Špagete bolonjez, domaći njoki s četiri vrste sira, tople, sočne zapečene lazanje, punjeni ravioli… Ne da nas usrećuju, nego nas od sreće bacaju u nesvijest. Postoji li itko tko ne voli jesti tjesteninu?
Talijani u njoj uživaju svakodnevno, ali su, po mom “stručnom” mišljenju genetski otporni na debljanje koje je rezultat tanjura i tanjura pojedene pašte. Kako drugačije objasniti to što žive na pizzama i tjestenini, a i dalje mogu proći kroz vrata i jurcati na vespicama, a da tom kultnom talijanskom prometalu to ne bude i posljednja vožnja?
Šalu na stranu. Pustimo Talijane, pričajmo o nama. Kada god odlučimo pripaziti na unos kalorija, prehranu, skinuti pokoji kilogram viška, prvo ćemo iz prehrane izbaciti tjesteninu i sami sebe staviti na sto muka.
Uskratit ćemo si hranu koja izaziva zadovoljstvo, diže raspoloženje, tješi. Nisu to male stvari, tvrde znanstvenici koji su na IULM-u u Milanu, jednom od vodećih europskih sveučilišta za komunikaciju, jezike, medije, marketing i turizam, proveli istraživanje o utjecaju tjestenine na psihu.
U njemu je sudjelovalo 40 ispitanika u dobi od 25 do 55 godina. Istraživači su pratili fizičke i neurološke promjene koje su se u njihovim tijelima odvijale dok su jeli tjesteninu, a zatim ih usporedili s reakcijama koje su isti ti ljudi imali dok su slušali omiljene pjesme ili uživali gledajući nogometnu utakmicu. Rezultati su pokazali da je tanjur tjestenine bio učinkovitiji u “aktiviranju kognitivnih procesa pamćenja”, od sporta ili glazbe
Jedenje tjestenine također je nadmašilo sportske događaje kada je riječ o stvaranju pozitivnih emocija. Znanstvenici su analizirali izraze lica sudionika studije i utvrdili da tanjur tjestenine izaziva jednako zadovoljstvo kao i omiljena pjesma te više usrećuje od gledanja sporta.
“Ovom studijom znanost se stavila u službu emocija kako bi potvrdila da su tjestenina i sreća jedno”, rekao je Vincenzo Russo, profesor potrošačke psihologije i neuromarketinga na Sveučilištu IULM. “Rezultati nam govore da smo emocionalno najaktivniji upravo kada jedemo tjesteninu. Uživanje u tjestenini aktivira najljepše uspomene i emocije”, kaže Russo u priopćenju.
Na pitanje kada jedu tjesteninu, većina sudionika odgovorila je da ju najčešće blaguju u krugu obitelji ili prijatelja i kada se osjećaju sretno. Osim toga, na pitanje koliko ih veseli tanjur tjestenine, 76% sudionika odgovorilo je – puno, a manje od polovice (40%) ispitanika reklo je da tjesteninu smatra ukusnom hranom.
Ova studija pokazala je i da, skoro svi Talijani (nevjerojatnih 99%), tjesteninu jedu u prosjeku pet puta tjedno pa se za kraj ponovno pitamo, u čemu je kvaka? Kako održavaju liniju? Možda se odgovor krije u tome da ne osjećaju krivnju dok konzumiraju ovu ukusnu, visokokaloričnu namirnicu, već da svim svojim čulima uživaju u tjestenini.
Sjetite se samo Sophie Loren i njezinih legendarnih izjava: “Radije bih jela tjesteninu, nego gladovala zbog veličine S” i “Sve što vidite dugujem špagetama”, misleći pritom na svoje obline.
View this post on Instagram
Pokoji kilogram viška zaista nije razlog da ne uživamo u životu. Stoga idući put kada osjetite potrebu za tanjurom tjestenine, a pritom ne mislim na glad, nego na sjetu, ne ignorirajte je. Štoviše, pojedite dva. Logika kaže da mora djelovati bolje od jednog.
Komentari