Autokamp Vodice i autokamp uz hotel Miran u Pirovcu rade uz neadekvatne dozvole. Ne odgovaraju kategorizaciji. Kamp uz hotel Miran i kućice koje su složene jedna na drugu mimo svih pravila izgledaju grozno. Nadalje, dokaz da je ZP (iza tih inicijala krije se kontroverzni poduzetnik Zoran Pripuz, op.a.) prikriveni vlasnik, činjenica je da su odmah po završetku pandemije korone na plaži ispred hotela Imperial otvorili bar s imenom Plaza, odnosno, ugostiteljski objekt s franšizom za koju se smatra da je u posjedu obitelji Pripuz.’’

Bila je to zadnja SMS poruka pristigla novinaru Nacionala od Ive Deana, 67-godišnjeg poduzetnika iz Šibenika. Dean je uvjeren, kako je izjavio i u razgovoru za Nacional, da mu je dionički paket, pa onda i vlasništvo nad velikim turističkim kompleksom u šibenskom arhipelagu oteo Zoran Pripuz, čovjek s epitetom kontroverznog poduzetnika, koji je devedesetih godina bio osumnjičen, pa zato i uhićen kao pripadnik „zločinačke organizacije“ poznate pod nazivom „dečki s Knežije“, okupljene oko njegova višestrukog kuma, u najmanju ruku podjednako kontroverznog Nikice Jelavića.

Taj turistički kompleks nekada je pripadao hotelsko-turističkom poduzeću Rivijera iz Šibenika. Ivo Dean uvjeren je i da mu je, kako je rekao u razgovoru za Nacional, ta imovina „oteta“ i uz pomoć državnih institucija. Konkretno, uz pomoć Središnjeg depozitarnog društva (SKDD) u kojem se deponiraju vrijednosni papiri uključujući i dionice tvrtki, pa tako i dionice svojedobno Deanove šibenske Rivijere.

Hotelsko-turistički kompleks Rivijera obuhvaća hotel Imperial Vodice d.d., Autokamp Imperial iz Vodica i hotel Miran Pirovac d.d. iz Šibenika.

Upravo je Dean informirao Nacional o mogućem znatno većem opsegu poslovnog utjecaja Zorana Pripuza u turističkom sektoru od autokampa na otoku Murteru, zbog čega je pod paskom USKOK-a završio i u šestodnevnom istražnom zatvoru. Dean i danas vodi pravosudnu bitku za povrat dionica iz vlasništva nad nekadašnjom šibenskom hotelsko-turističkom tvrtkom Rivijera.

Kao dokaz da je ZP (iza tih inicijala krije se Zoran Pripuz) prikriveni vlasnik Rivijere, Dean navodi da je na plaži ispred hotela Imperial otvoren bar naziva Plaza, kakav u Zagrebu ima Zoran Pripuz. FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Evo što je o tome Dean uvodno rekao za Nacional apostrofirajući Zorana Pripuza: „Kao što je pisalo u mnogim novinskim člancima o Pripuzu, najproblematičniji dio u tim pričama je njegova navodna veza s državnim odvjetnicima, sudovima, policijom i drugim državnim institucijama kao što su Porezna uprava, Ured za sprječavanje pranja novca, FINA, SKDD, veza s financijskim institucijama, ali i političarima. U mom slučaju to izgleda kao da je Pripuz u potpunosti ‘preuzeo’ državno odvjetništvo u Šibeniku. Nakon što su mi uz pomoć SKDD-a otete dionice u društvima grupe Rivijera, 2019. godine preko Šime Vranića kao posrednika dobio sam ‘ponudu’ uz prijetnju da ću biti kazneno progonjen od Državnog odvjetništva ne prepustim li Pripuzu preostale dionice Rivijere za milijun eura. Te dionice Pripuz bi mi, kako mi je bilo prenijeto, isplatio na crno. Međutim, procijenjena vrijednost tih preostalih dionica bila je znatno veća. Veća i od 10 milijuna eura“.

Dean, kako je naglasio, na to nije pristao, iako je tada njegovoj firmi prijetio stečaj. Jedan od njegovih upućenih pravnih savjetnika ovako je Nacionalu opisao što se Deanu dogodilo:

„Oteli su čovjeku hotele pa proknjižili dionice na tvrtku Mobilia. Rekao bih da su za nekoga učinili nešto pravno nedopustivo. Simbolički rečeno, pretvorili su vodu u vino kao Isus na svadbenom slavlju u Kani Galilejskoj, a to u modernim pravnim poslovima nije dopušteno. Ovaj slučaj na Trgovačkom sudu u Zagrebu vođen je kroz predmet P 639/23, a preostali su i drugi pravni sporovi. Dva su predmeta u Zadru na tamošnjem Trgovačkom sudu.“

Jedan od pravnih eksperata za trgovinu dionicama upućen u problem Ive Deana objasnio je njegov slučaj na sljedeći način:

„Hipotekarni vjerovnik u likvidaciji sa sjedištem u Švicarskoj u Deanovom slučaju imao je založno pravo nad izdavateljem dionica za hotelsko turističko društvo Rivijera d.d. Šibenik, hotel Imperial Vodice d.d., Autokamp Imperial Vodice i hotel Miran Pirovac d.d. Šibenik. To založno pravo sukladno uobičajenim pravnim poslovima bilo je upisano u depozitoriju Središnjeg depozitarnog društva (SKDD), pa je moralo biti prodano putem javne dražbe sukladno uvjetima iz ugovora po kojem je bila upisana hipoteka. Hipoteka, koja se upisuje vjerovniku opsegom u pravima, ima manje pravo od prava vlasništva koje je ostalo u portfelju Ive Deana. Prevedeno na svakodnevni jezik, morale su se te dionice unovčiti da bi se iz postignute cijene prodaje namirio vjerovnik. Ovdje se to nije dogodilo, a hipotekarni vjerovnik se uknjižio kao vlasnik iako je imao opseg prava manji od prava vlasništva, odnosno apsolutnog prava na stvari“.

Od Ministarstva pravosuđa na čelu s ministrom Ivanom Malenicom, Dean je tražio da se pokrene stegovni postupak protiv suca Tomislava Jurline. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

Vrlo značajan problem, kako navode Deanovi pravni savjetnici, bila je i prodajna cijena od 6 milijuna eura, što je bila „prava sitnica“ u usporedbi s cijenom utvrđenoj u sporazumu koja je bila, kako dokazuju, veća od 27 milijuna eura.

Prema konzultiranom pravnom savjetniku, u slučaju vlasništva Ive Deana hipotekarni vjerovnik mimo sudske prodaje, odnosno bez javne prodaje, sklapao je izravnu pogodbu s društvom Mobilia iz Šibenika, koje se onda protupravno upisalo kao vlasnik tih dionica. Prevedeno na konkretni slučaj znači da je vlasnik NLB InterFinanz AG iz Švicarske prodao Mobiliji pravo vlasništva nad tim dionicama.

Dean je uvjeren da se iza firme Mobilia kao prikriveni vlasnik skrivao Zoran Pripuz.

„Netko tko nije vlasnik prodao je te dionice Mobiliji koja je trebala znati, a zapravo je i znala da prodavatelj nije bio vlasnik dionica, što se može ustanoviti vrlo jednostavnom provjerom u SKDD-u. SKDD kao depozitorij u kojem se vode vrijednosni papiri imao je potvrdu tko je bio stvarni vlasnik dionica, pa nije jasno zašto je SKDD, koji ima ulogu voditi registar dionica, protupravno prenio vlasništvo dionica Rivijere na Mobiliju“, objašnjava ovaj Nacionalov sugovornik.

Dean trenutno vodi dvije parnice i na Trgovačkom sudu u Zadru, a odvjetnički tim zatražio je na tom sudu izuzeća suca Tomislava Jurline, inače i predsjednika tog Trgovačkog suda i kao suca u njegovu predmetu, kao i sutkinje Katarine Zdunić. Sumnjaju u njihovo nepristrano i profesionalno vođenje sudskog postupka.

Evo i objašnjenja koje je tim povodom Nacionalu dao Dean: „Državno odvjetništvo u Šibeniku odbacuje moje potpuno dokumentirane kaznene prijave po kratkom postupku ili ih drži u ladici do beskonačnosti, a prijave protiv mene procesuiraju iako nemaju nikakav dokaz. Sve to kako bih postao persona non grata u svim poslovnim bankama u Hrvatskoj i HBOR-u, a te banke u poslovnom postupku procjenjuju i reputacijski rizik. Naravno, neugodni su i kazneni postupci. Bio mi je sužen poslovni manevarski prostor, pa je to postalo i veliko opterećenje za cijelu moju obitelj“.

Dean objašnjava da najčešće ima problem sa Šimom Vranićem i s njim povezanim društvima za koja smatra da vode do Zorana Pripuza kao prikrivenog vlasnika.

Iako to u ovoj konkretnoj priči ne mora ništa značiti, Nacionalovi sugovornici, kako navode ne slučajno, podsjećaju i na treći dio filmskog serijala „Kum“.

Glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek trebala bi ispitati deanove navode o Pripuzovoj navodnoj vezi s državnim odvjetnicima, sudovima, policijom i drugim državnim institucijama. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Kao što se u priči Ive Deana spominje tvrtka Mobilia, baš u trećem„Kumu“ o kriminalnom miljeu u Americi pojavljuje se međunarodni holding za nekretnine Immobiliare pod kontrolom Vatikana, u koju Al Pacino u ulozi mafijaškog kuma Michaela Corleonea pokušava ugraditi kapitalni udio svoje mafijaške obitelji nastojeći oprati nelegalno stečeni novac.

U ovom hrvatskom slučaju, kako su uvjereni Nacionalovi izvori, pranje novca je provela Mobilia jer je već sutradan dionice sa svog imena putem ugovora o fiduciji prebacila na novog vlasnika, Lagunu projekt, opet u vlasništvu Šime Vranića, kako je uvjeren Dean, Pripuzova čovjeka za vezu. A pranje novca, smatraju to isti izvori Nacionala, izvedeno je na način da u ugovoru o fiduciji u iznosu 3 milijuna eura nije navedena i osnova tog duga radi kojeg je uspostavljana fiducija.

Evo kako je to objasnio Dean: „Ispada da je Laguna projekt 2019. primila, odnosno naplatila potraživanje od 3 milijuna eura, odnosno približno 25 milijuna kuna, a da to potraživanje ne postoji u knjigama Laguna projekta jer je njena cijela bilanca iz 31. prosinca 2019. i 2020. iznosila manje od 10 milijuna kuna. Ovo sam prijavio i Poreznoj upravi, Uredu za sprječavanje pranja novca i Državnom odvjetništvu. Pisao sam požurnice, tražio očitovanja, ali ostao sam bez odgovora. Zato i mislim da su ti investitori itekako povezani s navedenim institucijama. Radi se o prikrivenom vlasništvu Mobilije koje je neosporno u Registru trgovačkih društava Zadar, a stalne službe Šibenik. Kao vlasnik Mobilije navedeno je i društvo British Croatian Investment LTD s britanskog otoka Man. Riječ je o offshore firmi koje se i osnivaju radi prikrivanja stvarnog vlasništva i izbjegavanja plaćanja poreza. Posebna je zanimljivost to da je u spomenuti sudski registar upisan British Croatian Investment LTD, a da se tom prilikom nije tražio izvod iz registra s otoka Man, pa se ne zna je li to društvo uopće postoji. Evidentno je da u takvim uvjetima ne bi uopće moglo sudjelovati u pravnom prometu u Hrvatskoj i EU-u, kažu pravni savjetnici koje smo konzultirali“.

Nastavno na Trgovački sud Zadar i upis Mobilije u registar, Dean kaže da je sličan model primijenjen i na ostalim sudovima koji sude u njegovim sporovima.

„Tako je sudac Trgovačkog suda u Zadru Tomislav Jurlina, koji je istovremeno i predsjednik Trgovačkog suda, u mojoj tužbi kojom tražim da se utvrde ništavima ugovor o kreditu, dodatak tom ugovoru i sporazum s upisanom hipotekom po tom kreditu, protiv tuženika, jedne strane banke iz Švicarske trenutno u postupku likvidacije i Rivijera d.d. u stečaju, donio odluku prema kojoj sam navodno povukao tužbu. To je posve netočno, a Jurlina je to obrazložio tvrdeći da tužbu nisam preveo na njemački jezik u roku koji je on odredio. Tvrdi da zato tuženicima nije mogao poslati tužbu na odgovor. Preko odvjetnika uložio sam žalbu jer zahtjev za prijevod može podnijeti samo tuženik, a to je bila strana banka. Ne može to učiniti sud. Međutim, sudac Tomislav Jurlina iz nekog je razloga odlučio riješiti spor u korist strane banke bez da je taj sudski spor uopće i otpočeo. Naravno da je drugostupanjski sud takvu njegovu odluku poništio. Ali i nakon toga ponovo je odlučio odbaciti moju tužbu jer, kako je naveo, tvrdi da nemam pravni interes za vođenje spora“, objašnjava pravne apsurde u sudskom procesu Dean.

Nasuprot sucu Tomislavu Jurlini, Dean dokazuje i dokumentima da je njegov pravni interes neupitan s obzirom na činjenicu da je po ugovoru o kreditu i dodatku tog ugovora ne samo jamac po zadužnici, nego i avalist na mjenici glavnog dužnika. „Zvuči nevjerojatno da ne bih imao pravni interes, pa je i ta odluka suca Tomislava Jurline pala na drugom stupnju“, objašnjava Dean. Ali taj postupak se i dalje razvlači bez ishoda. Na drugom stupnju sudio mu je, kako je naglasio, sudac Josip Turkalj koji je u međuvremenu prešao na Vrhovni sud.

„Strana švicarska banka u likvidaciji potraživanje po ovom kreditu zajedno s instrumentima osiguranja, uključujući zadužnicu i mjenicu s mojim jamstvom, neovlašteno je prodala Mobiliji pa sam tužio da se i taj ugovor utvrdi ništavnim. I ovaj predmet je netko dodijelio upravo sucu Jurlini koji je tužbu pospremio ispod ladice 4 godine i 25 dana, a onda donio rješenje u kojem je odredio da se tužba pošalje tuženicima na odgovor. Tražio sam da se suca Jurlinu izuzme jer je pristran s obzirom na to da je zadržao tužbu bez da je poslao odgovor duže od 4 godine, da se izuzme i Visoki trgovački sud jer ne ispunjava svoju zakonom određenu funkciju, a to je da nadzire rad nižih sudova što evidentno nije učinio, jer je dopustio sucu Jurlini da predmet drži bez slanja na odgovor duže od četiri godine“, objašnjava probleme u sudskom postupku Dean.

Zoran Pripuz, svojedobno je bio osumnjičen, pa i uhićen da je bio pripadnik ‘zločinačke organizacije’ poznate pod nazivom ‘Dečki s Knežije’, okupljene oko njegova višestrukog kuma, kontroverznog Nikice Jelavića. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Požalio se i na odluku Vrhovnog suda koji nije prihvatio zahtjev za izuzećem u njegovu postupku predsjednika Visokog trgovačkog suda Ivice Omazića. Naime, Visoki trgovački sud nakon očitovanja suca Tomislava Jurline s Trgovačkog suda u Zadru nije prihvatio tumačenje odvjetnika Ive Deana za izuzećem suca Jurline, jer je predugo, više od četiri godine, držao Deanovu tužbu u ladici. Dean smatra da je sudac Jurlina lažno obavijestio VTS da nije bio točan navod da nije radio na tom predmetu, lažno se pozivajući na rješenje iz posve drugog predmeta. Tako Dean naglašava: „VTS je odbacio moj zahtjev za izuzećem suca Jurline obrazlažući da je on radio na predmetu. Da je bilo provjereno rješenje iz lažnog očitovanja suca Jurline, lako se mogla utvrditi istina“, rekao je Dean. Nacional je u posjedu rješenja na koje se Dean poziva te ogorčeno kaže da „suci koji lažu ne bi smjeli obnašati sudačku dužnost“.

I od Ministarstva pravosuđa tražio je da se pokrene stegovni postupak protiv suca Jurline, ali da do danas nije dobio odgovor ministra Ivana Malenice ili nekog drugog iz Ministarstva. Dean na kraju zaključuje tvrdnjom da je „VTS imao i našu tvrdnju potkrijepljenu rješenjem suca Jurline u kojem piše da određuje da ‘se tužba primljena 2018. pošalje tuženicima na odgovor’, a datum na tom rješenju o slanju te naše tužbe tuženicima je od 14. travnja 2022. Dakle, to je rješenje donio četiri godine i 25 dana nakon zaprimanja tužbe uz tvrdnju suca Jurline da je radio na predmetu jer je donio rješenje kojim se moja tužba odbacuje’’.

Sve te nevjerojatne okolnosti Dean također tumači kao pozadinski utjecaj Zorana Pripuza na pravosudne institucije.