Suzana Rešetar, predsjednica Udruge Sjena koja se bavi pravima djece s invaliditetom, najavljuje veliki prosvjed na zagrebačkom Markovu trgu 15. prosinca

Jučer su šutnuli Zakon o osobnoj asistenciji u javno savjetovanje, pljunuvši pri tome u lice osobama s invaliditetom, njihovi roditeljima, ali i cijelim obiteljima. Obiteljima, nukleusima ovog društva. Ne samo da su uskratili, već su i dodatno degradirali i jasno poručili ono što je onomad Ante Babić iz demografije na glas i rekao – nećemo na vas bacati milijune. Prema tome, ako mislite da vas se ovo ne tiče, da je ovo moja tužna priča, priča moga djeteta… Želim vam besprijekorno zdravlje i da nikada u životu ne doživite nezgodu ili nesreću, želim to i vašoj djeci. U suprotnom, brisat ćete skupa s nama hračke s lica koje su nam vladajući uputili, revno razmišljajući kako da preživite. Jer osobe s invaliditetom, djeca s teškoćama u razvoju i njihove obitelji u ovoj državi ne žive – oni preživljavaju. Vidimo se na Markovu trgu, 15. 12 u podne“, riječi su kojima se predsjednica Udruge Sjena Suzana Rešetar obratila na društvenim mrežama kako bi najavila prosvjed za prava osoba s invaliditetom i djece s poteškoćama u razvoju.

Udruga Sjena je udruga obitelji djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom koja je osnovana 2013. godine. Osnivanje je bilo potaknuto slabim glasom ovih društvenih skupina, u nadi da kada se svi udruže, da će i njihov glas bolje odzvanjati u javnosti. Glas je to za „ostvarivanje temeljnih ljudskih prava djece s poteškoćama u razvoju“. Borba općenito za ljudska prava, a pogotovo za potlačene skupine, često vodi do sukoba s vladajućima. Udruga Sjena je preuzela posao koji nitko ne želi zato što „imperativ su djeca“. Upravo su i za najavljeni prosvjed na Markovu trgu imperativ djeca.

„Zakon o osobnim asistentima i Zakon o inkluzivnom dodatku. To su dva zakona čije se donošenje najavljuje već petnaest godina. Ove je godine u lipnju vječna savjetnica iz resornog ministarstva, koja tamo obitava već desetljećima, najavila da ta dva zakona izlaze u paketu do kraja ove godine i da će biti teški 2 milijarde kuna. Mi smo bilo užasno sretni jer su to dva važna zakona koja bi iznimno pridonijela kvaliteti života osoba s invaliditetom. Inkluzivni dodatak bi spasio od sigurnog siromaštva i sigurne gladi brojne osobe s invaliditetom. Ne znam tko će s ovom nadolazećom krizom moći preživjeti, a da živi samo s osobnom invalidninom od 1750 kuna“, kaže na početku razgovora za Zagreb News Suzana Rešetar.

Evo već je jesen, a daljnje riječi o zakonu ne postoje. Politika se ograđuje od toga. U proračunima se ne spominje 2 milijarde kuna. Sve je uglavnom zapelo na financijama. Sada je u prosincu samo izašao Zakon o osobnim asistentima i to u krnjem obliku. Političke strukture ponovno su se ispričavale procedurama. Sada s izdavanjem Zakona o osobnim asistentima na e-savjetovanje svatko može pročitati prijedlog zakona, a kada su ga pročitali članice i članovi Udruge Sjena, mogli su samo reći kako „ni najveći mrzitelj ovog dijela populacije ne bi mogao takav zakon napisati“. Zbog svega toga ide se na prosvjed.

Sredinom ove godine Udruga se zalagala za povećanje iznosa dopusta za njegu djeteta s poteškoćama u razvoju do 8. godine života. Prije intervencije iznos je bio nešto manji od dvije i pol tisuće kuna, dok se Udruga nada kako će se iznos s početkom iduće godine povećati na dogovorenih 4100 kuna. U 10 godina, iznos o kojem ovise roditelji koji zbog stanja svog djeteta moraju skrbiti o njemu te uz to ne mogu raditi jer država nije osigurala adekvatnu javnu skrb, prvi put se promijenio nakon brojnih ignoriranja i nijekanja. Za to je bilo potrebno medijsko, političko i privatno lobiranje.

„Mi imamo problem s temeljnim ljudskim pravima. Pravo na dostupnost rehabilitacije, pravo na liječenje i zdravstvene usluge, pravo na obrazovanje, pravo na rad, pravo na zaštitu od diskriminacije – apsolutno sva prava su dirnuta. Evo, ja ne znam što bih rekla. Meni je neugodno kao majci i građanki Republike Hrvatske. Država apsolutno ništa ne radi po pitanju temeljnih ljudskih prava ovih ugroženih skupina. Ovdje se ne radi o ljudskim pravima koja idu u sferu privilegija. Svi mi normalni građani ih možemo bez problema svakodnevno prakticirati“, kaže Suzana Rešetar.

Generalno je stajalište da su prava i mogućnosti osoba s invaliditetom i djece s poteškoćama u razvoju više ugrožena u ruralnim područjima naspram urbanih sredina, no predsjednica Udruge Sjena navodi kako i u gradovima, primjerice u Zagrebu, postoje privatni kabineti za rehabilitaciju djece, ali što se tiče centara koji primaju djecu, tu se radi o „užasnim listama čekanja“. Ljudi su se iz ruralnih sredina počeli doseljavati u Zagreb jer su smatrali da će im ovdje pomoć i skrb biti pristupačnija, ali je ona podjednaka. Po riječima Suzane Rešetar, „nemamo ništa“.