Prvi zagrebački koncert grupe čiji je hit postao simbol otpora Miloševiću

Autor:

Nebojsa Babić, KKN

Beogradska grupa Kanda, Kodža i Nebojša održat će 31. siječnja u klubu Vintage Industrial Bar svoj prvi zagrebački nastup iako su na sceni prisutni već više od 30 godina. Poznati su po naglašenom otporu političkom režimu Slobodana Miloševića 1990-ih godina

Gotovo je nevjerojatno da jedna grupa poput beogradske Kanda, Kodža i Nebojša, koja je prozvana nasljednicom Ekatarine Velike te u Srbiji s devet studijskih albuma i rasprodanim koncertima odavno već ima svojevrsni kultni status, nije doživjela veću afirmaciju u Hrvatskoj. O kakvoj snažnoj i važnoj grupi je riječ govori i sudbina njenih bivših članova; naprimjer, Rastko Lupulović je nakon sviranja u grupi i glumačke karijere postao episkop SPC-a otac Ilarion, Stevan Dimitrijević je danas ugledni odvjetnik u Banjoj Luci, Vladislav Rac profesor je na poljoprivrednom fakultetu, Ivan Topisirović liječnik i znanstvenik…

Njihova priča počinje u prvim danima turbulentnih devedesetih. Prvu postavu grupe činili su pjevač Oliver Nektarijević, basist Vladislav Rac, gitarist Rastko Lupulović i bubnjar Stevan Dimitrijević. Neobično ime benda Kanda, Kodža i Nebojša inspirirano je starim prijevodima romana Dostojevskog, odakle su uzeli arhaizme „kanda“ (valjda) i „kodža“ (mnogo), dok je Nebojša bio neki klinac iz kvarta Rastka Lupulovića. Tijekom 30 godina karijere imali su više faza razvoja, vrijeme razlaza i ponovnog okupljanja, ali i naglašenog otpora tadašnjem režimu Slobodana Miloševića. Nakon više godina nastupanja širom Srbije, kao i pobjeda na nekim rock festivalima, KKN su svoj prvi album „Guarda Toma!“ objavili 1996. godine. Album je bio mješavina studijskih pjesama i snimki koncerata održanih tijekom 1995. godine u Domu omladine, KST-u i BITEF-u.

Drugi album „Igračka plačka“ objavljen je 1998. godine i etablirao je KKN kao jednu od najboljih i najvažnijih grupa devedesetih godina u Srbiji. Album je dijelom bio i politički angažiran što se najbolje čulo u pjesmi „Proći će i njihovo“, koja je bila i ostala najveći hit s tog albuma i pjesma koja je na neki način obilježila devedesete. Glazbeni kritičar Dragan Ambrozić o tom je albumu napisao: „Album ‘Igračka plačka’ Kanda, Kodže i Nebojše iz 1998. jedno je od onih remek-djela koja su obilježila teške devedesete godine u našoj zemlji, prihvaćeno jednako od kritike i publike. Suptilno angažirano i strasno, KKN su se upisali u kolektivnu svijest kao neočekivani glasnogovornici svoje generacije. Jedinstveni Oliverov vokal i pojava izdvojili su se prirodno kao centralna točka pažnje publike, ali su sjajne sposobnosti originalnih muzičara pokazale da se radi o grupi koja će još dugo ostati prisutna.”

Tijekom 1999. i 2000. godine Kanda, Kodža i Nebojša krenuli su s grupama Darkwood Dub i Sunshine na turneju širom Srbije, svirajući u manjim mjestima u kojima se nije sviralo godinama. Turneja pod nazivom “Nije ljudski ćutati”, u organizaciji Radija B92, bila je zamišljena kao podrška ideji otpora, kako bi se mlade širom Srbije animiralo da glasaju protiv stranke Slobodana Miloševića. Turneja je ujedno bila i vid protesta protiv tada omraženog Zakona o informiranju, kojim je bila ograničena sloboda izražavanja. Već sljedeće godine sudjelovali su na turneji „Izađi na crtu” kojoj se priključilo više bendova rock scene devedesetih.

Nenad Pejović objasnio je koliko je za karijeru grupe bila važna njihova politička angažiranost tijekom devedesetih godina. „Mislim da se poklopila prva sviračko autorska zrelost benda s neizdrživim osjećajem tjeskobe zbog okolnosti u kojima smo odrastali i živjeli, kao da je ta jeza koja nas je okruživala trajala oduvijek i svakim danom kao da je sve bilo sve gore i tužnije, s ubrzano umirućom nadom da će proći. U tim prilikama politička angažiranost je dolazila iz srca, podrazumijevala se, to je uostalom bilo vrijeme velikih studentskih demonstracija u ledenim mjesecima 1996. i 1997. godine, a s druge strane, pobuna kroz muziku se naslanjala i na utjecaje koje je bend sve vještije artikulirao. I da, bila je važna, mnogi su se u njoj prepoznali jer je bila na suprotnoj strani od tada dominantne matrice o ljudima jačim od sudbine i slično. Za mene su te i još neke druge sjajne pjesme koje su nastajale na sceni u to doba, prve među ključnim artefaktima postojanja života u gradu i zemlji u kojoj sam živio.“

Turneja ‘Nije ljudski ćutati’ na kojoj je KKN nastupao, bila je zamišljena kao podrška ideji otpora kako bi se mlade širom Srbije animiralo da glasaju protiv stranke Slobodana Miloševića

Treći album grupe KKN „Become“ objavljen je 2000. godine u izdanju Radija B92 i bio je, na iznenađenje mnogih, na engleskom jeziku. Pjevač grupe Oliver Nektarijević snimanje albuma s pjesmama na engleskom jeziku obrazložio je u jednom intervjuu tih godina rekavši da je i to bio svojevrsni revolt, linija manjeg otpora, kulminacija Miloševićeva ludila, kada se počelo govoriti o engleskom kao jeziku neprijatelja. Godinu dana kasnije grupa prestaje s radom te održava oproštajni koncert 11. svibnja u vrtu SKC-a, a pjevač Nektarijević odlazi u SAD s ciljem da se više ne vrati u Srbiju.

Ipak, Nektarijević se vratio već 2003. godine i okupio bend, ali u novoj postavi koju uz njega čine gitarist Nenad Pejović, gitarist Nikola Novaković, basist Branislav Dragović i na bubnjevima Vladan Rajović. Snimaju album „Prekidi stvarnosti“ na kojem kombiniraju reggae, jazz, hard rock i psihodeliju dok su tekstovi dijelom na engleskom dijelom na srpskom jeziku. Album je iste godine proglašen najboljim rock albumom u Srbiji po mišljenju tada utjecajnog web portala Popboks.com. KKN 2008. godine objavljuje DVD pod nazivom „Prekid stvarnosti“ sa snimkama svojih nastupa održanih u beogradskom Domu omladine u travnju 2006. i na festivalu EXIT iste godine te glazbe koju su skladali za rock-operu „Mozart… Luster… Lustig“ redateljice Irene Popović. Iste godine objavljuju i novi studijski album „Deveti život“ koji je ponovo po mišljenju čitatelja i kritičara web portala Popboks.com proglašen najboljim rock albumom te godine u Srbiji. Glazbeni kritičar Nebojša Marić o tom albumu je napisao: “Mračniji od prethodnika, ‘Deveti život’ je jedini domaći rock album ove godine koji će vas pokolebati i natjerati da posumnjate u stavove iza kojih ste najčvršće stajali. On djeluje kao apokrifni spis, nastao u nekoj drugoj dimenziji i adresiran na ime svakoga od nas („Naći će me bol/ Naći će me bilo ko, ponovo“). Ne čekajte sljedeći poziv.”

Kada se već pojavila sumnja da je vrhunac karijere iza njih, 2011. godine objavili su album „Manifest“ koji je iste godine proglašen najboljim albumom u Srbiji po mišljenju slušatelja popularnog Radija 202. Nakon niza nastupa širom Srbije, 2014. objavljuju novi studijski album „Volja za noć“, a dotadašnjeg basista grupe Ognjena Beadera zamjenjuje nekadašnji basist Ekatarine Velike Boško Stanojević. Dvije godine kasnije snimaju album uživo jednostavno nazvan „Uživo!“ Godine 2019. izlazi im novi studijski album „Uskoro“ koji karakteriziraju posebno snažni tekstovi Olivera Nektarijevića. Zapravo su njegovi tekstovi uvijek određivali smjer, snagu i poetiku benda.

U povodu 30 godina opstanka na sceni KKN 2020. godine objavljuje kompilaciju svojih najvećih hitova, ali kako se njihov zvuk mijenjao tijekom godina tako su zaključili da bi takva kompilacija mogla zvučati previše šareno pa su jednostavno sve pjesme snimili ponovo u aktualnoj postavi. Album najvećih hitova „Popis“, objavljen i na vinilu, postao je najprodavanije vinilno izdanje u srpskoj diskografiji posljednjih 30 godina.

Svoje dojmove o grupi Kanda, Kodža i Nebojša s Nacionalom je podijelio i nekadašnji glavni urednik web portala Popboks.com, aktualni urednik nakladničke kuće Popbooks i još uvijek cijenjeni glazbeni kritičar Goran Tarlać. „Posljednje desetljeće prošlog stoljeća najbolja je epoha srpskog rock’n’rolla. Tada je on bio više od muzike: istinski društveni pokret, signalna raketa onima koje su htjeli vidjeti pravi put. U finalu sloma tadašnjeg srpskog režima KKN-ov hit ‘Proći će i njihovo’ postao je narodna himna koja je za tadašnju mladež značila više od bilo kakve političke parole. Kanda, Kodža i Nebojša jedno su od tri, četiri najvažnija imena te epohe. Kod te petorke uvijek mi se najviše sviđalo što bavljenje politikom nikada nije prljalo njihovu poetiku. I što artizam riječi nije dizao bijele zastavice pred energijom zvuka. Bilo je dovoljno da u novije vrijeme izdaju kompilacije ‘Uživo!’ ili ‘Popis’ pa da čitava aktualna produkcija bude zbrisana silinom kakva se rijetko sreće.“, rekao je Tarlać.

Svoj posljednji studijski album „Beton“ s deset novih pjesama, snimljen 2022. godine, uz najpoznatije pjesme iz karijere, promovirat će na svom prvom zagrebačkom nastupu u Vintage Industrial Baru 31. siječnja.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.