Pomalo mitsko no, ujedno ‘najzagrebačkije’ mjesto koje je arhitekt Vladimir Turina ostavio u naslijeđe Zagrebu svakako je Dinamov stadion u Maksimiru. Izložba ‘Stadion Maksimir – sportska arhitektura Vladimira Turine’ traje do 23. svibnja u Muzeju grada Zagreba. Osim Dinamovog stadiona, izložba je obogaćena cjelokupnim opusom velikana sportske arhitekture.

Arhitekt Vladimir Turina je o izgradnji stadiona u Maksimiru počeo promišljati još 1945. godine kao dijelu  sportskog rekreacijskog sklopa na livadi Svetice, a realiziran je na mjestu nogometnog igrališta nekadašnjeg Hrvatskog akademskog športskog kluba (HAŠK).

“Često se ističe da je lokacija bila zahtjevna, međutim on prepoznaje objektivne vrijednosti te lokacije i osnovna je premisa povući tu šumu, taj prostor u stadion”, rekla je muzejska savjetnica i autorica izložbe Hela Vukadin Doronjga za HRT.

Autorica izložbe objasnila je da se gradnja stadiona odvijala u etapama. “Prvo je napravljena potkova u nasipu, 1953. godine izgrađena je zapadna i sjeverna tribina, a desetak godina kasnije istočna tribina”, kazala je.

Arhitekt Turina nije bio suglasan da se gradi tribina na jugu, no s obzirom na razvoj i izgradnju Zagreba i rast stadiona, južna tribina postala je nužna te je po projektu Božidara Tušeka sagrađena 1969.godine. Unatoč brojnim intervencijama kroz godine, Turinin projekt i dalje ostaje prepoznatljiv u samom korpusu stadiona, stoga otvorene pejzažne arene i stare tribine koje su postale integralni dio dograđenog stadiona, nisu uništene.

Osim projekta Dinamovog stadiona, izložba je dopunjena i brojnim drugim projektima, a osobito su zanimljivi oni koji nisu realizirani poput Plivališta Rijeka – Sušak.

U to doba plivalište je za Europu predstavljalo jednu avangardnu putovnicu prema budućnosti višenamjenskih, modularnih projekata. “On prozirnom ovojnicom 1949. natkriva plivalište. To je bilo nevjerojatno za Europu tih vremena.”, istaknula je Hela Vukadin Doronjga govoreći o opusu Vladimira Turine.