Momčad Hajduka od danas je bogatija za Fahda Moufija koji je kao slobodan igrač potpisao ugovor do ljeta 2026. godine s opcijom produženja suradnje za još jednu sezonu. Riječ je 27-godišnjaku koji je protekle tri godine bio član portugalskog Portimonesea, a u posljednje vrijeme je bio i na popisu marokanske reprezentacije iako još uvijek nije upisao službeni nastup.

Moufi je prve nogometne korake napravio u svom kvartovskom klubu – AS Coteauxu u Mulhouseu u Francuskoj, ali se brzo, s osam godina, priključio najvećem klubu u gradu – FC Mulhouseu, klubu kroz koji su povijesno prošle brojne zvijezde (npr. Baka Slišković), ali koji je tada zapeo na trećeligaškoj razini. Desni bočni je prošao sve njihove kategorije do kadetske, gdje je igrao na najvišoj državnoj razini. Iako ekipa nije bila pri vrhu, logično, Moufi je ostavljao dobar dojam. Kad su im na megdan došli vršnjaci iz Lyona, izgubili su tako 5-1, ali i ostavili dobar dojam – posebno Fahd. Dovoljno dobar da ga toga ljeta, s tek navršenih sedamnaest godina Olympique Lyonnais dovede u svoje redove.

Kako je kasnije rekao, otišao je u ekipu s kojom je igrao na Playstationu. Ostvario mu se te godine i drugi san. Zemlja njegovih roditelja ga je pozvala u svoju U-17 ekipu – postao je mladi reprezentativac Maroka. Brzo je napredovao unutar kluba – u prvoj je sezoni tamo već dobivao priliku u četvrtoligaškim rezervama – gdje se kao izlazni junior nametnuo kao standardan što je potvrdio i u sezoni 2015/16, prvoj seniorskoj, tijekom koje je dobio i profesionalni ugovor s Lyonom, ali i nastupe za U20 i U23 reprezentaciju Maroka!

Konkurencija na poziciji desnog beka u Lyonu je, međutim, bila iznimna – francuski reprezentativac Christophe Jallet i bivši brazilski reprezentativac Rafael da Silva su se borili za poziciju. Jallet je ušao u sezonu ozlijeđen – ali Corentin Tolisso je mogao kao i ranijih sezona uskočiti zakrpati tu poziciju po potrebi. Bilo je logično da Moufi ode na posudbu – Lyon je imao i tadašnjeg mladog francuskog, a današnjeg seniorskog angolanskog reprezentativca Jordya Gaspara za najkritičnije situacije. Nakon tri utakmice (i jednog gola) za drugu momčad Lyona, otišao je na posudbu u drugoligaški Sedan.

Tamo nije bio u idealnoj situaciji – imao je minutažu, igrao je dobro, ali klub je bio u zoni ispadanja. Nisu ga poštedjele ni ozljede, nakon kojih se vraćao – ali, svejedno, iako posuđen igrač, na kraju osvaja Sedanovu nagradu za najveću nadu godine i mogao je biti zadovoljan ukupnim iskustvom kroz svojih 19 nastupa za klub. Nije se, međutim, u Lyonu vratio u idealnu situaciju – Jallet je bio na izlaznim vratima, ali je kupljen nizozemski reprezentativac Kenny Tete. Trener Génésio je jasno stavio do znanja da na njega ne računa, i bio je slobodan otići.

Ubrzo se doznao njegov novi klub – Tondela. Odlazeći u klub donjeg dijela portugalskog prvenstva, na ljeto 2017., Moufi možda nije napravio velik iskorak u karijeri – ali je trebao dobiti stabilnost i priliku stjecati iskustvo u jednoj od najjačih liga Europe. To, međutim, nije bilo tako od početka. Bivši U21 reprezentativac Portugala David Bruno je bio ispred njega. Bruno se krajem rujna ozlijedio i Moufi je dobio priliku početi u prvih 11 u utakmici s Bragom. Četiri minute nakon toga, međutim, vraća prekratak i neprecizan pas unatrag – što je omogućilo Paulinhu da ukrade loptu i sjuri se prema vrataru. Moufi ga je dostigao, ali i srušio. Sudac nije imao dvojbe – direktni crveni, i to je bilo to. Novu je priliku dobio tek u prosincu – startao je, te je bio zamijenjen u 76. minuti, brzo nakon žutog kartona u pobjedi nad Avesom. I, to je bila njegova zadnja utakmica te sezone – propustio je veći dio zime zbog ozljede, a tek je na proljeće sjeo na klupu.

Više je sreće imao iduće sezone – iako je opet bio iza Bruna, Bruno je također propustio jedan pristojan dio sezone radi ozljeda, što je Moufi ovaj put bolje iskoristio, iako je u startu i dalje skupljao žute kartone kao na traci. Došao je na kraju do 13 ligaških nastupa, startajući 11 puta, ali je i zabio gol Nacionalu. Bruno odlazi na ljeto 2019. u Rumunjsku, a Moufi u sezoni 2019/20 napokon dobiva željeni iskorak. Suvereni vladar na svojoj poziciji u klubu (kojem se tad priključio Tomislav Štrkalj), van ozljeda je došao do 26 nastupa uz jednu asistenciju.

Svojim je igrama privukao interes više klubova, te na kraju odlazi u Portimonense, klub slične razine kao i Tondela. Tamo je, međutim, bio znatno stabilniji – u prvoj sezoni u 26 nastupa asistirao pet puta, dok je u drugoj zabio Famalicãu, te asistirao još jednom, uz standardnu dozu žutih. Njegove statistike na papiru možda i nisu oduševljavale – ali njegove igre dovoljno jesu da ga toga ljeta Vahid Halilhodžić pozove u kadar reprezentacije za prijateljske utakmice. Iza suverenog vladara desne strane Achrafa Hakimija, međutim, nije imao šansu nastupiti – a drugu poziciju je imao Sofiane Alakouch iz Metza, činilo se. U Katar je od mogućih desnih bekova, Walid Regragui, također, pozvao samo Hakimija, ali Moufija nije zaboravio – nakon prošle sezone, gdje je Fahd dogurao do pozicije kapetana Portimonensea, u 31 ligaški nastup zabio jednom, asistirao dvaput i reducirao donekle broj kartona, Moufi se opet našao na klupi reprezentacije ovoga ljeta, u nadi da će jednoga dana dobiti priliku, kraj PSG-ove superzvijezde, i debitirati za nju.

MODD