TONI STAREŠINIĆ: ‘Jazz scena je jako bogata, ali ne postoji nijedan jazz klub’

Autor:

22.12.2022., Zagreb - Toni Staresinic, frontman grupe Chui. 

Photo Sasa ZinajaNFoto

Saša Zinaja/NFOTO

Glazbenik Toni Starešinić vodi grupu Chui, čiji je album ‘Zagreb – Berlin’ u tradicionalnoj godišnjoj Nacionalovoj anketi proglašen najboljim u 2022. Albumi grupe Chui unazad sedam godina, koliko Nacional provodi anketu, više su puta dospjeli na prvo mjesto ili bili među tri najbolja albuma

Album ‘’Zagreb – Berlin’’, koji je ove godine oduševio glazbene kritičarke i kritičare, sastavljen je od prvog djela naslovljenog „Zagreb“, svojevrsnog nastavka njihova prethodnog albuma „Iz kapetanovog dnevnika“ i djela „Berlin“, soundtracka za nijemi dokumentarni film Waltera Ruttmanna, “Berlin simfonija velegrada” iz 1927., koji su premijerno izveli na otvaranju Zagrebačkog Berlinale Specijala, u suradnji s Hrvatskim filmskim savezom i Goethe institutom u Zagrebačkom kinu Tuškanac. Albumi grupe Chui posljednjih sedam godina, koliko Nacional provodi ovu anketu, više puta dospjeli su na prvo mjesto ili bili među tri najbolja albuma te godine. Tako su 2015. osvojili prvo mjesto s albumom „Third Sun From the Stone“, 2017. drugo mjesto s albumom „Chui ovu glazbu“ koji su snimili s Jazz orkestrom HRT-a i 2019. drugo mjesto s albumom „Iz kapetanovog dnevnika“. Iste godine je Starešinić objavio soundtrack za dokumentarnu TV seriju Arsena Oremović ‘’Nesreće’’. Godine 2020. prvo je mjesto osvojio album ‘’I Glow’’ Je Veux, odnosno Željke Veverec, supruge Tonija Starešinića koji je također sudjelovao na tom albumu. Već godinu dana kasnije, 2021. Starešinić je objavio i samostalni album ‘’Survival Kit’’. A ni to nisu svi projekti na kojima radi. Jedan je od najaktivnijih glazbenika nove generacije i jedan od najuzbudljivijih ‘’novih’’ glazbenika koji je kreativnošću posljednjih deset godina obogatio hrvatsku glazbenu scenu.

NACIONAL: Od kada ste osnovali grupu Chui prije 10 godina, gotovo svaki vaš album doživio je pohvale kritičara i na kraju godine završio na vrhu ili pri vrhu najboljih domaćih albuma. Postoji li tajna vašeg uspjeha i načina na koji stvarate glazbu s grupom Chui?

Nije jednostavan odgovor na to pitanje, ali mislim da se tu poklopilo mnogo faktora. Kod nas je i prije bilo bendova koji su radili takvu glazbu, odmah mi padaju na pamet Kuakaul Vladimira Mirčete, Tobogan Janka Novoselića te Trianguli zona Ivana Kapeca i Andreja Jakuša. Nisu slučajno i Andrej i Janko kasnije bili članovi Chuija. Ali tada nije bilo izdavača koji je htio stati iza takve glazbe, onda se desio uzlet glazbenih portala koji su pratili nezavisnu scenu, što je skrenulo pozornost publike i izdavača na takvu glazbu. Tako da je Chui tada bio nešto novo na sceni, osobito za one koji nisu pratili tadašnji suvremeni underground jazz. Bend Punk Data, čiji sam bio član još prije nego što sam osnovao Chui, isto nije mogao doći do svog izdavačkog ugovora sve dok se nije desila ta tranzicija pa je instrumentalna underground scena napokon dobila zeleno svjetlo.

NACIONAL: Ali glazba koju stvara Chui prihvaćena je od početka.

Što se tiče glazbe, rekao bih da je ključ uspjeha Chuijeve glazbe dobar spoj pristupačnosti i nedohvatljivosti. To naravno ovisi o publici, jer za prave jazzere naša glazba je rock, dok je za rockere jazz, za neke je to i eksperimentalna glazba, dok je za mene to glazba koju uživam slušati i svirati i tu ispadam srećković jer glazba koju obožavam i beskompromisno izvodim nalazi dobar odjek publike i kritike. Obožavam jazz, ali ne mogu sebe nazvati jazzerom, nažalost nisam na tom sviračkom nivou, ali s druge strane želim surađivati s jazzerima, s njima i ja napredujem i iz tog spoja dešava se ta vrlo uzbudljiva glazba.

NACIONAL: „Zagreb – Berlin“ će promociju imati 26. siječnja u klubu Peti kupe. Je li točno da pripremate posebnu filmsku projekciju koja će pratiti vaš nastup?

Iskreno, to s projekcijom je u fazi promišljanja, ali nismo opterećeni time, najbitnije nam je to da ćemo prvi put odsvirati ‘’Zagreb’’ i ‘’Berlin’’ na jednom koncertu, do sad smo ‘’Berlin’’ svirali samo uz film, a skladbe sa ‘’Zagreba’’ bismo izvodili na klasičnim koncertima. Cijela ova priča je krenula još prije pandemije s premijernom izvedbom ‘’Berlina’’ u kinu Tuškancu, onda smo početkom ljeta za deseti rođendan objavili album i onda smo još šest mjeseci čekali da stigne vinil, ali definitivno se isplatilo čekati jer se radi o našem najboljem fizičkom izdanju i u audio i u vizualnom pogledu. Svi smo ponosni što nam je Igor Kordej naslikao naslovnicu pa i da me ne zanima ta glazba, kupio bih vinil samo zbog njegove predivne ilustracije. Ovaj koncert će biti jedna točka na i cijele te priče.

‘Ključ je uspjeha Chuijeve glazbe dobar spoj pristupačnosti i nedohvatljivosti. Srećković sam jer glazba koju obožavam i izvodim nalazi dobar odjek publike i kritike’

NACIONAL: Obožavatelj ste znanstvene fantastike i nerijetko je koristite za nazive vaših pjesama, albuma i omota. Postoji li vaša top lista najdražih ZF filmova?

Evo stoje mi na polici do kompjutera s filmskim figuricama u koje se savršeno uklopila i Chuijeva maskota u 3D modelu. To je moj slatki ZF kutak, a naravno da su na vrhu ‘’2001.: Odiseja u svemiru’’, trilogija ‘’Alien’’, ‘’Pobješnjeli Max’’, ‘’Istrebljivač’’, ‘’Planet majmuna’’, ‘’District 9’’, ‘’Moon’’, Stvor’’, ‘’12 majmuna’’, ‘’Ex machina’’, ima ih još…

NACIONAL: Često vas nazivaju najaktivnijim hrvatskim glazbenikom jer puno radite, stvarate, skladate i nastupate. U kojim grupama trenutno nastupate i na kakvim projektima radite?

Mangroove, Chui, Je Veux, At Ease i Josipa Lisac su konstanta, nastupam i u session sastavima Sunrise sessions, Tony & Guy, Super funk sessions, Prirodno stanište i Zmaj Orko Star triju, s kojim smo nedavno realizirali i prvi studijski album. Surađujem s kazališnim redateljicama Sašom Broz i Jelenom Hadži-Manev, surađujem i s filmskim redateljem Arsenom Oremovićem, s Jazz orkestrom HRT-a i s informativnim programom HRT-a.

NACIONAL: Velik dio vašeg glazbenog opusa odnosi se na jazz, nešto manje na pop kroz grupu Mangroove i još neke projekte. Možete li zaraditi dovoljno od tantijema da komotno živite sa svojom suprugom?

Rekao bih da smo ja i supruga Željka Veverec stvorili svoju poziciju koja se nalazi u trokutu između jazza, popa i alternative. Nismo pravi jazz za jazzere, nismo dovoljno pop za mainstream publiku, a nismo ni dovoljno cool za hipstersku alternativnu scenu. Možda izgleda kao suicidalna pozicija, ali je to mjesto koje nam daje apsolutnu kreativnu i beskompromisnu slobodu, a opet možemo pristojno živjeti od te glazbe, za sada. Uživamo i radimo ono što volimo uz svakodnevne izazove, možda ne treba ni previše misliti o budućnosti jer onda ne bismo napravili ništa ni izišli iz kuće.

NACIONAL: Od siječnja 2020. ste član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i odlaskom u mirovinu jednog dana ćete imati mirovinu oko 2000 kuna, odnosno 250 eura. Kako komentirate takvu situaciju s koeficijentom koji iznosi 0,8 posto za članove HZSU-a i glazbenicima i skladateljima poput vas nudi neizvjesnu starost?

Nije stimulativno baviti se umjetnošću, nije nikad ni bilo, ali ne možeš protiv sebe. Rekao bih da tih 0,8 posto za umjetnike održava i mentalno stanje društva spram umjetnika, čitali smo mnoge agronomske komentare za vrijeme pandemije koji su nudili alternativna rješenja. Tih 0,8 je grozno i nadam se da će se promijeniti.

NACIONAL: Grupa Chui je u deset godina objavila šest studijskih albuma i osvojila niz nagrada i priznanja. Na što ste najponosniji, a što biste promijenili?

Iza Chuija je deset nevjerojatnih godina, desilo se toliko divnih stvari koje nisam sanjao ni u najluđim snovima. Bilo je i teških trenutaka, pogotovo kad je dolazilo do razlaza u postavama benda, ali sad gledam na njih kao neizostavne faze odrastanja i sazrijevanja tako da ne bih ništa mijenjao. Svi smo na kraju ostali dobri prijatelji i dalje glazbeno surađujemo u drugim kombinacijama. Ako baš moram, ponovo bih miksao album ‘’The second arrival’’, ne cijeli, ali barem pola. A ako ću biti cjepidlaka, onda bih domiksao i ‘’Third Sun From the Stone’. Puno se toga desilo na što sam ponosan da mi je teško nešto izdvojiti. Ali na kraju svega sve se to briše kad stanete na pozornicu pred novi koncert, tada ste samo vi, vaša ekipa i publika i kemija i energija koje se dešavaju između nas, jer samo zbog toga smo tu.

Grupa Chui je deset godina na sceni tijekom koje je objavila šest studijskih albuma. FOTO: Press

NACIONAL: Radite samostalnu glazbu koju ste predstavili 2021. na albumu „Survival Kit“, ali i skladate za televiziju i kazalište. Prošle godine ste sa suprugom Željkom Veverec skladali glazbu za predstavu Saše Broz „Čarobnjak iz Oza“. Koliko vam se bilo teško prilagoditi kazališnom izrazu?

Zahvaljujući Željki imam već podosta iskustva s kazalištem. Još dok smo počinjali s Mangrooveom, Željka je imala svoju amatersku kazališnu grupu Diđiridus, s kojom je radila svoje predstave pa je uključila i mene da ih pratim svirajući uživo. Predstava ‘’Der golem’’ u kojoj sam svirao je osvojila prvo mjesto na SKAZ-u u Zagrebu. Željka je bila i vanjski suradnik Komedije te je igrala u skoro svim njezinim mjuziklima, pa smo skupa radili glazbu i za predstave Jelene Hadži-Manev i njezinu grupu ‘Tragači’. Onda je došla Saša Broz i ponudila najveći kazališni projekt koji sam do tad radio. ‘’Čarobnjak iz Oza’’ je osim instrumentalne pozadinske glazbe uključivao i nove songove i cijeli sound design.

NACIONAL: Kako ste se snašli u takvom izazovu?

Bio je to ogroman izazov i velika škola koja je završila uspješno predivnom predstavom za djecu, još igra u ZKM-u i preporučujem je i roditeljima i djeci. Nakon toga nas je Saša zvala da radimo glazbu i za predstavu ‘’Rdeča Kapuca’’ za Slovensko narodno gledališče Drama Maribor. I ta je predstava bila veliki izazov, osim songova, radili smo svu glazbu i zvučne efekte u predstavi. Dok je ‘’Oz’’ bio i ostao bajka za djecu, ‘’Rdeča Kapuca’’ je bila suvremena adaptacija ‘’Crvenkapice’’ namijenjena tinejdžerima i tu smo se mogli više igrati sa suvremenim zvukom, elektronikom i trapom, a bilo mi je jako zabavno raditi i cijelu zvučnu sliku za kompjutersku igricu koja se dešava za vrijeme predstave. Kod songova naravno ključnu rolu je odigrala Željka Veverec, a posve novo iskustvo mi je bilo raditi s glumcima kao pjevačima. Cijela priča nas je napunila predivnim iskustvom te suradnju sa Sašom i dalje nastavljamo na obostrano zadovoljstvo i spremamo uskoro i novu predstavu.

NACIONAL: Skladali ste glazbu za dokumentarnu TV seriju ‘’Nesreće’’ Arsena Oremovića. Planirate li ponovo suradnju s njim ili s drugim redateljem?

Nakon triju sezona ‘’Nesreće’’ radio sam glazbu i za Arsenov prvi dugometražni igrani film ‘’Glava velike ribe’’ koji je ovo ljeto imao premijeru na filmskom festivalu u Puli, gdje je Lana Barić osvojila Arenu za najbolju glavnu žensku ulogu i čini odličan tandem s Nikšom Butijerom. Film stiže u kina u veljači i preporučujem da ga pogledate. Sad radim glazbu za novu Arsenovu seriju ‘’Hrvatsko ratno zrakoplovstvo’’, a Arsen nam je baš nedavno napravio i spot za Chuijevu ‘’Symphony of a metropolis act I’’. Arsen je definitivno jedan od najvećih fanova Chuija, a i kao suradnici uspjeli smo uspostaviti dobru kemiju i uspješno nastavljamo suradnju. On je zapravo glavni „krivac“ što je ‘’Nesreća’’ završila i kao moj prvi solo album, i pogotovo je zaslužan za predivno vinilno izdanje. Napravio je i još dva spota, jedan za ‘’Temu vlaka 216’’ i drugi za ‘’Digital traffic jam’’, najavni singl mog albuma ‘’Survival Kit’’.

NACIONAL: Kako biste opisali trenutnu situaciju na hrvatskoj glazbenoj sceni, s naglaskom na jazz scenu?

Naša jazz scena ima jako puno talentiranih glazbenika, stvarno je bogata, mnogo je tu već iskusnih i priznatih imena, a i mnogo mladih koji su nedavno završili akademije i puni entuzijazma snimaju svoje prve albume. Stilski je jako šarolika, od klasičnijeg jazza, preko različitih stilizacija fusiona, do etno jazza, imamo čak i nekoliko big bandova, od kojih zadnjih godina posebno blista Jazz orkestar HRT-a. Tako da je diskografski scena jako živa i vjerojatno nikad bogatija.

‘Nije stimulativno baviti se umjetnošću, realno nije nikad ni bilo, ali ne možeš protiv sebe. Tih 0,8 posto za umjetnike održava i mentalno stanje društva spram umjetnika’

NACIONAL: A loše strane?

Nažalost, nemamo ni jedan jazz klub u cijeloj državi, s jazz festivalima izvan ljetne turističke sezone smo jako tanki i gostovanja stranih jazz zvijezda su na minimumu. Srećom, Dražen Kokanović se vratio iz mrtvih pa zahvaljujući njegovu nepresušnom entuzijazmu možemo ugledati još poneko značajno jazz lice u Hrvatskoj. Lana Janjanin je još jedno svjetlo u mraku i održava Jazz.hr na životu, promovirajući domaće i regionalne jazz glazbenike. Treći program Hrvatske televizije također igra važnu ulogu u opstanku jazza, Melanija, Saša i Davor rade fenomenalan posao s emisijama ‘’Svijet jazza’’ i ‘’Vrijeme je za jazz’’. Situacija je pomalo bizarna, s jedne strane pričamo o procvatu jazza, dok se dešava njegova borba za opstanak. Opstanku uopće ne pomaže i naša izolacija prema Zapadu, postoji jedan zid koji naši glazbenici jako teško ili nikako ne probijaju, a zid smo izgradili sami, usmjeravajući svu izvoznu snagu na zadovoljavanje dijaspore narodnjacima i nacionalnim emocijama.

NACIONAL: Kako promijeniti situaciju?

Nužno je povezati se institucionalno, prvo sami sa sobom pa onda s Europom. Nedavno je pokrenut ‘’We move Croatia’’ koji je pokrenuo stvari s mrtve točke i želim im puno uspjeha u jako dugoj borbi koja im slijedi. Neka se barem dobro provedu po showcaseima ako ništa drugo.

NACIONAL: Neko ste vrijeme vodili u tadašnjem Vip klubu program ‘’Chui ovu glazbu’’ i predstavljali mlade hrvatske jazz autore. Jeste li razmišljali napraviti ponovo nešto slično ili možda vlastiti festival?

Od nedavno s Ivanom Kapecom asistiram u klubu Peti kupe oko programa ‘’Locco motion’’ koji dva puta mjesečno prezentira suvremeni jazz kroz opuštenu session varijantu, moram pohvaliti ekipu iz Petog kupea koja za tu priliku klub presloži u odličan jazz klub, imate osjećaj kao da ste u Stockholmu. Četiri godine sa Željkom i Udrugom mladih Ist na otoku Istu organiziram mali festival JazzIst. To je prva i jedina glazbeno kulturna manifestacija na otoku izvan tradicionalnih fešti i nadam se da će JazzIst postati tradicija. Kako nismo pobornici masovnog turizma koji je zagušio obalu i bliže otoke, trudimo se Ist održati kao oazu ugodnog odmora, sačuvane prirode i opuštenih ljudi, pa festivalu medijski pristupamo pomalo underground. Bez podrške Grada Zadra, Zadarske županije i Turističke zajednice ništa od tog ne bi bilo izvedivo.

NACIONAL: S obzirom na dosadašnji ritam objavljivanja albuma grupe Chui, novi album bi mogao izaći početkom 2024. Znači li to da radite na njemu?

Ima još puno stvari koje bih htio napraviti prije novog albuma Chuija. Krajem zime izlazi album Mangroovea i Jazz orkestra HRT-a. Pandemija i čekanje vinila su razvukli i taj album, sjećam se da smo ga snimili taman prije nego što smo prvi put dobili covid, a dok smo završili cijelu produkciju svi smo ga već dva puta preboljeli. Album zvuči super i simbolično zaokružuje našu zajedničku glazbenu priču koja je krenula skoro prije dvadeset godina. U planu su i nove pjesme Mangroovea i Je Veux, dovršavam i pjesmu Josipe Lisac, a definitivno bih htio i s Prirodnim staništem do kraja godine objaviti album, to mi je novo područje i baš me zanima kamo će to otići. Nismo još ni počeli raditi pjesme tako da ne znam koji potencijal imamo, ali jako je uzbudljivo. S obzirom na to da je sastav prilično nov i mnogima nepoznat, moram predstaviti ekipu. Tu su uz mene vrlo organskog na Moogu i Hammondu još i čovjek-ritam, beat boxer Mislav Medić Li’l Bear, svemirski meteor trubač Andrej Jakuš i glazbena povijest i filmska produkcija Leo Beslać na Waldorfu i Kawai gitari. U startu zvuči posebno, a tek ćemo vidjeti gdje će nas ova avantura dovesti.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.