Više od tisuću dodavanja i samo jedan udarac prema golu. Bila je to turobna i iscrpljujuća noć za Španjolsku, u kojoj se prvaci iz 2010. godine nisu uspjeli plasirati u treće uzastopno četvrtfinale Svjetskog prvenstva u Kataru. Statistika iz prve rečenice najbolje opisuje cijelu utakmicu.

Španjolska je obećavala puno, ali na kraju, i to ne prvi put u posljednjih nekoliko godina, isporučila je malo. Njihova je sudbina, ponovno, zapečaćena penalima. Tri pokušaja – nula golova. Izvanredni i žilavi Maroko svoju je pobjedu zaslužio. I Španjolska je dobila što je zaslužila, piše Sky Sports.

Problemi su poznati. Španjolska reprezentacija, koja je toliko dominirala međunarodnim nogometom između 2008. i 2012. godine, osvojivši tri uzastopna velika turnira, bila je uspješna jer je znala kako se njihov posjed računa. Ne ovaj put.

Ispadaju s turnira s posjedom lopte od 77 posto, ali s manje udaraca od Južne Koreje i Senegala. Zabili su devet golova, no sedam ih je palo na otvaranju protiv Kostarike. Uz svu tehničku kvalitetu u momčadi, uz svu mladenačku briljantnost Gavija i Pedrija ispred Sergija Busquetsa u veznom redu, mučili su se stvoriti prilike, ali i realizirati ih.

Protiv Njemačke, Japana i Maroka upisali su ukupno samo 2,59 očekivanih golova. U sve četiri utakmice, u više od sedam sati nogometa, nijedan španjolski igrač nije stvorio više od pet prilika. Alvaro Morata nije odgovor u napadu, ali je barem završio turnir s tri gola. Njihov toliko osporavani napadač može razumno tvrditi da je odradio svoj dio posla. Drugi ne mogu.

Pedri i Gavi ne bi trebali biti odgovorni. Pažnju je bolje usmjeriti na izbornika Luisa Enriquea, koji će sigurno osjetiti da je stavio preveliki pritisak na pleća mladog para. Pokušao je ublažiti taj pritisak uoči utakmice. “Nervoza zbog sutrašnjeg dana, ali zašto?”, rekao je slegnuvši ramenima, odgovarajući na komentar navijača na streaming platformi Twitch.

Želio je pokazati smirenost – “mi smo opušteni, samouvjereni i uzbuđeni zbog početka utakmice”, dodao je – ali to se nije prenijelo na njegove igrače. Ne nakon onoga što se dogodilo protiv Japana – i ne sa svim ožiljcima koje još nose s prethodnih turnira.

Protiv Maroka, dvojbe su se očitovale u nedostatku prisebnosti što se moglo vidjeti u Jordiju Albi s pogrešnim dodavanjima; u Busquetsu i Rodriju, obično bez greške u posjedu, naizmjence predavajući loptu na svojoj polovici u razmaku od minute.

Naravno, Maroko zaslužuje veliku zaslugu za način na koji je poremetio Španjolsku. Detektirali su ranjivosti Španjolske i briljantno su izveli svoj plan igre – iako nisu postigli pobjednički pogodak kakav je njihova izvedba zaslužila prije raspucavanja.

Ali u konačnici – Španjolska mora pogledati u ogledalo.

Naslovnice sportskih novina u Španjolskoj donosile su slične poruke ujutro uoči utakmice. “Igraj i prođi”, glasio je AS. “Napad!” – dodaje Sport’s.

Svi su oni odražavali komentare Luisa Enriquea da će Španjolska ostati vjerna svojoj filozofiji, unatoč porazu od Japana u posljednjoj utakmici u skupini. “Reprezentacija se kune u svoj stil”, dodaje AS.

“To je moja ideja, i to je ono što nas je dovelo ovdje”, rekao je Enrique. Na kraju je ipak ta predanost njihovom načinu igre, monopoliziranju posjeda lopte i nastojanju da polagano uguše protivnike, više izgledala kao prepreka nego kao prednost.

Protiv Maroka, dok su prebacivali loptu s jedne strane igrališta na drugu, a suparnici su samo čekali, bilo je jasno da Španjolska vapi za nečim drugačijim. Tek nakon uvođenja Nica Williamsa u 75. minuti Španjolci su konačno počeli prijetiti. Dvadesetogodišnjak je unosio element nepredvidivosti koji im je toliko nedostajao.

No, tada je već bilo prekasno. Maroko, ohrabren onim što je vidio na terenu, mogao je u četvrtfinale i puno prije jedanaesteraca – da je zamjena Walid Cheddira uspio zabiti veliku priliku.

Luis Enrique je govorio da će tražiti od svojih igrača da izvedu “1000 jedanaesteraca” u pripremama za turnir, ali do trenutka kad je došlo do raspucavanja, sva vjera je bila izgubljena.

Španjolska, poražena na jedanaesterce od Italije na prošlogodišnjem EURO-u, doživjela je istu sudbinu kao Pablo Sarabia, Carlos Soler i, konačno, Busquets, u vjerojatno svom posljednjem nastupu na SP-ima.

Iza Španjolske je još jedan turnir koji je mnogo obećavao, a malo davao. I kriza identiteta koja tutnji i dalje.

Španjolski mediji bez milosti

Reakcija španjolskog tiska bila je očekivano brutalna, a madridska Marca je objavila naslovnicu uz naslov – “Svjetsko prvenstvo je preveliko za nas” i eliminaciju svoje reprezentacije nazvala “fijaskom”.

Momčad Luisa Enriquea, nastavljaju, “eliminirana je s turnira na kojem su otišli od nečega do ničega” pobijedivši 7-0 u svojoj prvoj utakmici u skupini.

“To je to”, stoji na naslovnici AS-a, ispod slike Luisa Enriquea, čija je budućnost na čelu reprezentacije neizvjesna, kako drži ruke iza glave. “Gozba posjeda, ali bez finiša”, dodaju.

Tisak sa sjedištem u Barceloni nije bio toliko oštar, možda zbog menadžerovih veza s klubom i prisutnosti  Barcinih igrača u momčadi.

“Svjetsko prvenstvo – nokaut”, glasi naslov na Mundo Deportivu. Momčad Luisa Enriquea, kažu, bila je “nesposobna probiti jaku marokansku obranu”.

Sport, pak, ukazuje na lošu sreću. “Prokleta vratnica!” –  glasi njihova naslovnica, referenca na drvenu konstrukciju koja je dvaput ‘zasmetala’ Pablu Sarabiji, jednom na kraju produžetka i opet u raspucavanju.

“Selección je očito dominirao, pokušavali su sve, ali nedostajao im je gol za prolazak u četvrtfinale”, dodaju.

Superdeporte iz Valencije je nedvosmislen. “Neuspjeh na Svjetskom prvenstvu”, glasi njihov naslov.

“Nakon iluzije prve utakmice Španjolska izlazi na mala vrata s istim lošim navikama kao i uvijek”, napisali su.