Nacional je sredinom protekloga tjedna uspio stupiti u kontakt s jednim od izravnih sudionika u procesu obnove Petrinje, Gline i okolice nakon Domovinskog rata. On je za Nacional iznio svoja saznanja o nepravilnostima koje su se tamo odvijale tijekom obnove krajem 90-ih godina te u njihovo središte stavio tvrtku DIJA-Graditeljstvo Darka Turopoljca, koji je, kako taj izvor navodi, u periodu nakon obnove dulje slovio kao jedan od istaknutijih Bandićevih izvoditelja raznih sumnjivih projekata, a izvrsno je povezan i s crkvenim krugovima.

Isti izvor spreman je ta svoja saznanja po potrebi iznijeti i na sudu, a podatke o obnovi i svoje sudjelovanje u tom velikom projektu može potkrijepiti i osobnom dokumentacijom koju čuva već skoro 25 godina, a koju je dao na uvid i Nacionalu.

Riječ je o čovjeku, inače diplomiranom inženjeru, u čiji se kredibilitet Nacional uvjerio i u nekim ranijim slučajevima, ali koji se zbog straha za vlastitu sigurnost trenutno ne želi javno eksponirati. Međutim, bit će dostupan policijskim istražiteljima koji po nalogu DORH-a rade na rekonstruiranju kriminala u obnovi, ako s njim zatraže razgovor.

On je u razgovoru za Nacional pojasnio:

“Moram reći da se slažem s predstavnikom tvrtke K.R.S. čije ste izjave objavili u prošlom broju, većina tvrtki radila je pošteno svoj posao, ali bilo je i onih koje su radile mutno i loše ili uzimale sumnjive podizvođače. Najbolje firme u obnovi bile su Kamgrad Zagreb, Radnik Križevci i Radnik Inženjering Zagreb, a daleko najgora firma bila je upravo DIJA-Graditeljstvo iz Zagreba.”

Upitan na temelju čega to može tvrditi i jesu li oni radili baš na području Petrinje, rekao je:

“Kako ne bih znao kad sam ih upozoravao na propuste i nisu reagirali. Oni su radili baš na području Petrinje. Nisu poštovali standarde gradnje. Jednom sam zatekao njihove radnike kako ručno miješaju beton jer za razliku od drugih, ozbiljnih tvrtki, nisu imali ni pošteni agregat. A na upozorenja su se oglušili.”

Ovaj sugovornik upoznat je i s nekim drugim detaljima na temelju kojih može tvrditi da je ta tvrtka poslove radila nekvalitetno, a u prilog tome ističe i način na koji je vlasnik te tvrtke Darko Turopoljac mešetario s uvoznom radnom snagom. On o tome kaže:

“Turopoljac je bio jedan od osnivača HDZ-a u Zagrebu, a u dogovoru s pokojnim Đurom Brodarcem uvozio je Rumunje i smještao ih u zgradu Gavrilovića. Tamo su ti jadnici spavali, a kad bi trebala biti isplata, ‘slučajno’ bi došla policija, sve ih pokupila i vratila jer su radili na crno, a ovaj bi već imao spremnu novu turu radnika iz Rumunjske. To je tada tamo bilo jad i bijeda, ali tako je to trajalo neko vrijeme dok ih netko nije prijavio. Svi su graditelji to znali.“

Isti izvor navodi da je dobar dio tih spornih radova nadzirao Ivo Musić, tast predsjednika Zorana Milanovića. On o tomu kaže:

„Musić je to nadzirao. Dakle, i on je to, u najmanju ruku, morao znati. Je li što kasnije poduzeo, ne znam i ne mogu tvrditi. Predsjednik Zoran Milanović izjavio je da ima neke informacije o obnovi. On bi doista trebao imati najbolje informacije jer je njegov tast Ivo Musić, otac njegove supruge Sanje Musić Milanović, bio jedan od koordinatora u obnovi. Ako se ne varam, upravo je na njegovu području radila tvrtka DIJA-Graditeljstvo.“

Da je tast Zorana Milanovića sudjelovao u obnovi, doznalo se nakon što je Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje objavio popis svih tvrtki koje su sudjelovale u poslijeratnoj obnovi Banije, pa se na popisu projektanata koji su sudjelovali u obnovi našla i tvrtka GIM d.o.o. iz Zagreba čiji je osnivač i direktor Tomislav Musić, brat predsjednikove supruge Sanje Musić Milanović, a prokurist njezin otac Ivan Musić koji je prethodno još 1989. bio prvi osnivač te tvrtke i njezin direktor do 2011. godine.

Darko Turopoljac, poznat pod nadimkom Turki, osnivač, vlasnik i direktor tvrtke DIJA-Graditeljstvo d.o.o., sada u stečaju, jedan je od glavnih aktera afere Pročistač, ali i afere Krašograd – obiju povezanih s gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem, odnosno njegovim najbližim suradnicima.

Turopoljac je u telefonskom razgovoru na Nacional najprije rekao da do njega za sada, tri tjedna nakon potresa, nisu došle informacije da se ijedna od više stotina kuća koje je njegova tvrtka gradila na Baniji srušila:

“Za sad na moju tvrtku nije bilo prigovora, tamo gdje sam ja gradio, još nitko nije rekao da se nešto srušilo. No, nisam još obišao teren, to ću tek ići.”

Na pitanje što kaže na tvrdnje da je njegova tvrtka bila među najlošijim izvođačima radova, rekao je:

“Može biti da sam bio među najlošijima, svi me drapaju pa možete i vi.”

Potvrdio je da je uvozio radnike iz Rumunjske, ali zato što ovdje naprosto nije bilo dovoljno radne snage te kaže da mislim da nikome nije ostao dužan. Na pitanje je li bilo potrebno kuće graditi s vertikalnim serklažama odnosno armirano-betonskim stupovima, rekao je:

“Ne mogu vam sad ovako napamet reći, ali sigurno su bili potrebni i sigurno su bili u projektima i trebalo ih je raditi. A moramo se raditi po projektima.”

O problematici krađe materijala na gradilištima odnosno na pitanje je li njegova tvrtka mogla krasti materijal prilikom gradnje, odgovorio je:

“Kako ne, mogao sam delati kaj hoću. Moglo se krasti, ako je netko htio. Međutim, sve ove kućice koje su se raspale, sigurno nisu bile napravljene po projektu i sigurno se krala armatura, inače se ne bi srušile. E sad, jesam li ja kral? Ne znam. Ja sam bio direktor firme i gazda, moji su mogli krasti koliko su htjeli. Što da vam kažem?”

Na kraju razgovora dogovoreno je da ćemo se dodatno čuti nakon što on obiđe i pregleda kuće koje je gradila njegova tvrtka.

Turopoljac je, barem prije desetak godina, bio dio internog prijateljskog kruga Milana Bandića i s njim je sklapao bizarne oklade na nogometne utakmice vrijedne više desetaka tisuća eura. Jutarnji list je 2008. objavio da je Turopoljac u gusarskim sanducima Milanu Bandiću na ime izgubljene oklade navodno isplatio 20 tisuća eura u kovanicama te da je Bandić na to ponudio revanš i povećao ulog na 40 tisuća eura, kladeći se da će Manchester United izgubiti od Barcelone polufinalnu utakmicu Lige prvaka. Članak uglednog sportskog novinara, danas pokojnog Tomislava Židaka, bio je popraćen i fotografijom na kojoj Turopoljac Bandiću uistinu predaje “škrinju s blagom”.

Bandić i Turopoljac bili su dio šireg društva koje se okupljalo u zagrebačkom Bistrou 10, poznatom i pod nazivom “Desetka”, vlasnika Ivice Papeša. U tom društvu, kako je pisao Jutarnji list, osim Bandića i Turopoljca bili su i braća Miroslav i Damir Folnegović, Zlatko Canjuga, bivši stolnotenisač Stanko Eskulić, bivši Dinamov golman Zlatko Škorić i drugi.

Kakav je Turopoljac kad je o poslovima riječ, Nacionalu je opisao i jedan njegov dugogodišnji poznanik i bivši suradnik:

“Kad se rukujete s Turopoljcem, bolje prebrojite prste, možda vam jedan fali jer ga je ukral. Ne možete mu vjerovati ni kad nešto potpišete. Znam da je radio u obnovi i da je sigurno jedan od onih žmuklera koji su sve pokrali, to je sigurno. No mislim da ga je Bandić do kraja otpilio i da s njim više nema veze.”

Drugi Turopoljčev suradnik s kojim je Nacional stupio u kontakt, potvrdio je slično:

“Znam da je u toj obnovi vršljao s par firmi, on je imao i firmu Cigla d.o.o., znam da je mnogima ostao dužan.”

Na popisu tvrtki koje su gradile u obnovi na Baniji nalaze se i danas ugašena tvrtka Cigla d.o.o. i tvrtka DIJA-Graditeljstvo d.o.o., sada u stečaju, obje u vlasništvu Turopoljca.

Kada je Turopoljčeva tvrtka DIJA d.o.o. otišla u stečaj, bila je dužna 15 milijuna kuna, a on je svu imovinu prebacio na novu tvrtku DIJA-Građenje. Turopoljac je u tom kontekstu za Jutarnji list 2008. izjavio:

“Da, ja državi nisam platio nekih osam milijuna kuna, ali država meni nije platila 14 milijuna kuna. Ja sam za njih gradio kuće u programu obnove, ali umjesto da mi plate, davali su mi neke bezvrijedne dionice i plaćali cesijama iako to nisu smjeli.”

Slično je za Nacional prošloga tjedna izjavio i Krešimir Huzjan, nekad vlasnik i direktor tvrtke K.R.S. koja je također sudjelovala u procesu obnove na Baniji, rekavši da su mnoge tvrtke, upravo zato što im je država smanjila cijene 30 posto i umjesto toga im dala “bezvrijedne dionice”, zakidale na kvaliteti materijala, ali su svejedno brojne među njima poslije propale.

Nekoliko godina nakon što se “proslavio” klađenjem s Bandićem, Turopoljac je bio jedan od glavnih aktera afere Pročistač. Afera Pročistač otvorena je još 2016. kad su na temelju istrage koju je pokrenuo USKOK u istražnom zatvoru završili direktor tvrtke Zagrebačke otpadne vode (ZOV) Ante Pavić, vlasnik tvrtke SCH koja je bila glavni izvođač radova na projektu izgradnje pročistača otpadnih voda Hannes Schweitzer i vlasnik tvrtke DIJA-Graditeljstvo Darko Turopoljac, čija je tvrtka bila podizvođač. USKOK je Pavića teretio da je “od početka 2005. do kraja 2009. kao direktor koncesionara na Projektu infrastrukturnih objekata za potrebe izgradnje Centralnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Grada Zagreba te sudjelujući u vođenju poslova glavnog izvođača radova” od Turopoljca tražio da mu isplaćuje pet posto vrijednosti ugovora i besplatno mu adaptira stan u Zagrebu, a sve kao nagradu za dodjelu posla podizvođača. Turopoljac je osumnjičen i da je od početka 2005. do kraja 2011. na teret svoje tvrtke odobravao niz neosnovanih isplata kako bi namaknuo novac za sebe i Pavića i tako iz tvrtke izvukao više od 40 milijuna kuna, oko 7,5 za Pavića, za četvrtooptuženog posrednika Damira Vuljanka milijun kuna, a za sebe više od 31 milijun kuna. USKOK je optužnicu podigao 2018., a Županijski sud u Zagrebu potvrdio ju je u siječnju 2019. U optužnici je navedeno da je tvrtka Zagrebačke otpadne vode oštećena za 5,6 milijuna kuna, a da je Grad Zagreb platio fakture uvećane za čak 4,8 milijuna kuna.
Schweitzer je osumnjičen da je kao voditelj projekta i nadzorni inženjer radova na izgradnji glavnog odvodnog kanala, od srpnja 2006. do svibnja 2008. na Turopoljčevo traženje njegovoj tvrtki odobravao plaćanje neizvršenih radova. Turopoljac je, prema tvrdnjama USKOK-a, tvrtki s kojim je ugovoreno izvođenje radova ispostavio tri računa od 7,68 milijuna kuna (bez PDV-a), dok je Schweitzer potpisao dokumentaciju i odobrio plaćanje iako su obojica bili svjesni toga da plaćeni radovi nisu obavljeni.

Na pitanje što je na kraju bilo s tom istragom, Turopoljac je rekao:

“A napišite da sam kriminalac, tako i tako sam bio u zatvoru i tuže me radi toga, ali pravu istinu ću vam reći drugom prilikom, ako će vas zanimati.”

U aferi Krašograd Darko Turopoljac također je jedan od glavnih aktera jer je upravo njegovu zemlju gradonačelnik Milan Bandić 2008., u vrijeme dok je još s Turopoljcem sklapao bizarne ali skupe oklade, ponudio čelnim ljudima Kraša Nadanu Vidoševiću i Marici Vidaković. To je završilo tako što je prokuristica Kraša Marica Vidaković podnijela kaznenu prijavu. Kako je pisalo u toj prijavi čiji je sadržaj objavio Jutarnji list, Uprava Kraša je u lipnju 2007. godine dogovorila sastanak s gradonačelnikom Milanom Bandićem, a na tom sastanku u ime Poglavarstva bio je Slobodan Ljubičić Kikaš. Tema je bila kako Grad može pomoći Krašu da nađe novu lokaciju na koju bi preselio proizvodnju s maksimirskih Ravnica. No na sastanku koji se održao u listopadu 2007. Slobodan Ljubičić je, umjesto gradskog zemljišta, čelnicima Kraša ponudio zemljište u Resniku koje je bilo u suvlasništvu Darka Turopoljca i još nekih zemljišnih mešetara koji su sitne parcele otkupljivali od starosjedilaca, dobivali od Grada prenamjenu iz zelene zone u građevinsku i onda ih, okrupnjene, nudili na prodaju po puno većoj cijeni.

Sve te afere u koje je upetljan Darko Turopoljac nisu izravan dokaz da je i njegov posao u obnovi bio podjednako suspektan, ali izjave više Nacionalovih izvora, izravnih svjedoka iz vremena obnove, ali i ljudi koji su s Turopoljcem kasnije surađivali i imaju neizravna saznanja o tome kako je gradio po Petrinji, idu u prilogu činjenici da bi policija, ako ništa drugo, tog građevinskog poduzetnika koji je mnogima ostao dužan trebala ispitati i provjeriti njegovu dokumentaciju o gradnji iz obnove, ako je još uvijek posjeduje.