Na plodnim ravnicama i vinorodnim brežuljcima Međimurci sa strašću uzgajaju zdrave plodove i stvaraju vrhunska vina koja poslužuju u lokalnim restoranima i obiteljskim podrumima. Odlike međimurske kuhinje i vinarstva su tradicija, svježina, visoka kvaliteta i raskošna paleta okusa i aroma. Te kvalitete cijeni i njeguje i obitelj Jakopić. Na pitoresknom bregu u selu Železna Gora, u sjeverozapadnom dijelu Međimurske županije, nalazi se dvorac Terbotz. Sagrađen je u 19. stoljeću kao plemićka kurija obitelji Zichy i Terbotz, koje su imale velike posjede u tom dijelu Međimurja i bavile su se vinarstvom, o čemu svjedoči velebni stari podrum izgrađen 1803. godine. Posljednja vlasnica dvorca bila je Ilona Terbotz, koja je umrla 1957. godine te je pokopana na groblju u Štrigovi. Nakon njene smrti imanje je preuzela država, a prije dvadeset godina od države ga je otkupila obitelj Jakopić, supružnici Nadica i Branimir Jakopić, i na njemu je sagradila restoran. Radi očuvanja povijesti i tradicije ovog imanja, nazvala ga je po obitelji Terbotz.

“Restoran Terbotz je priča o našem kraju, o našim ljudima i njihovom umijeću stvaranja jela i vina. Gosti ovdje dolaze osjetiti Međimurje i u čaši i na tanjuru. Priča o Međimurju je krajnje iskrena, ovo su vina za dušu, ovo je tanjur za dušu, ovo je kraj za dušu. Ovi naši pitomi bregi su posebni, kao i naš topli ljudski duh, to je nešto što je teško opisati, ali treba doživjeti”, rekao je za Gastro&Wine Branimir Jakopić.

Dvorac Terbotz sagrađen je u 19. stoljeću kao plemićka kurija obitelji Zichy i Terbotz, a obitelj Jakopić otkupila ga je od države prije 20-ak godina i na imanju sagradila restoran u kojem se serviraju ‘meso z tiblice’ i ‘pretepena juha sa štruklecima’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Sezonske i svježe juhe, mesna ili riblja jela, salate, maštoviti prilozi i vrhunski deserti pripremaju se od namirnica iz vrta i voćnjaka obitelji Jakopić, od namirnica s obližnjih imanja, okolnih šuma te iz Mure i Drave. U restoranu Terbotz nude se samo međimurska vina, a većina ih se proizvodi upravo u vinariji obitelji Jakopić, od grožđa iz vlastitih vinograda.

“Naše je nepisano pravilo da sve namirnice koje koristimo moraju rasti u krugu od petnaest kilometara i pripremaju se po tradicionalnoj recepturi. Maksimalno koristimo prirodu – svoj vlastiti vrt i voćnjak, šume, livade i naše rijeke. Iz njih uzimamo sve što je jestivo. Isto pravilo vrijedi i za naše osoblje jer samo domaći ljudi poznaju duh i bogatstvo ovoga kraja, što su jeli naši Međimurci i kako su ta jela pripremali. Većina njih dolazi pješice na posao. Chefica kuhinje Silvija Horak je kod nas od prvoga dana i živi 200 metara od restorana, konobarica Martina Ferlin živi preko ceste, mi zajednički dišemo i to naši gosti osjete, tu našu gostoljubivost. Dokaz tomu je i nagrada ‘Zlatni suncokret’ koju je Terbotz dobio kao najbolji restoran u ruralnom dijelu Hrvatske”, istaknuo je Jakopić.

‘Često me ljudi, naši Hrvati, pa i novinari, pitaju što je to pušipel, a ja im na to odgovaram da smo svi mi Međimurci pušipel. Treba to doživjeti’, kaže Jakopić

Ugoda, prijateljstvo i spokoj vraćaju mnoge dobronamjernike u Međimurje, „sjevernu Mezopotamiju Hrvatske“. Upravo tu, “med dvemi vodami”, domovina je sira turoša, jedinstvenog crnog bučina ulja, “mesa z tiblice”, riječnog smuđa, pušipela i drugih vrsnih vina te međimurske gibanice.

“Međimurje je još uvijek neispričana priča. Naš mladi chef Novak Amos je prije tri tjedna osvojio drugo mjesto na nacionalnom natjecanju mladih kuhara do 27 godina. Ovoga tjedna ide na nacionalno prvenstvo Hrvatske i vjerujemo da će postati dio hrvatske kulinarske reprezentacije. I on živi u susjedstvu tako da imamo i pomladak koji odgajamo. Često me ljudi, naši Hrvati, pa i novinari, pitaju što je to pušipel, a ja im na to odgovaram da smo svi mi Međimurci pušipel, svi su Međimurci ugrađeni u pušipel, to je tradicija i bogatstvo našeg kraja. Zato treba doći u Međimurje i doživjeti to bogatstvo, treba otkriti Međimurje”, naglasio je Jakopić.

Kuriju Terbotz obitelj Jakopić planira obnoviti u, kako kažu, hotel baštine, a u dogovoru s konzervatorima imanje će obogatiti i popratnim sadržajima. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

U Terbotzu se sve radi ručno: prilozi, tjestenina, deserti, zimnica, “meso z tiblice”, domaće kobasice – sve Terbotz sam radi i to je njegova velika prednost. Nije lako, ali tako pripremljena hrana gostima pruža vrhunski doživljaj. U to se uvjerila i ekipa Gastro&Winea kušajući delicije koje taj restoran nudi. Na hladnom mesnom tanjuru s domaćim sirevima servirano je “meso z tiblice”,  jelo koje je upisano u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla. Na istom su  tanjuru bile i domaće kobasice, kosana mast, svježi kravlji sir s vrhnjem, sir turoš i domaće ukiseljeno povrće – kiseli krastavci i slatki feferoni. Toplo predjelo, ukusnu juhu od mesnog temeljca i kiselog vrhnja s kuhanim štruklecima od sira, Međimurci nazivaju “pretepena juha sa štruklecima”.

Kao glavno jelo servirana su pačja prsa glazirana medom, pire od krumpira i tostiranih bučinih sjemenki, glazirana mlada mrkva te umak od meda i cimeta. Još je jedno glavno jelo zasjalo na tanjuru restorana Terbotz – svinjski file s hruskom od cikle, domaći trganci s kiselim vrhnjem, hajdova kaša, povrće julienne, šparoga omotana špekom i demiglas umak. O desertu nije trebalo puno razmišljati, to je bila međimurska gibanica s bučinim sladoledom. “Veliki mamac za strane goste su ovi naši ‘bregi’, tu vlada mir, nema industrije koja bi zagadila zrak i uvijek pirka lagan ugodan vjetrić. Friški svježi zrak naprosto mami goste koji se svake godine ovdje dolaze odmoriti iz Beča, pa čak i iz New Yorka”, istaknuo je Branimir Jakopić.

U kušaonici restorana Terbotz održavaju se vođene degustacije vina koja se proizvode u vinariji obitelji Jakopić, od grožđa iz vlastitih vinograda. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 Na Međimurskoj vinskoj cesti više je od 30 vinarija čija su vina ponosni nosioci mnogih međunarodnih nagrada. Kuriozitet Međimurske vinske ceste je u tomu što na površini od samo 600 hektara raste više od 20 vrsnih sorta grožđa, od kojih se proizvodi preko 250 različitih etiketa vina. Najzastupljenija i najkvalitetnija međimurska vina su pušipel, sauvignon, žuti muškat, traminac i sivi pinot. Jedna od tih vinarija je i vinarija obitelji Jakopić. U kušaonicama obitelji Jakopić održavaju se i vođene degustacije, a osim klasične degustacije postoji mogućnost večere uz sljubljivanje hrane i vina, spoj koji stvara novi, poseban okus. Jakopić – Pušipel Classic i Jakopić – Pušipel Prestige samo su neka od međunarodno nagrađivanih vina koja dolaze iz podruma obitelji Jakopić.

“Iz naših podruma dolaze osvježavajuća, aromatična i razigrana mlada vina. Njih je lako piti i lako razumjeti, a dobar objed ili večeru pečatimo iznimnim nektarima odležanih predikata. Restoranska vinska karta osim vina iz naše vinarije sadrži i ponajbolja vina eminentnih vinara s Međimurske vinske ceste. Vino je tekuća ljubav. Zaslužuje da se doživi do zadnje kaplje. Mnoštvo autentičnih graditeljskih detalja naše kušaonice u podrumima restorana kreira neponovljiv ambijentalni ugođaj za doživljaje svake vrste, prigode i raspoloženja“, rekao je Jakopić.

‘Chefica kuhinje Silvija Horak je kod nas od prvoga dana, a naš mladi chef Novak Amos je prije tri tjedna osvojio drugo mjesto na natjecanju mladih kuhara’

Međimurska sela, polja, vrtovi i vinogorja obrađeni su i uređeni, dok je u ostatku ruralne Hrvatske zavladala pustoš. „Prije nekoliko godina, u sklopu jedne delegacije, ovdje je bio jedan mladi bračni par iz Austrije. Bili su dotjerani, rekli biste moderni gradski ljudi, no oni žive i rade na seoskom imanju na 1600 metara nadmorske visine i bave se proizvodnjom mlijeka i sira. Njima je država sve omogućila – autobus koji djecu vozi u školu, otkup proizvoda, kupnju mehanizacije uz subvenciju od 50 posto. Na njima je samo da uredno žive i obrađuju zemlju. Oni nemaju nikakvih problema s prodajom i otkupom svojih proizvoda i s kvalitetom života. Upravo to nama nedostaje i zato su naša sela sve praznija, a zemlja neobrađena. Ljudima koji su vrijedni i žele raditi treba omogućiti da ostanu na selu“, naglasio je Jakopić.

Obitelj Jakopić planira obnoviti kuriju Terbotz u, kako kažu, hotel baštine. U dogovoru s konzervatorima imanje će obogatiti i popratnim sadržajima i time posjetiteljima Međimurja pružiti istinsko uživanje u svim blagodatima koje njihov kraj nudi.

Pačja prsa glazirana medom, pire od krumpira i tostiranih bučinih sjemenki te svinjski file s hruskom od cikle, domaći trganci s kiselim vrhnjem, hajdova kaša, povrće julienne, šparoga omotana špekom i demiglas umak. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Nadica i Branimir Jakopić za svoja vina Jakopić – Pušipel Classic i Jakopić – Pušipel Prestige dobili su brojne nagrade. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Međimurska gibanica s bučinim sladoledom mamac je za goste. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO