Venezuelci u nedjelju izlaze na predsjedničke izbore na kojima se očekuje pobjeda predsjednika Nicolasa Madura. No nastavak njegove vladavine vjerojatno će produljiti gospodarsku i političku krizu u zemlji, uzrokovati još više patnji i prisiliti još više ljudi da se isele.

Predizborni plakati postavljeni po glavnom gradu Caracasu ističu jednog kandidata više nego druge: predsjednika Nicolasa Madura, koji očekuje glatku pobjedu u ozračju apatije i indiferentnosti. “Maduro će pobijediti. Nije važno hoće li osvojiti glasove. Pobijedit će”, rekao je jedan poduzetnik koji je želio ostati neimenovan.

Maduru je drugi mandat, čini se, zajamčen zbog bojkota oporbenih stranaka, potpore državnog aparata i navodne spremnosti provladina izbornog povjerenstva da namjesti rezultate izbora. No većina Venezuelaca previše je zaokupljena pukim preživljavanjem da bi im bilo stalo do izbora, čekajući u dugim redovima ispred gotovo praznih supermarketa i prekopavajući po smeću u potrazi za hranom.

“Danas devet od deset Venezuelaca odlazi na spavanje gladno”, rekla je Lilian Tintori, aktivistkinja za ljudska prava čiji se suprug, politički disident Leopolod Lopez, nalazi u kućnom pritvoru zbog optužbi za poticanje na nasilje.Maduro, 55-godišnji nasljednik socijalističke “Bolivarske revolucije” pokojnog predsjednika Huga Chaveza, ima samo jednog ozbiljnog suparnika.

To je bivši guverner države Lare, Henri Falcon (56), koji je ostao bez potpore oporbene koalicije Okrugli stol demokratskog jedinstva (MUD) jer nije prihvatio njezin poziv na bojkot izbora. Drugi kandidati, evangelički pastor Javier Bertucci i disident Reinaldo Quijada, manje su poznati.

“Snažni kandidati koji mogu pobijediti na izborima su ili u zatvoru, diskvalificirani ili u egzilu”, rekala je Tintori za dpa, procijenivši broj političkih zatvorenika na 398. Nekoć pristaša vlade, a sada disident, Falcon obećava da će gospodarstvo vezati uz dolar, osloboditi političke zatvorenike i obnoviti veze sa SAD-om, najvećim Madurovim neprijateljem.

Maduro ga zove “Faltrump” i optužuje da želi “predati domovinu gringosima i europskim oligarsima”. Unatoč tome što je u nekim anketama iz travnja Falcon bio u vodstvu, privukao je malo ljudi na svoje predizborne skupove jer su Venezuelci bili zaokupljeni prosvjedima protiv nestašica vode i prekida u opskrbi strujom.

Otkako je preuzeo vlast nakon Chavezove smrti 2013., Maduro se mora nositi sa sve dubljom gospodarskom krizom izazvanom padom cijena nafte, glavnog izvoznog proizvoda zemlje, kao i višegodišnjim lošim upravljanjem, korupcijom i prevelikom javnom potrošnjom.

Vlada jedva da objavljuje bilo kakve podatke, no neovisne procjene pokazuju da je gospodarstvo prošle godine palo 14 posto. InIflacija je u zadnjih 12 mjeseci dosegla 13.779 posto, po Nacionalnoj skupštini kojom dominira oporba. Valuta zemlje, bolivar, toliko je bezvrijedna da su potrebne vreće novčanica za kupnju par slatkiša. Maduro očajnički nastoji obuzdati krizu, najavivši u ožujku da će Venezuela izbrisati tri nule sa svoje gotovo bezvrijedne valute. Mjera bi trebala stupiti na snagu 4. lipnja. Obični Venezuelci platili su visoku cijenu krize, suočeni s nestašicama hrane, lijekova i drugi osnovnih potrepština.

Neslužbene procjene pokazuju da stopa siromaštva iznosi 80 posto, a u zemlji živi 32 milijuna stanovnika. Neki su prisiljeni na borbu za goli opstanak, jedući ostatke hrane iz kontejnera za smeće.

Vlada guši prosvjede čeličnom rukom. Više od 100 ljudi poginulo je na prosvjedima prošle godine. Mnogi obični ljudi nisu željeli o tome govoriti. Politička i gospodarska kriza povećala je migraciju. Gotovo tri milijuna ljudi otišlo je u SAD, Španjolsku i latinoameričke zemlje otkako je Chavez došao na vlast 1999., po podacima stručnjaka za migracije Tomasa Paeza Brava.