Zastupnici Hrvatskog sabora raspravljaju u srijedu o paketu vodnih zakona kojima je cilj postizanje ekonomičnosti i učinkovitosti poslovanja javnih isporučitelja vodnih usluga, čime se stvaraju pretpostavke za uspostavu jedinstvene cijene vode na jednom uslužnom području.

Radi se o novom zakonu o vodama, o vodnim uslugama i izmjenama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva koje je u ime predlagatelja, Vlade, obrazložio ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić istaknuvši kako će se tako omogućiti reforma vodno-komunalnog sektora i povećati apsorpcijska snaga javnih isporučitelja te otvoriti mogućnost za novi investicijski ciklus radi podizanja kvalitete vodoopskrbne usluge.

Zakonske izmjene idu u smjeru poboljšanja zakonskih prijedloga, poručio je Ćorić. “Svjesni smo potrebe  da se vodno-komunalni sustav dovede na višu razinu, kroz smanjenje broja isporučitelja i njihovu integraciju”, naglasio je ministar.

Naime, zakonskim je prijedlogom predviđeno da se umjesto usitnjenog sustava s oko 200 isporučitelja uspostavlja jedinstveni i javni isporučitelj vodnih usluga na uslužnom području (definirano količinom isporučene vode od 800.000 do milijun kubnih metara)  i to u formi društva kapitala čiji su osnivači sve jedinice lokalne samouprave na uslužnom području, s jedinstvenom cijenom vodne usluge.

Isto tako, uspostavlja se ekonomska regulacija cijene vode putem Vijeća za vodne usluge, čiji je cilj spriječiti monopolske i visoke tarife, ali i podcijenjene tarife, odnosno tarife koje su ispod granice povrata troškova.

Nadalje, uređuju se odredbe kojima se zadržava djelatnost vodnih usluga u javnom sektoru (antiprivatizacijski koncept), te omogućava veća zaštita potrošača propisivanjem obaveznog javnog savjetovanja o odluci o cijeni vodnih usluga.

Predlaže se također pravo na ugradnju pojedinačnog vodomjera za dio nekretnine, odnosno stanove u već izgrađenim zgradama gdje je to moguće, budući da je dosad to pravo bilo uspostavljeno samo za novogradnje, pojasnio je ministar Ćorić. Također je rekao kako se omogućava eksploatacija šljunka radi poboljšanja protoka vodotokova i time smanjuje opasnost od poplava.

U raspravi je Mostov zastupnik Nikola Grmoja upitao ministra Ćorića je li upoznat s činjenicom da je s mostarskog odlagališta otpada u Neretvu dospjelo otpadno transformatorsko ulje (pirolen) i kakve su moguće posljedice na okoliš i ljude u donjem toku rijeke. Ćorić je rekao da nije za to znao, ali da mu je državni tajnik Mario Šiljeg rekao kako  se radi o ulju koje nije topivo u vodi.

Slaven Dobrović (Most), inače bivši resorni ministar, rekao je kako je to ulje toksično i da treba primjereno odgovoriti na onečišćenje. Upozorio je kako se predloženim zakonskim rješenjima ne rješava problem kraških područja koje je posebno osjetljivo zbog svoje propusnosti. Na to je također upozorio i Mostov zastupnik Miro Bulj kao i na problem odlagališta otpada Lećevica, koje im je, kako je rekao, donirano, na što mu je ministar Ćorić rekao da ono nije donirano niti bi mu on osobno išta donirao te za takav istup zaradio upozorenje predsjedavajućeg, potpredsjednika Sabora Milijana Brkića.

Milorad Batinić (klub HNS-a) najavio je potporu paketu zakona, jer smatra da će pridonijeti racionalizaciji sustava vodoopskrbe i odvodnje i predložio da bi na razini cijele Hrvatske trebalo ujednačiti cijenu vode.

Anka Mrak Taritaš (klub Glas-HSU) također je najavila potporu, jer smatra da donosi određena poboljšanja. Osvrnula se i također na problem prevelikog gubitka vode u vodoopskrbnim sustavima, kao i Gordan Maras koji je ustvrdio da se u Zagrebu gubi oko 49 posto vode, odnosno 250 milijuna kuna godišnje.

Davor Vlaović (klub HSS-a i Demokrata) zauzeo se za izmjenu Ustava kako bi se pravo na pitku vodu utvrdilo kao ustavno pravo.

Emil Daus (klub IDS, PGS, RI) također smatra da bi se Ustavom pravo na pitku vodu trebalo utvrditi kao temeljno ljudsko pravo. Upozorio je kako bi se resursi pitke vode mogli naći pod pritiskom velikih multinacionalnih kompanija zbog rastućih potreba i moguće unosne zarade na njima.