Nedavno je, u suradnji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i UPI2M BOOKS, objavljena knjiga „Crtice o gradu i arhitekturi”. Autorica je arhitektica i doktorica znanosti Borka Bobovec koja je od 2018. upraviteljica Hrvatskog muzeja arhitekture HAZU-a. Kako je istaknula autorica, knjiga je koloplet priča koje govore o Zagrebu, odnosno o tome što urbanizam i arhitektura znače u razvoju grada, u društvenom i socijalnom kontekstu. Tekstovi su, navela je, nastali kroz petogodišnje razdoblje, a okupljeni su na jednom mjestu s namjerom da jednostavno opišu Zagreb, ne nužno onima koji se arhitekturom bave profesionalno, već svima koji grad žive.

Borka Bobovec podcrtala je da se, gledajući arhitektonske realizacije ne samo u Zagrebu već u cijeloj zemlji, nameće zaključak da je u slučaju zgrada i naselja izvedenih do kraja osamdesetih godina prošloga stoljeća vidljivo poštovanje prema urbanom ambijentu i prirodnom okruženju:

„S druge strane, danas se suočavamo s nepovratnom devastacijom i narušavanjem urbanog i prirodnog konteksta. Ne radi se o malim i nevidljivim zahvatima, već o značajnim zonama u kojima je investitor snagom novca mijenjao profesionalnu etiku, koja ponekad nije u skladu s osnovnim normama urbanog i civiliziranog. No to nije karakteristika samo današnjeg trenutka i potpune liberalizacije tržišta. Događalo se to i prije, međutim, ne tako učestalo. Znači, prostor koji imamo na raspolaganju je prvi, on je ograničen i kad ga izgradimo, to je to. Svi imaju svoje vrijedne uloge u njegovu oblikovanju. Da bi bio vrstan i poticajan u širem smislu treba postojati vizija, zatim treba postojati novac i na kraju treba postojati znanje kako primjereno projektirati i graditi. Tako da prostor koji nas okružuje ovisi o njihovoj međusobnoj interakciji i finom balansu, utemeljenom na znanjima koja smo svi stekli u procesu školovanja i nadogradnje kroz praksu, bez obzira na to u kojoj smo grupi sudionika oblikovanja stvarnosti. Nije jednostavno, zahtjeva puno znanja i strpljenja.“

Za Jarun je u knjizi napisala da je jedan od posljednjih dijelova Zagreba koji su istinski planirani i u konačnici izvedeni onako kako su planeri zamislili. Odgovorila je na pitanje što misli o megalomanskim projektima u koje građani nemaju uvid kao “spasonosnim” rješenjima za grad.

„Nema spasonosnih rješenja, postoje samo sustavan rad, programiranje i planiranje. Uvažavanje znanja, dobre škole, vrsnoće i mišljenja građana. Podržavanje svih elemenata koji sustavno promoviraju grad, njegov ekonomski razvoj, urbanističke planove, tehnološki napredak i oblikovanje grada. A sustavno planiranje i izgradnja elementi su koji ukazuju na kulturalne domete grada i njegovih stanovnika. Rješavanje složenih problema, po mome mišljenju, treba pratiti otvoren i transparentan pristup putem javnih rasprava i izlaganja predloženih rješenja koja trebaju biti dostupna svima zainteresiranima. Da bi grad živio, potrebno ga je poticati. Potaknuti ga možemo s više ili manje uspjeha, i formalnim i neformalnim inicijativama na temu kako poboljšati grad.“

Andrija Mutnjaković napisao je u predgovoru knjige da Borka Bobovec voli Zagreb. Zašto voli Zagreb, kojim ga očima gleda kao građanka, a kojim kao arhitektica?

„Okruženje određuje pojedince, ali postoji i mogućnost određivanja sebe i svog rada na način koji znači određeni iskorak, iskorak od uvriježenog i sveprisutnog. Zagreb je moj grad, tu živim gotovo čitav život, volim se šetati gradom i promatrati, shvaćajući to kao dodatno učenje i način relaksacije. Stalno iznova upoznajem grad za koji sam mislila da znam sve njegove zanimljive i po nečemu važne prostore. O nekima su me učili, neke sam proučavala sama, na neke sam slučajno naišla. I što se događa? Stalno nailazim na nove prostore, nove zgrade, nepoznata, zaključana dvorišta i prolaze, dobro skrivene od slučajnih prolaznika i dostupne samo onima koji za njih znaju ili pored njih stanuju. I svaki od njih ima svoju gospođu, onu kod koje je ključ! Teško je napraviti crtu između onoga što vidim okom stanovnika, a što profesionalno, sve ipak promatram kroz prizmu arhitekture. Vidim grad pun života i slika slojevite prošlosti koju su Zagrepčani stvarali planirajući, gradeći i ugrađujući djeliće svojih života u grad koji volim. A ne volim ništa raditi na pola, u svemu pokušavam, a ponekad i uspijem, zaokružiti cjelinu, pa tako pišem o arhitekturi, pišem o gradu, pokušavam potaknuti i druge da ‘za jednu zeru više’ vole Zagreb“, zaključila je Borka Bobovec.