesović, također fotograf, još je vrlo aktivan na urbanoj sceni noćnog života Zagreba. Danas snimam grad u rano jutro i noću, a zanimaju me neke druge stvari, primjerice vizure grada i odnosi svjetla. Nešto od toga je i u ovoj monografiji. No to ne znači da sutra neće biti drugačije.“

Komentiraj