Rosie Kugli: ‘Kroz uspon i pad kultne knjižare Kugli opisala sam doba u kojem je Zagreb slijedio europski književni trend’

Zagrebačka književnica Rosie Kugli govori o svojoj knjizi ‘Tragovi u vremenu’ te o kampanji udruge KUGLI&KUGLI pod nazivom ‘Nisam ti rekla’, koju je podržala i Vlada RH

 

Pitanje povezanosti sa slavnom zagrebačkom knjižarom „Kugli“ od malih je nogu pratilo spisateljicu Rosie Kugli. Nakon mnogo godina ništa joj nije preostalo nego da počinje istraživati; možda i napisati knjigu o tom poznatom zagrebačkom okupljalištu intelektualaca. Četiri godine traganja dovelo je do današnjeg rezultata – knjige „Tragovi u vremenu“, povijesnom pregledu uspona i pada knjižare „Kugli“.

„Kad me život ‘gurnuo’ u spisateljske vode, misao o tome da ispričam priču o čovjeku koji je ostavio ‘tragove’ u mome rodnom gradu nametnula se kao logična. Iako možda neki pretpostavljaju da u ovoj knjizi predstavljam korijene svoje obitelji, to nije baš tako. Prvenstveno sam željela prikazati čovjeka koji je pokrenuo književne i izdavačke procese koji su utabali staze razvoju knjižarstva i književnosti kroz nešto više od pola stoljeća  i nevjerojatnih 3900 naslova i 1590 književnih kompozicija koje su ostale kao trajna uspomena na zlatna vremena knjige“, započela je Rosie svoju spisateljsku priču.

„Tragovi u vremenu“ pripadaju danas već zaboravljenom žanru romansirane povijesti, dok središte knjige čini život osnivača knjižare Stjepana Kuglija i razvoja njegova „književnog carstva“. Život mu je u knjizi, kako sama spisateljica kaže, prikazan „dokumentaristički“, ali nitko ne može znati kakvi su ljudi povezani s knjižarom bili privatno, stoga njihove emocije i snove nadopunjuje Rosie. Uz ove umjetničke nadopune, Rosie je nadogradila samu tematiku knjige dodavši arhivske fotografije i subjektivne opise svojih najdražih knjiga naklade knjižare – ne kao kritičarka, već kao obožavateljica.

Razvoj knjižare i Kuglijeva obitelj dva su glavna pripovjedna pravca romana. Oni su zaokruženi praćenjem razvoja Zagreba, čija je najprometnija ulica krajem 19. stoljeća postala Ilica. U nju je 1896., nakon nekoliko preseljenja, na kućni broj 30, smještena knjižara „Kugli“. Isprva je Stjepan Kugli bio obični pomoćnik bečkih knjižara. Dolaskom u Zagreb za njega je uslijedilo vrijeme prilagodbe, upoznavanje buduće supruge Josipe i začetak onog što će po mnogima, pa i samoj autorici, biti „najvrjednija knjižara na ovim prostorima“.

Istražujući ovu temu i pišući o njoj, Rosie je željela ukazati i na „kotačiće koji su pokrenuli pismenost, procese koji su žene i djecu učinili dijelom čitateljske publike“. Knjige distribuirane u ovoj knjižari utjecale su na brojne generacije, pratile ih u radosti i žalosti. Sve je to bilo u rukama malih pojedinaca koji su činili veliku promjenu. Ništa ih nije moglo zaustaviti. Barem se to tako događa u bajkama…

„Na Stjepanovu profesionalnom planu primjećujemo niz hrabrih odluka i stalni rad na vlastitom književnom i čitateljskom razvoju. Kugli je dosljedno pratio europske književne trendove i dovodio ih u Zagreb, ali i poticao objavu hrvatskih autora. Pratimo i vrijeme rata i društvenih metamorfoza koje su se pokazale kao najveći kamen spoticanja. Kuglija i suradnike ni rat nije pokolebao, stalno su razmišljali o tome kako osnažiti i uveseliti doslovno ranjene ljude – i tjelesno i duhovno. Čitamo o sjajnim rješenjima koja su trebala privući novu publiku i doslovce književno opismeniti državu, a dok saznajemo o prvim časopisima, kuharicama i bibliotekama za mlade, povijest na velika vrata donosi prvo nacionalizaciju, a zatim privatizaciju vlasništva, dva toliko oprečna procesa u kojima se knjižara Kugli nijednom nije spašavala. Naprotiv, ostavljena je da istrune kao relikt nekih prošlih vremena, bez svijesti o gotovo 3900 knjiga koje su obogatile tolike domove i umove naših sunarodnjaka“, opisala je spisateljica Rosie Kugli vrhunac i propast knjižare „Kugli“.

Sve se zapravo svodi na svijest Stjepana Kuglija o „knjizi kao o univerzalnom dobru“ – umjetnosti koja ne podliježe pritiscima i služi kao svjetlo nade. Nasljednici tradicije knjižare, kao i svojevremeni moćnici, to nisu imali. Zbog toga knjižara „Kugli“ nema završetak kao u bajci. Ono što ima jest ostavština. Ostavština u obliku inspiracije i nade, a Rosie Kugli jedna je od tih inspiriranih individua. Novi mali pojedinac koji čini veliku promjenu.

„Bitno je shvatiti vrijednost knjiga i čitanja, tu ljubav prenositi na mlade. Tako ćemo našoj djeci pružiti svijet u kojem će čitati i u kojem će im se čitati, svijet u kojem će maštati i razumjeti. Iz tog razloga, s profesoricom Magdalenom Mrčelom osnovala sam Umjetničku organizaciju KUGLI&KUGLI. Osmislile smo biblioteku naziva ‘Knjige koje mijenjaju svijet’. U relativno kratkom vremenu i vlastitim financijskim sredstvima izdale smo odgojno-obrazovnu ekološku slikovnicu ‘Mala sirena i dječak Roko’ o pitanju dječje odgovornosti u vremenu informatizacije, globalnog zatopljenja i koronavirusa. Tu su i dva važna romana autorice Magdalene Mrčele: kriminalistički roman ‘Osvetnici’ i psihološko-fantastični roman ‘Između’ s naglaskom na čin i posljedice suicida koji doslovno već spašava živote. Javile su nam se tri mlade osobe koje su se dvoumile između suicida i života. Knjiga ih je duboko pogodila i izabrale su život. U suradnji s dr. Ivanom Portolan Pajić, Centrom za zdravlje mladih i Gradskim uredom za zdravstvo Grada Zagreba pokrenuli smo javnozdravstvenu kampanju ‘Nisam ti rekla’ koju je podržala i Vlada Republike Hrvatske. Okruženi smo strukom – liječnicima, psiholozima, psihijatrima, profesorima i knjižničarima koji u našim romanima vide mehanizam edukacije i prevencije rizičnih ponašanja“, rekla je na kraju za Zagreb News Rosie Kugli.

 

Komentiraj