Prošloga tjedna Europski parlament izglasao je rezoluciju kojom se obilježava 90. godišnjica gladi u Ukrajini i kojom se ‘holodomor’, stradanje milijuna pripadnika ukrajinskog naroda od gladi u SSSR-u od 1932. do 1933. godine, priznaje kao genocid. Od 536 zastupnika EP-a, njih 507 podržalo je rezoluciju, 12 je bilo protiv, a 17 suzdržanih.

Inicijatori ove rezolucije u ime Kluba zastupnika europskih pučana su Rasa Juknevičienė, potpredsjednica Kluba, i Radosław Sikorski, voditelj Izaslanstva za odnose s Kongresom SAD-a. Inače, to je bio drugi pokušaj europskih zakonodavaca, nakon 2008., da namjerno izazvanu glad 1932.-1933. priznaju kao genocid.

No sve su teme na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu prošloga tjedna pale u drugi plan nakon što je, pod sumnjom za korupciju i lobiranje za Katar, uz još petero osumnjičenih uhićena potpredsjednica Europskog parlamenta, grčka eurozastupnica Eva Kaili, članica Progresivnog saveza socijalista i demokrata. Istraga je u tijeku, mreža se širi, a posebno je intrigantna činjenica da je u hotelskoj sobi Eve Kaili pronađeno oko 600 tisuća eura gotovine, odnosno sveukupno oko 1,5 milijuna eura na raznim lokacijama, za koje se sumnja da su bili namijenjeni podmićivanju eurozastupnika. Veliki je to šamar za instituciju koja se bori protiv korupcije i dijeli packe vladama zemalja članica. Zato je Europski parlament velikom većinom glasova prošloga tjedna usvojio rezoluciju o sumnji na korupciju od strane Katara i većoj potrebi za snažnijom transparentnošću u institucijama Europske unije.

Tim povodom tjednik Nacional razgovarao je s Rasom Juknevičienė, potpredsjednicom Kluba zastupnika Europske pučke stranke (kršćanski demokrati), članicom Odbora za razvoj parlamenta i zamjenicom predsjednika Pododbora za sigurnost i obranu (SEDE). Bivša litavska ministrica obrane, inače liječnica po struci, Rasa Juknevičienė članica je litavskog Domovinskog saveza, stranke desnog centra. Bila je zastupnica u litavskom parlamentu od 1996. te je obnašala dužnost zamjenice predsjednika Odbora za nacionalnu sigurnost i bila šefica Izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a. Postala je zastupnica u Europskom parlamentu 2019. godine.

NACIONAL: U ovom razgovoru ne možemo zaobići skandal koji je prošloga tjedna potresao Europski parlament, kada su uhićeni potpredsjednica Kaili i petero zaposlenika Parlamenta zbog sumnje na korupciju. Iako ona dolazi iz Kluba socijalista, kako ste vi doživjeli taj slučaj koji baca ljagu na cijelu instituciju?

Kao prvo, ne poznajem uopće tu gospođu. Tu nas ima 705 zastupnika i tijekom ovih godina nisam uspjela upoznati ni sve članove svoje političke grupacije. Ovaj skandal, naravno, ne tiče se samo socijalista već svih nas. Jer takav problem mogao bi se pojaviti u bilo kojoj političkoj grupi. Mi ne poznajemo te ljude dovoljno – oni dolaze iz različitih političkih stranaka i različitih zemalja. No najvažnija poruka do koje smo došli iz ovog skandala jest da je puno bolje znati nego ne znati. Na cijelu priču treba gledati pozitivno. To znači da je demokracija u stanju sebe obraniti, da imamo institucije koje su u stanju istraživati i uhititi čak i potpredsjednicu Europskog parlamenta. Dakle, nema nedodirljivih. Puno je bolje da je taj slučaj razotkriven i da je počela istraga. Tu treba sve raščistiti do kraja i pronaći tko je sve bio uključen. Kao liječnica mogu korupciju usporediti s rakom – puno je bolje otkriti rak na vrijeme, dok ima šanse za liječenje, nego kad se već proširio. Vjerujem i da je ovaj slučaj otkriven na vrijeme i da ćemo zbog toga morati promijeniti neke procedure, da ćemo morati postati oprezniji. Morat ćemo pojačati prevenciju da nam se ne bi dogodila neka veća „bolest“ koja može uništiti europske institucije.

NACIONAL: Već su se čule spekulacije da je tih 600 tisuća eura u kešu iz hotelske sobe potpredsjednice bilo namijenjeno potkupljivanju drugih zastupnika, možda čak i parlamentarnih odbora, kako bi donosili odluke u nečijem interesu?

Tko zna, i to je jedno od mogućih objašnjenja za toliki novac. Ali moja prva pomisao kada sam to čula bila je – molim? Europski parlament? Za što? Pa mi zapravo nismo tijelo koje donosi odluke, mi donosimo preporuke, a odlučuje se na Vijeću, odnosno, na kraju odlučuju šefovi država i vlada zemalja članica. Mnogi ljudi zato i misle da mi uopće nismo važni. Očito postoje treće zemlje koje misle da smo mi ipak važni. Ha, ha, to je, naravno, malo crnog humora u toj priči.

NACIONAL: Roberta Metsola, predsjednica Europskog parlamenta, našla se u vrlo neugodnoj situaciji i po mnogima, odlično se nosi s ovim izazovima?

Točno, ne samo u ovoj situaciji, gdje je pokazala snagu i želju da sačuva instituciju, istog trena smijenivši Kaili s njezine pozicije i održavši vrlo upečatljiv govor u kojem je upozorila da je Europski parlament pod napadom aktera povezanih s trećim autokratskim zemljama te istaknula da se ništa neće gurati pod tepih. Pokazala je hrabrost i kada je posjetila Ukrajinu u najopasnijem trenutku. Bila je u Kijevu dok su na njega padali projektili, mislim da je bila prva tako visoka dužnosnica koja je posjetila Zelenskog kako bi dala podršku Ukrajincima i kako bi dala primjer svim ostalim europskim vođama. A to je – da se ne boje. Ponosna sam što sam glasala za nju, ona je bila odličan izbor – ona je mlada političarka iz najmanje europske zemlje i ona je vrsta modernog vođe kakvog trebamo u ovom trenutku.

NACIONAL: U Hrvatskoj se vodila žestoka rasprava o tome trebamo li sudjelovati u misiji obuke ukrajinskih vojnika. S jedne strane, prekršena je ustavna procedura, a s druge strane, ljudi se boje da ćemo postati meta Putinu. Naime, na Hrvatsku je već pao jedan dron. Sudjeluje li Litva u toj misiji i kakva je vaša poruka?

Naravno da moja zemlja u tome sudjeluje. Što se tiče straha da ćete postati dodatna meta, ja mislim upravo obrnuto. Ako ne sudjelujete u misiji, tek onda će padati dronovi. Zamislite na trenutak što bi se dogodilo da je Putin doista uspio u svojoj namjeri da osvoji Ukrajinu u nekoliko dana ili tjedana. Imali bismo snažnu Rusiju na granicama Europske unije i sve ostale zemlje koje su u strahu. Moja poruka hrvatskim prijateljima, kolegama političarima, jest – nemojte se bojati! Mi moramo učiniti sve što možemo kako bismo pomogli Ukrajini da pobijedi u ovom ratu. Inače će pobijediti diktatura, odnosno, u budućnosti – diktature.

NACIONAL: Vi ste u ime svoje grupacije europskih pučana inicirali Rezoluciju o Holodomoru. Zašto sada?

Iskreno, već sam inicirala nekoliko rezolucija koje se bave pitanjem kulture sjećanja. Kada sam 2019. godine došla u Europski parlament, dala sam obećanje sebi i svojim biračima da ću se baviti temom koja mi je i osobno bliska – a to su sovjetski zločini koji nikada nisu osuđeni ni kažnjeni. Gledam na to kao na europsku temu, koja bi nas trebala zbližiti kako bismo se bolje razumjeli. Mi još uvijek gledamo jedni na druge kao na istočnjake i zapadnjake, stare zemlje članice Europske unije, nove članice, meni se zato čini važnim rasvijetliti taj dio povijesti, koja je mnogima potpuna nepoznanica. Za razliku od nacizma, koji je široko osuđen i tako treba i biti, zločini koje su počinili Staljinov režim i Sovjetski Savez ostali su zaboravljeni. Zbog toga vjerojatno nismo bili dovoljno shvaćeni kada smo govorili o Putinu.

NACIONAL: U kojem smislu?

Mi smo znali tko je on puno prije ove krvave agresije na Ukrajinu i govorili smo što se može dogoditi zato što on slijedi Staljinov put. Zato što smo svjedočili onome što se događa u samoj Rusiji, gdje su ljudi ubijani, trovani, zatvarani samo zato što su se usudili usprotiviti režimu. To je diktatura koja ponovo slavi Staljina i njegovu vladavinu kao zlatno doba. Mnogi u Europi to nisu shvaćali ni prihvaćali prije 24. veljače 2022. A povijest je postala vrlo važan narativ protiv Ukrajine i protiv Zapada. Zato je prva rezolucija koju sam inicirala bila obilježavanje Pakta Ribbentrop – Molotov iz 1939., kojim je zapravo započeo Drugi svjetski rat. Zapravo su Sovjetski Savez i Njemačka zajedno započeli rat i to smo i spomenuli u toj rezoluciji, koja je jako razljutila Putina i Rusiju. Zato su postali jako nervozni i osudili su tu Rezoluciju, što je za nas bila odlična reklama. Hvala im na tome. Za njih je to jako bolna činjenica, koja se suprotstavlja njihovoj teoriji o tome kako je Rusija bila jedini borac protiv fašizma. Svi drugi to valjda nisu bili, a Ukrajina je, po njima, fašistička zemlja i to je izlika za masovno ubijanje Ukrajinaca. To je kratka pretpovijest ove rezolucije.

‘Zamislite što bi tek bilo s malim baltičkim državama da nismo u NATO-u. Putin bi nas napao odmah nakon Ukrajine i ne bismo mogli preživjeti i oduprijeti se kao Ukrajinci’, rekla je Rasa Juknevičienė. FOTO: M.LAHOUSSE

NACIONAL: Zašto je važno Holodomor okarakterizirati kao genocid?

Važno je zato što je glad korištena kao oblik genocida protiv cijelog naroda. Europski parlament pokušao je izglasati sličnu rezoluciju 2008., ali tada Holodomor nije bio definiran kao genocid. Kada smo vidjeli što Putin radi od prvog dana agresije na Ukrajinu, shvatili smo da je to izuzetno važno jer se povijest ponavlja.

NACIONAL: Kakve su sve paralele s najnovijim događajima u Ukrajini?

To je moderni Holodomor u 21. stoljeću. Putin uništava civilne objekte, energetsku infrastrukturu, a glad je opet oružje, i to ne samo u Ukrajini već globalno. Zato ovoga puta nije bilo teško dobiti podršku svih najvećih klubova političkih stranaka u Europskom parlamentu za Rezoluciju i dogovor je bio postignut puno lakše i puno brže. Osim Holodomora, vratile su se i deportacije ljudi. Prije dva mjeseca izglasali smo i Rezoluciju o deportacijama u Staljinovo doba. I na tom se planu raspoloženje Parlamenta stubokom promijenilo nakon 24. veljače 2022. Prije početka agresije željeli smo komemorirati žrtve deportacija i upoznati Europljane s tom stravičnom Staljinovom praksom. No tada nas lijevi blok u Europskom parlamentu nije želio podržati i uključiti u agendu. Ali nakon početka agresije socijalisti su na stol stavili nacrt Rezolucije o deportacijama. Putin nam, nažalost, svojom krvavom agresijom na Ukrajinu pomaže da Europa napokon shvati što se događalo za vrijeme Sovjetskog Saveza, ali i da shvati da Putin radi isto. Nije njemu odjednom palo na pamet da od Ukrajine napravi Staljingrad, to je samo logičan slijed njegova razvoja – od crvenog terora sedamdesetih preko mafijaške države, do terorističke države kakva je danas Rusija.

NACIONAL: Bili ste ministrica obrane. U to vrijeme veći dio Europe nije shvaćao zašto baltičke zemlje stalno upozoravaju na opasnost od Putinove agresije. No bili ste u pravu.

Ne mogu reći da smo se bojali, mi smo samo bili svjesni opasnosti i na nju smo upozoravali. I spremali smo se na to da se odupremo Putinu, tražili smo da se napravi akcijski plan za pristupanje Ukrajine i Gruzije NATO-u, tražili smo sankcije protiv Rusije. Rekla bih da su oni koji nisu činili dovoljno da zaustave Putina, oni koji nisu činili ništa da ga ne bi provocirali, bili u strahu. I to je bila pogreška jer je najveća provokacija kada se ostave sive zone. One dopuštaju Putinu i sličnim diktatorima da ispune te sive zone i zato se ovaj rat i dogodio.

NACIONAL: Putin je tvrdio kako u slučaju da Ukrajina i Gruzija nisu predložene za članstvo u NATO-u, do agresije ne bi ni došlo. Vjerujete li vi u to?

Ali te zemlje još uvijek nisu članice NATO-a niti su pozvane. Dakle, taj argument ne vrijedi. Zamislite što bi tek bilo s malim baltičkim državama da nismo u NATO-u? Putin bi nas napao odmah nakon Ukrajine i ne bismo mogli preživjeti i oduprijeti se kao Ukrajinci, jer oni su ipak jedna velika zemlja i puno jača vojna sila. Putin je oportunist. On koristi onoliko sile koliko mu je dopušteno. Ali u ovom slučaju se preračunao, mislio je da će mu biti dopušteno okupirati Ukrajinu i nije vjerovao da su Ukrajinci dovoljno snažni da mu se odupru. S druge strane, Zapad je ostao ujedinjen i pružio podršku Ukrajini na svim planovima – i humanitarno, i financijski, i vojno. Putin to isto tako nije očekivao.

NACIONAL: Je li EU učinio dovoljno? Prilikom dodjele nagrade Saharov čuli smo neke vrlo konkretne kritike predstavnika ukrajinskog naroda…

EU je učinio puno, ali naravno da nikada nije dovoljno. Doduše, možda malo prekasno. No mi smo savez od 27 zemalja članica, među kojima je i Mađarska, a to je, kao što znate, velika tema. Upravo zato smo i kasnili s određenim odlukama – jer za sve treba proći procedure. Naime, jasno je da neka treća zemlja može odabrati jednu ili dvije zemlje članice EU-a i preko njih ostvarivati svoj utjecaj, a to jako šteti jedinstvu Europske unije.

NACIONAL: Spomenuli ste Mađarsku, koja je bila i protiv sankcija, koja se izborila za svoj poseban status i koja je blokirala posljednji paket pomoći od 18 milijardi eura Ukrajini. Tu očito nema solidarnosti ni jedinstva – kako to komentirate?

A što mogu reći o Mađarskoj? Meni je vrlo teško pronaći prave riječi jer sam strašno razočarana činjenicom da mađarski narod nije protiv takvih stavova svoga vodstva. Mogu shvatiti da neki političari grade svoju popularnost i jačaju tako svoju političku poziciju, kao što to čini Orbán usprkos činjenici da je u prošlosti bio borac protiv diktature i zalagao se za slobodu i demokraciju. A onda se korak po korak, zato što je tako dugo na vlasti, promijenio. Ali mađarski narod, ljudi moje generacije, oni se jako dobro sjećaju kako je bilo živjeti pod sovjetskom čizmom. I zato na ovo pitanje nemam odgovor. Možda bi netko iz Mađarske mogao dati taj odgovor. No vidim i zastupnike ovdje u Parlamentu, čak i kada se ne slažu sa stavovima Orbána i mađarske vlade, oni kao da su taoci vođe svoje stranke i usuđuju se raditi samo ono što im on dopušta. Možda sam previše otvorena, ali govorim ono što osjećam. I pitam se koliko smo mi u drugim zemljama članicama EU-a blizu situacije u kojoj više nećemo smjeti slobodno govoriti i misliti. Pogledajte Rusiju, pogledajte Kinu. Zar takva društva želimo?

NACIONAL: Ali Mađarska je članica EU-a, a Orbán radi sve protiv odluka Bruxellesa. Zašto i do kada će EU to trpjeti?

Točno, to je strašno što radi. On je svoju borbu protiv EU-a i njenih institucija pretvorio u borbu za vlastiti opstanak iako je Mađarskoj svih ovih godina EU izdašno financijski pomagao kroz europske fondove. Svi diktatori nalaze vanjske i unutarnje neprijatelje protiv kojih se bore, navodno u obrani nacionalnih interesa. Tako svraćaju pozornost javnosti i vlastitih građana s nekih stvarnih problema, a oni, s druge strane, vrlo često nemaju dovoljno informacija. Za mene je jedno od pitanja i gdje su mediji i što rade u Mađarskoj.

NACIONAL: Svi nezavisni mediji su zatvoreni, Orbán ih je ukinuo, nema ih…

To je doista strašno. Strašno mi je zamisliti da bi se nešto takvo moglo dogoditi i u mojoj zemlji ako bi netko sličan došao na vlast. I zato se svakoga dana trebamo boriti za demokraciju u svojim državama.