Talijanski književnik rođen je u Materadi pokraj Umaga 1935. godine, od oca Ferdinanda, trgovca i sitnog zemljoposjednika, i majke Margherite Frank – Trento. Nakon pohađanja biskupijskoga sjemeništa u Gorici i klasične gimnazije u Kopru, upisao je studij romanskih jezika i književnosti na Beogradskom sveučilištu. Neko je vrijeme boravio u Beogradu i bavio se kazalištem, potom se u Ljubljani posvetio filmu.

Nakon Londonskoga sporazuma kada je Istra pripala Hrvatskoj/Jugoslaviji iselio se 1955. godine u Trst, gdje je bio urednikom kulturnog programa talijanske državne televizije.

“Duboko proživljavajući rascjep zavičaj-dijaspora (otići će u egzodus nakon što su svi otišli, uključivši njegovu obitelj), Tomizza moralno, mentalno, emotivno nikada zapravo neće pristati na neizbježan poratni izbor ili otići ili ostati, ili Jugoslavija ili Italija, ili Hrvat ili Talijan… Tomizza u svojim djelima zagovara humanizam umjesto nabujalog patriotizma, na obje obale Jadrana, Soče i Dragonje”, napisao je o njemu književnik Milan Rakovac.

Fulvio Tomizza umro je u Trstu 21. svibnja 1999. godine, a pokopan je u svojoj Materadi.