Dana 20. studenog 1938. godine je rođen Toma Zdravković, kažu najveća autentična zvijezda jugoslavenske glazbene scene. Njegov otac Dušan bio je mesar, a majka Kosara domaćica koja je rodila petoro djece. Odrastajući u neimaštini, Toma je brzo shvatio da ga život na selu ne privlači pa je već sa petnaest godina počeo pjevati i uvidio  da je to njegov jedini izlaz. Oni koji su ga slušali, vrtjeli su glavom i tvrdili da tu ima nečega, iako im mršavi i neugledni Toma nikako nije ličio na budućeg pjevača.

“Moja veza s glazbom je mnogo ozbiljnija nego što misle kolege i publika. Vrlo me smiješno jednom nešto pitao Miroslav Ilić. Sjedimo on i ja sami u ‘Šumatovcu’ i on me pita: ‘Šta ćeš raditi ako ovo jednom prestane?’ Bilo mi je mnogo čudno: zašto da prestane? Šta ima to proći? Jer, ja ništa drugo ne umijem i ne znam raditi – osim muzike.”

U beogradskoj kavani Gradski podrum je Toma pjevao tri godine, svake večeri. Zahvaljujući tome, izdavačka kuća Diskos ponudila mu je da snimi prvu ploču. Bilo je to 1963. godine, a Tomi nije bila garantirana nikakva reklama za njegov studijski prvijenac.

“Kad je izašla nova ploča, pomislio sam da ću postati popularan, ali ništa se nije dogodilo. Prvi put sam je vidio u izlogu radnje u Albaniji. Uđem vidjeti  hoće li je netko kupiti. Neke dvije djevojčice traže od prodavačice pjesmu za koju ona nije čula. Ja shvatim da traže moju ploču, onu ‘Žena mog prijatelja’, Enricea Maciasa. Prodavačica kaže da nemaju, a meni neugodno jer se radi o mojoj ploči, ali ipak kažem: Eno je, tamo gore. Ona je skine i stavi na gramofon. Djevojčice su bile oduševljene, a jedna od njih je držeći omot prokomentirala: ‘Jest, fino pjeva, ali je mnogo gadan!’ Odmah sam zbrisao van da me ne prepoznaju”,  bio je iskren u jednom od razgovora sa novinarima.

Toma Zdravković umro je 1991. godine.