PUHOVSKI: “‘Nož, žica, Srebrenica’… Kako je moguće da još to slušamo?”

Kako je moguće da se još uvijek na stadionima urla “Nož, žica Srebrenica”? Kako je moguće da nema javnog stida zbog pripadnosti onima koji su počinili genocid u Srebrenici? – to su, četvrt stoljeća kasnije, “jednostavna pitanja” o odnosu javnosti u Srbiji prema tom zločinu, ali i društava u bivšoj Jugoslaviji prema zločinima vlastite nacije, koja je filozof Žarko Puhovski postavio na današnjoj raspravi u Kući ljudskih prava u Zagrebu o odnosu prema genocidu u Srebrenici u povodu 25. obljetnice tog zločina.

Rasprava je organizirana u sklopu regionalne kampanje protiv poricanja ratnih zločina “Srebrenica 25: zajedno protiv virusa poricanja” koju su pokrenuli Documenta i SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu Pula s još petnaest organizacija za ljudska prava iz regije.

Genocid u Srebrenici, ali i drugi ratni zločini na području bivše Jugoslavije, relativiziraju se i četvrt stoljeća nakon što su počinjeni, te nakon što je velika većina njih istražena, procesuirana i kažnjena na Haškom sudu i sudovima u regiji, složili su se sudionici razgovora.

“Tako dugo dok se u Srbiji i, u nekom drugom kontekstu u Hrvatskoj, ti zločini nacionaliziraju i socijaliziraju, oni ostaju kolektivni zločini i individualna krivica ostaje drugorazredno pitanje”, ocijenio je Puhovski.

Povjesničar Hrvoje Klasić podsjetio je kako negiranje srebreničkog genocida nije izuzetak, jer su se zločini često negirali kroz povijest. U bivšoj Jugoslaviji pak, “isprike političara i prihvaćanje zločina licemjerni su potezi u društvima u kojima se radi sve suprotno tome”, kaže Klasić.

“Dok su Šešelj, Karadžić i Šljivančanin nacionalni heroji i ‘selebritiji’ po Srbiji, dok se po BiH otvaraju institucije koje se nazivaju po ratnim zločinicima ili dok se u Hrvatskoj sugerira binarni pristup ‘ili je zločinac, ili je heroj’, veliki je problem i licemjerno reći da prihvaćamo da je u Srebrenici počinjen genocid”, rekao je Klasić, naglašavajući kako društvo treba prihvatiti “da nije stvar samo u jednom konkretnom događaju, nego u cijelom nizu događaja”.

Voditeljica Documente Vesna Teršelič postavila je još jedno “jednostavno pitanje”: “Što učiniti da prestane poricanje genocida i drugih ratnih zločina?”.

Komentiraj