epa

Smrt najmoćnijeg američkog mafijaša

Objavljeno u Nacionalu br. 344, 2002-06-19

U radničkom dijelu newyorške četvrti Queens prošlog je četvrtka sahranjen John Gotti, ‘boss bossova’ američke mafije, koji je po moći, utjecaju i zločinima ravan Al Caponeu ili Luckyju Lucianu: umro je u zatvoru jer je 1992. osuđen na doživotnu kaznu, ali bio je tako autoritaran da je i iz zatvora vodio poslove svoje ‘obitelji’

Prošlog četvrtka pred kapelicu pogrebnog poduzeća Papavero Funeral Home, u radničkom dijelu newyorške četvrti Queens, stizale su luksuzne limuzine iz raznih dijelova New Yorka. Iz njih su izlazili muškarci u tamnim odijelima i crnim naočalama, a njihovi tjelesni čuvari unosili su u mrtvačnicu goleme vijence. Nekoliko stotina ljudi izrazilo je sućut obitelji, koja nije sva bila na okupu. Tri pokojnikova brata, jedan njegov sin i jedan nećak nisu mogli prisustvovati pogrebu jer su u zatvoru. Uostalom, i tijelo samog pokojnika stiglo je iz zatvora.

John Gotti umro je 10. lipnja u zatvorskoj bolnici u Springfieldu u saveznoj državi Missouri, kamo je 31. siječnja hitno prebačen iz zatvora u Illinoisu. Rak grla prvi mu je put dijagnosticiran i operiran 1998., ali mu se bolest lani vratila pa je u veljači ponovno operiran, uklonjene su mu glasnice i više nije mogao govoriti.

Gotti je već deset godina bio u zatvoru, nakon što je 1992. osuđen na doživotni zatvor bez prava na pomilovanje zbog najmanje pet gangsterskih ubojstava i niza drugih kriminalnih djela što ih je počinio ili naredio kao šef američke mafije. Kad je 1992. strpan u najstroži američki zatvor u Marionu u saveznoj državi Illinois, gdje je sljedeće godine proveo uglavnom u samici, Gotti je bio najmoćniji američki mafijaš. Nominalno je bio samo šef jedne od pet američkih gangsterskih “obitelji”, na čije je čelo došao nakon krvavog ubojstva svojeg prethodnika, ali su ga diljem SAD-a gangsteri priznavali za svog šefa i nakon što je završio u zatvoru. Operativne poslove u njegovo ime vodili su ili njegova braća ili njegov sin John Gotti mlađi.

Gotti senior rođen je 27. listopada 1940. u newyorškoj četvrti Bronx u siromašnoj obitelji talijanskog imigranta, zidara s dvanaestero djece. Obitelj se, dok je bio sasvim malen, preselila u po kriminalu poznatu četvrt Queens. Kad mu je bilo 12 godina, preselili su se u Brooklyn, gdje je John Gotti išao u školu do 15. godine kad su ga isključili. Tada je već postao profesionalni član uličnih gangsterskih družina. S vremenom se pridružio bandi braće Carminea i Dannyja Fatica, koji su pripadali “obitelji” Gambino.

Salvatore Maranzano

Američka mafija nastala je potkraj 19. i početkom 20. stoljeća kad su u SAD u većem broju stigli pripadnici sicilijanske mafije. Prvo njihovo središte bila je newyorška luka, potom se 20-ih godina preselilo u Chicago, ali se nakon uhićenja Al Caponea ponovno preselilo u New York. Ondje su se vodili stalni krvavi ratovi konkurentskih gangsterskih bani. Jedan od najmoćnijih gangsterskih vođa Salvatore Maranzano 1931. je počeo likvidirati svoje konkurente. Ubijali su ih njegovi najbliži suradnici Lucky Luciano, Vito Genovese, Tommy Lucchese, Albert Anastasia, “Bugsy” Siegel, Joe Adonis, Joe Bonnano. U samo dva dana 1931. je ubijeno 40 gangstera s jedne i druge strane. Maranzano je pobijedio i svoje najbliže suradnike početkom rujna 1931. pozvao na sastanak u klub u Brooklynu.

Objavio je da će on odsad biti “boss bossova”, da će u New Yorku biti osnovano pet “obitelji”. Svaka obitelj na čelu će imati šefa – “bossa”, i podšefa – “underbossa”. U svakoj će biti i savjetnik (consigliere) i manje podgranizacije, kojima će na čelu biti “kapetani”, a ispod njih obični mafijaši, tzv. vojnici. Stalno je govorio da će tako biti organizirana “ta naša stvar” (la cosa nostra) pa je od tada to ime organizacije. Spominjao je unutarnju disciplinu, obveznu šutnju, odredio smrtnu kaznu za izdajice (omerta), naredio da se svi članovi moralno ponašaju prema ženama, zabranio preljub sa ženom drugog člana organizacije pod prijetnjom smrću. Iako je sebe proglasio “bossom bossova”, obznanio je da će se zajednički poslovi razmatrati i na zajedničkim sastancima šefova i podšefova obitelji, koji će tvoriti tzv. Komisiju. Tim planom htio je okončati ratove među članovima Cosa Nostre, a eventualne sporove rješavat će Maranzano ili Komisija.

Njegovim suradnicima jedino se nije svidjelo da Maranzano bude “boss bossova”. Zato su 10. rujna 1931. njegovi bliski suradnici Siegel, Anastasia i Lucchese, odjeveni kao policajci, došli pred njegov ured, a kad je Maranzano izašao iz svog ureda da razgovara s “policajcima”, ubili su ga.

Capo di mafia

Take nastalo pet newyorških “obitelji”, koje su dobile imena po pet svojih prvih šefova, a to su bili Vito Genovese, Joe Bonnano, Thomas Lucchese, Philip Mangano i Joe Profaci. Ona koju je 30-ih vodio Mangano danas nosi ime po kasnijem vođi Carlu Gambinu, a ona koju je vodio Profaci po Joeu Colombu. Maranzanovim ubojstvom funkcija “bossa bossova” formalno je ukinuta, ali je faktički uskoro iznova uspostavljena. Tridesetih i četrdesetih to je bio Lucky Luciano, sve dok nije morao otići u izgnanstvo u Italiju, potom Vito Genovese, a kad se on našao u zatvoru, to je postao Carlo Gambino. U Gambinovo doba američka je mafija svoju hijerarhiju proširila po cijelom SAD-u. Danas u toj zemlji ima 24 mafijaške “obitelji” s ukupno 1700 mafijaša, koji se, nakon što su položili zakletvu, smatraju članovima Cosa nostre.

Kad je Gotti početkom 60-ih postao članom “obitelji” Gambino, Carlo Gambino je bio “boss bossova”. Gotti je vrlo revno obavljao gangsterske dužnosti. Prvi je put zbog manjeg kažnjivog djela uhićen 1963. i proveo dvadeset dana u zatvoru, zatim je 1965. zbog pokušaja provale proveo godinu dana u zatvoru, a 1967 je uhićen nakon što je ukrao kamion pun robe na aerodromu “Kennedy”. Za to je 1969. osuđen na tri godine zatvora. Izašao je 1972., a 1973. je ponovo u zatvoru.

Malo-pomalo Gotti je od sitnog kradljivca, provalnika i varalice postajao opasnim ubojicama i mafijaškim moćnikom. On je godinama bio vjeran “underbossu” Aniellu Dellacroceu, vjerujući da će on naslijediti ostarjelog Gambina. Irski gangster James McBratney oteo je 1972. Gambinova nećaka Manna Gambina radi ucjene. Iako je obitelj platila 350.000 dolara, Irac je ubio Gambinova nećaka. Gambino je naredio osvetu, a Gotti je ubio McBratneyja 1973. na Staten Islandu. Uhvaćen je i izveden pred sud. Njegovi odvjetnici uspjeli su dokazati da je to bila samoobrana pa je dobio sedam godina zatvora.

Dok je Gotti bio u zatvoru, 74-godišnji Gambino je 1976. umro od srčanog udara, a po Gambinovim uputama naslijedio ga je šurjak Paul Castellano, a Aniello Dellacroce ostao je “underboss”.

Nakon što je potkraj 70-ih izašao iz zatvora, Gotti je krvavo širio svoju moć, postao vođom šire grupe nezadovoljnika unutar “obitelji o dobio i titulu “kapetana”. Gotti se volio pojavljivati u javnosti, kontaktirao je s raznim javnim osobama, čak i s nekim novinarima, jer je smatrao da mu publicitet može koristiti. Nije se ljutio kad su u novinama o njemu pisali kao o mafijaškom šefu, dajući mu mafijašku titulu Don. Gotti se uvijek pojavljivao besprijekorno odjeven, elegantan, s bujnom frizurom, osunčana lica, pa je dobio nadimak “Dapper Don” (Gizdavi Don). U javnosti se želio prikazati kao poslovni čovjek koji nema veze sa zločinima. Iza kulisa bio je krvavi, beskrupulozni zločinac.

Gotti i Castellano

Gotti je 1959. upoznao Victoriju DiGiorgio, kćer talijanskog zidara, i njome se sljedeće godine oženio. Dobili su 1961. kćer Angelu, koja je poslije postala poznata po spektakularnom braku s jednim mafijašem, a potom jer je pisala knjige i kolumnu u visokonakladnom dnevniku New York Post, a potom još četvero djece, kćer Victoriju, te sinove Johna, Franka i Petera. U ožujku 1980. Gottijev dvanaestogodišnji sin Frank vozio se motociklom nedaleko od njihove kuće, kad je na njega naletio njihov 51-godišnji susjed John Favara. U srpnju 1980. Favara je nestao zauvijek. Pričalo se da su ga Gottijevi ljudi oteli, mučili, ubili i njegovo tijelo rastopili u kiselini.

Gotti je postao suparnik Castellanu, koji je početkom 80-ih imao problema s pravosuđem. FBI je u Castellanovu okruženju našao informatore, postavljeni su mu mikrofoni u kući i uredu pa je priveden i potom pušten. Gottijev nekadašnji zaštitnik, “underboss” Dellacroce, kojeg je Gotti sada već nadmašio u moći, razbolio se od raka i umro 2. prosinca 1985. Gotti je računao da će postati “underboss”, no Castellano je na to mjesto imenovao svojeg vozača i čuvara Thomasa Bilottija.

Predvečer 16. prosinca 1985. Bilotti je Castellana vozio crnim “lincolnom” iz Brooklyna na Manhattan u restoran “Sparks” na uglu Treće avenije i 46. ulice. Kad su pred restoranom izišli iz automobila, prišla su im dvojica muškaraca: Castellano je pogođen sa šest metaka u glavu i prsa, pao je na leđa, a iz ruke mu je ispala cigara. Nakon što je pao, ubojica je, za svaki slučaj, ispalio još jedan metak u glavu. Bilotti je također izrešetan pao licem prema pločniku. Ubojice u ušli u automobil koji ih je čekao i zaputili se Trećom avenijom prema jugu. Zamijećeno je da je još nekoliko parkiranih automobila naglo otišlo s mjesta događaja. U jednom od njih, kako se poslije doznalo, bio je i Gotti, koji je to ubojstvo naredio, organizirao i nadgledao. Tim ubojstvom Gotti je postao bossom “obitelji” Gambino i “boss bossova”.

Kao najmoćniji američki mafijaš postao je predmetom zanimanja američkih istražitelja. Mlada državna odvjetnica Diane Giacalone, koja je djetinjstvo provela u istom dijelu Queensa kao i Gotti, počela je istraživati njegove zločine, odlučna da ga izvede pred sud i strpa u zatvor. Na prvom suđenju 1986. optužila ga je da je s još jednim mafijašem fizički napao Romuala Piecyka, koji je isprva bio spreman optužiti Gottija, ali je, kad se suđenje približilo, odjednom “zaboravio” tko ga je napao pa je Gotti oslobođen.

Nedostatak dokaza

Nije uspjela ni njena sljedeća optužnica protiv Gottija zbog iznuđivanja novca od trgovaca i organiziranja ilegalnih kockarnica. To drugo suđenje u jesen 1986. izazvalo je golemo zanimanje medija. Gotti je i na sudu želio izgledati kao moderan energični, uspješni poslovni čovjek, pa se na suđenje dovozio u najmodernijem “mercedesu”, odjeven u superluksuzna odijela vrijedna 2000 dolara. Istodobno se u drugoj newyorškoj sudnici vodio proces protiv četvorice preostalih šefova newyorških “obitelji”: Anthonyja Salerna, bossa “obitelji” Genovese, Anthonyja Coralla, bossa “obitelji” Lucchese, Philipa Rastellija, bossa “obitelji” Bonanno i Carminea Persica, bossa “obitelji” Colombo. Osuđeni su na ukupno više od stotinu godinu zatvora. Očekivalo se da će i Gotti biti osuđen. Ali početkom 1987. Gotti je oslobođen zbog nedostatka dokaza pa je dobio novi nadimak Teflon Don (Neljepljivi Don).

Još dva puta bio je oslobođen zbog nedostatka dokaza. U veljači 1990. bio je optužen da je organizirao pokušaj ubojstva jednog sindikalnog aktivista. Taj je čovjek pred sudom promijenio iskaz.

No, nakon što je ponovno uhićen u drugoj polovici 1990. tužiteljstvo se jako dobro pripremilo za suđenje koje je počelo tek početkom 1992. Ključni trenutak na suđenju bio je kad su tužitelji pred porotu doveli jednog od najbližih Gottijevih suradnika, koji je pristao surađivati s tužiteljima i ispričati sve što zna. Bio je to mafijaški ubojica Sammy “The Bull” Gravano, jedan od najbližih Gottijevih pomoćnika. On je znao sve pojedinosti o brojnim ubojstvima i drugim zločinima, jer ih je on počinio po naredbi svog šefa.

Gravano je pristao svjedočiti protiv Gottija nakon što mu je policija obećala da zbog svojih zločina neće biti osuđen na smrt, nego na blažu zatvorsku kaznu od 20 godina robije. Gravano je priznao pred porotom da je počinio 19 ubojstava po Gottijevoj naredbi, a najteže je optuživao Gottija upravo za ubojstvo Paula Castellana. Gravano je opisao kako je Gotti pripremio i naredio ubojstvo te potvrdio da je bio blizu mjesta događaja da provjeri je li Castellano stvarno mrtav.

Gravanove riječi potvrđivale su i tajne video i audio snimke, što ih je snimio FBI koji je ozvučio prostore gdje se Gotti kretao. Po tim se snimkama također vidjelo da je Gotti naredio ubojstvo, nakon što se Castellano bunio jer su neki Gottijevi suradnici mimo njegove volje krijumčarili veće količine droge na newyorškom području. U travnju 1992. Gotti je osuđen na doživotni zatvor i otpremljen u Marion u Illinoisu. No on je i dalje iz zatvora rukovodio svojom mafijaškom obitelji preko svojeg sina Johna Gottija mlađeg i brata Paula Gottija. No policija je zatvorila Paula Gottija, pa je “obitelji” potom upravljao John Gotti sin kojem je 1996. stariji Gotti i službeno predao vlast. No 1999. uhićen je i John Gotti jr. i osuđen zbog reketa i drugih kriminalnih nedjela na šest godina zatvora. On u mafijaškim redovima nije bio osobito cijenjen pa je dobio nadimak Dumb Don (Glupi Don).

Kada mu je i sin završio u zatvoru, Gotti je vlast u “obitelji” Gambino 1999. prebacio na svog starijeg brata Petera Gottija. No 4. lipnja ove godine i Peter Gotti našao se u zatvoru, jer je samo nekoliko dana prije Gottijeve smrti newyorško tužiteljstvo podignulo optužnicu protiv 17 članova “obitelji” Gambino pa su oni pohapšeni. U zatvoru su se našli i Gottijev brat Richard i jedan Gottijev nećak. Čini se da je tužiteljstvo to uhićenje izvelo upravo da se poklopi s Gottijevom smrću, kako bi “obitelj” Gambino u tom osjetljivom trenutku bila potpuno obezglavljena. Novinari tvrde da “obitelj” sada preuzima Nicholas “Mali Nick” Corozzo, 59-godišnji Gottijev bliski suradnik iz Brooklyna, ali on nema snage da preuzme i titulu “bossa bossova”. Nakon Gottija, čini se, nema ni jednog tako moćnog mafijaša koji bi u ovom trenutku mogao postati “boss bossova”.

Komentiraj