Prije deset godina u Hollywoodu počela se razmatrati mogućnost nove ekranizacije knjige Raya Bradburyja “Fahrenheit 451” napisane 1953. godine. Spominjalo se nekoliko poznatih redatelja i glumaca koji su bili zainteresirani za taj projekt, ali ništa od toga nije se ostvarilo. Sve dok se tog projekta nije prihvatio američki redatelj iranskog porijekla Ramin Bahrani, a iza njega stala poznata televizijska kuća HBO. Film je ove godine konačno dovršen, premijeru je imao na filmskom festivalu u Cannesu, a HBO će ga prikazati nekoliko puta na svom programu tijekom lipnja te na HBO GO.

Bahranijeva verzija knjige druga je dosad. Prvu je 1966. režirao poznati francuski redatelj François Truffaut, a u toj distopijskoj priči Oskar Werner glumi Guya Montaga, spaljivača knjiga koji će upoznati mladu susjedu Clarisse (Julie Christie) i koja će ga iznenaditi svojim drugačijim pogledima na svijet te ga potaknuti na promjenu razmišljanja. U verziji Ramina Bahranija mladog spaljivača knjiga Guya Montaga glumi Michael B. Jordan, njegova šefa glumi Michael Shannon, dok Clarissu glumi Sofia Boutella. U Bahranijevu filmu ova priča o zabrani ikakvog individualnog razmišljanja dobila je novi aspekt jer u njemu nisu samo knjige važne, već i internet i društvene mreže.

O tome smo, ekskluzivno za Nacional, razgovarali s Raminom Bahranijem. Ovaj 43-godišnjak proslavio se prije desetak godina svojim prvim filmovima, da bi njegov prethodni film “99 domova” bio, uz odlične kritike, prikazan na filmskom festivalu u Veneciji, dok je glavni glumac Michael Shannon bio nominiran za Zlatni globus. Zato i ne čudi da su Shannon i Bahrani odlučili ponovo surađivati i na filmu “Fahrenheit 451”.

NACIONAL: Kada ste prvi put pročitali knjigu “Fahrenheit 451” i koji je bio vaš najveći izazov prilikom stvaranja ove filmske verzije?

Prvi put pročitao sam je u prvom razredu srednje škole. Mislim da ju je većina ljudi pročitala dok su pohađali srednju školu. Osjećaj je bio nevjerojatan, bio sam šokiran. To je knjiga koju volim, koja je oduvijek bila u mojoj kolekciji, kao i mnoge druge knjige Raya Bradburyja. Prije tri godine počeo sam razmišljati o tome kako su internet i društvene mreže ostvarili Bradburyjevu viziju iz knjige i to na zastrašujući način. Pomislio sam kako je to šansa da se prikaže modernizirana verzija knjige “Fahrenheit 451”, da se napravi drugačija interpretacija knjige. Stvoriti takav film nije bilo lako. Morao sam promijeniti neke stvari, a istovremeno ostati vjeran temi i idejama knjige te određenim aspektima glavnih likova. Što sam više radio na scenariju, to mi je bilo teže prilagoditi ga današnjem svijetu. Što sam više istraživao okolnosti pod kojima je knjiga nastajala, to sam sve više shvaćao da je i Bradbury mijenjao radnju knjige. On ju je prilagodio za kazališnu verziju i za mjuzikl te je u tim verzijama, primjerice, Clarisse McClellan ostavio živom. Kada je 1966. François Truffaut snimio film “Fahrenheit 451”, Bradbury je odobrio njegovu verziju, iako se prilično razlikovala od knjige. Bradbury je adaptirao knjigu “Moby Dick”, klasik američke književnosti, za potrebe filma Johna Hustona, i promijenio je. Zato sam odlučio prikazati svoju verziju, bez uklanjanja osnova njegove priče i njegovih ideja.

NACIONAL: U kojim ste dijelovima knjige vidjeli da biste mogli unijeti modernije elemente priče?

Internet i društvene mreže čine osnovu moderne verzije. Vatrogasac može biti zvijezda društvenih mreža. Bradbury je opisivao radnju knjige kao vatreni šou. Zapitao sam se što bi danas činio taj šou i zaključio da bi to bili vloggeri i društvene mreže. Imam prijatelja koji ima 80 godina i koji mi je rekao “možeš spaliti sve moje knjige, ali ja ih imam na tabletu”. I to kaže čovjek koji ima 80 godina. Za mene je snimanje ovog filma bio velik izazov jer sam želio da srednjoškolac koji će gledati ovaj film bude uznemiren njime i osjeti potrebu da reagira, dok bi i oni stariji trebali naći načina da se uvuku u ovaj film. Ne znam jesam li u tome uspio jer nikada nisam snimao film u kojem sam trebao balansirati između tinejdžerske i odrasle publike. Moja ideja je bila da se internet može kontrolirati, da knjige, ideje i činjenice predstavljene na internetu mogu biti kontrolirane. Bradbury je to spominjao, on je predvidio “lažnu istinu”. U knjizi Bradbury kaže kako je Ben Franklin osnovao prvu vatrogasnu postaju 1763. I to je istina. Vatrogascu u njegovu priručniku to i piše, uz dodatak “kako bi spaljivao knjige”. Zar to nije slično naslovima koje čitate i lajkate na internetu?

NACIONAL: Zar Wikipedia nije ogledni primjer toga? Vjerujemo joj, iako ne znamo je li istina sve što tamo piše.

Upravo tako. Ne znam jesam li to pokazao dovoljno jasno u filmu, ali probat ću vam to objasniti. U jednom trenutku Clarissa kaže kako na svijetu postoji šest tisuća jezika. I to je istina. Svaka dva tjedna jedan jezik nestaje. Jednog dana ostat će nam samo internet i emoji. Možda će nestati normalne komunikacije među ljudima, ali ja želim sanjati na perzijskom jeziku, vi želite sanjati na hrvatskom, jezik ne smije nestati.

NACIONAL: Vaš film dolazi u vrijeme kada imamo jako puno znanstveno-fantastičnih i distopijskih filmova kao što je, recimo, novi “Blade Runner”. Odakle taj trend?

Zato što pojavom nove tehnologije dolazi do novih ideja. Gledajte, Bradburyjeva knjiga zbiva se u budućnosti, ali moj film, kao i “Blade Runner” zbiva se sutra. Ne želimo da se radnja naših filmova događa za 50 godina jer već sutrašnjica može izgledati čudno. Meni nije potreban leteći automobil u filmu jer su Bradburyjeve ideje važne danas. Dovoljno je samo malo promijeniti pogled na svijet i sve će vam biti jasnije. Tada ćete vidjeti koliko je, ne samo američka, nego i međunarodna politika zastrašujuća. Vidjet će te uspon desnice i uspon destruktivnih ideja, što nam istovremeno govori o slabosti ljevice.

NACIONAL: Kako vi gledate na sve ove napade na demokraciju?

To je zastrašujuće. Može se zaključiti da ni ljevica koja je prethodno bila na vlasti nije bila idealna. U mojoj zemlji, u Americi, razlika između ljevice i desnice je vrlo tanka. Sadašnja američka vlast je tako grozna i vulgarna i glupa i lažljiva. Bradbury je u svojoj knjizi napisao da smo sami to tražili, pa mi smo izabrali Trumpa, mi smo glasali za njega. Odlučili smo se za njega uz pomoć interneta i društvenih mreža.

NACIONAL: Na internetu sam nedavno pročitao nečiju izjavu koja kaže “Nije me briga ako nešto nije istina, to je činjenica kako god okreneš”.

Vi koji sjedite i razgovarate sa mnom ste posljednja utvrda. Vi novinari, intelektualci, pisci, širitelji ideja koje se čitaju. A ja sam prestrašen jednako kao i vi. Vaše riječi se moraju čitati, razmišljati o napisanom, premda se ne slagali s vama. I ja, kao filmski autor, u istoj sam situaciji. Pitam se gledaju li ljudi moje filmove, razmišljaju li o njima. Zabrinut sam zbog manipulacije istinom, manipulacije cenzurom. Tehnologija pritom nije problem, problem je u tome kako će je ljudi koristiti.

NACIONAL: Danas je Twitter širitelj ideja koje stanu u 280 znakova. Kako se nositi s time?

Ne znam odgovor, mogu sam biti Bradburyjev sluga koji će prenijeti njegovu zabrinutost. Mogu samo prenijeti njegove ideje i njegov strah te ih prikazati kroz film na najbolji mogući način.

NACIONAL: Jeste li, kada ste preuzeli prava na ekranizaciju knjige, dobili slobodne ruke kako biste napravili film kakav god želite?

Rečeno mi je da imam odriješene ruke, vjerojatno zato što Bradbury ne bi želio nikoga ograničavati. Kao što sam već rekao, on je Truffautu dopustio da napravi film kakav god želi. Truffaut je promijenio puno toga, Bradbury je rekao da mu se film sviđa.

NACIONAL: Kako ste birali knjige koje ste trebali spaliti u filmu “Fahrenheit 451”?

Znate, ja sam obožavatelj knjiga, odrastao sam uz knjige, čitao sam ih, odgajan sam da cijenim knjige. Zato sam odlučio odabrati neke od mojih najomiljenijih knjiga. Bradbury je birao određenu vrstu knjiga, ja sam se odlučio na šarolik izbor koji je uključivao i perzijske klasike. S druge strane, kada sam trebao odlučiti koje se knjige neće spaliti, odmah sam odabrao Dostojevskog jer je on moj omiljeni pisac.

NACIONAL: Prije 10 godina redatelj Frank Darabont želio je napraviti novu verziju “Fahrenheita 451” s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi. On nije uspio, zašto ste mislili da vi možete uspjeti u tome?

Ne samo Tom Hanks, kandidati za ulogu u njegovoj verziji filma bili su i Tom Cruise i Brad Pitt. No osim glasina o tom projektu, ne znam ništa više. Kao što ste rekli, bilo je to prije deset godina, prije superračunala koje danas imamo na svojim stolovima, prije interneta kakav danas postoji. Osim toga, kompanija HBO je stala iza mene i moje ideje. Oni su spremni uložiti novac u riskantne projekte, oni vole filmove s političkim i kulturološkim porukama, oni vole filmove nakon kojih će ljudi razgovarati o viđenom. Pomalo čudno za tako veliku kompaniju kao što je HBO.

NACIONAL: Vi ste dosad radili filmove u nezavisnoj, niskobudžetnoj produkciji. Kako ste se osjećali sada, kada je iza vas stao HBO i vjerojatno vam dao prilično velik proračun za snimanje ovog filma?

Prilično je uzbudljivo to što smeđooki čovjek porijeklom iz Irana snima film o tamnoputom Amerikancu koji čita Dostojevskog. Već to sam smatrao ludim kao i činjenicu da će mi dati novac da bi snimio film o knjigama i idejama. No učinili su to i podržali me tijekom snimanja filma. A ja sam, zauzvrat, bio vrlo odgovoran. Da, imao sam veliki proračun, ali ne toliki poput onog “Blade Runnera”. Nije mi ni trebao toliki jer, primjerice, moja ekipa me stalno pitala kako ćemo prikazati budućnost, kako će izgledati automobili i tako dalje. Odgovorio sam im “molim vas, mi snimamo film o alternativnoj sutrašnjici koji se temelji na likovima”. Na kraju sam dobio ono što sam htio, scene u kojem dva lika razgovaraju četiri do pet minuta.

NACIONAL: U New Yorku je sve manje knjižara Barnes & Noble, u San Franciscu je sve teže naći knjižaru. Kako vidite budućnost knjiga?

U San Franciscu postoji knjižara koja se zove Green Apple i koju obožavam. Barnes & Noble, koliko sam čitao u posljednje vrijeme, ima velikih problema. To je zastrašujuće, kao što je zastrašujuće i to što sve možete kupiti na Amazonu. Zanimljivo, primjećujem rast malih, nezavisnih knjižara. Dakle, velike knjižare izumiru, male rastu. Navodno ljudi čitaju više nego prije, možda zbog preporuka Oprah Winfrey i sličnih stvari, no ja u to nisam siguran.

NACIONAL: Vi ste porijeklom Iranac, vaši roditelji su iranski imigranti, kako gledate na to što iranski redatelj Jafar Panahi sudskom odlukom ne smije napuštati Iran te nije ove godine mogao doći na festival u Cannes, gdje mu je prikazan film u konkurenciji za Zlatnu palmu?

Naravno da podržavam Jafara Panahija. Poznajem mnoge iranske redatelje, ali ne i njega, Amir Naderi je moj koscenarist, poznat i kao jedan od pokretača novog iranskog vala. Panahi je kažnjen zbog svojih filmova, iako bi ljudi trebali slobodno reći i napisati što god žele. Jednako je i s filmovima. Čak i ako mi se neki film ne sviđa, on treba biti prikazan i sačuvan.