Filmski i televizijski redatelj Živko Nikolić  bio je jako vezan za Crnu Goru, njene ljude, običaje i tradiciju. Sam je govorio da “van Crne Gore i onog što iz nje u sebi nosi, ne bi mogao stvaralački  se orijentirati”

Prigovarano mu je da mu filmovi idu u grotesku, da odstupaju od realnosti, da tu ima pomalo pretjerivanja. Kod njega imamo jedan paradoks –  njegove je filmove prvo prihvatila publika, pa tek onda kritika. Nikolić je u svojim filmovima na maestralan način prikazao upravo poetiku crnogorskog mentaliteta. On predstvalja ne samo autentično svjedočanstvo moralnih postulata kojih su se mnogi stidjeli, već i cijele etnografske, historiografske i likovne studije o kojima treba pisati znanstvene  i kritičke osvrte.

Snimao je kako dokumentarne filmove tako i dugometražne filmove, televizijske filmove i TV serije. Radnja njegovih filmova je uglavnom smještena u ruralna podneblja planinske i (dijelom) primorske Crne Gore, u krajeve iz kojih je i sam potjecao. U svojim filmovima je prikazivao patrijarhalni moral, položaj žene, odnos supružnika, nazore stanovnika i tome slično. Sa druge strane, uspijevao je u filmovima smještenim u ruralnim krajevima Crne Gore postaviti alegorije mnogo univerzalnijih tema.

Živko Nikolić je umro 17. kolovoza 2001. godine ne napunivši 60. godina života.