‘Prije početka obnove u Zagrebu nužno je ispitati temeljno tlo ispod svake kuće’

Inženjer rudarstva Danko Seletković objašnjava koliko je važno da statičari i geotehničari surađuju u obnovi Zagreba, jer bi u protivnom mogle nastati još veće štete

Pitanje koje muči stanovništvo područja zahvaćenih potresom je kada i kako će se provesti obnova, a posebno sanacija stradalih objekata. Inženjer rudarstva Danko Seletković u tvrtki Taus koja je predstavnik tvrtke Uretek u Hrvatskoj i bavi se povećanjem nosivosti tla, kaže da se ne preporučuje ići u obnovu objekata bez sinkronizirane akcije struke. Tvrdi da statičari i geotehničari moraju surađivati na obnovi Zagreba jer bi u protivnom mogle nastati još veće štete.

“Treba napraviti spoj između dvije, na prvi pogled, različite građevinske struke, statičara i geotehničara. Samo zajedničkim sinergijskim radom se treba raditi na projektiranju i obnovi Zagreba jer u protivnom ćemo imati puno veće štete i žrtve nego ako se to ne objedini”, tvrdi Seletković za Zagreb News.

Seletković kaže da se Zagreb nalazi na vrlo trusnom području, čije temeljno tlo zahtijeva geotehnička ispitivanja i stručno izvođenje gradnje. Veliki problem predstavlja voda u tlu koja može narušiti stabilnost objekata.

“Kada se Zagreb počeo graditi u podnožju Medvednice, tadašnji projektanti nisu računali na urbanizaciju i infrastrukturu kakvu grad danas ima, projektanti su radili na onome tlu koje su zatekli. Mnogi kapitalni objekti su građeni tako da su se gornje zone lošeg, rahlog tla zamijenile ogromnim gromadama kamenja kako bi se osiguralo čvrsto tlo. Međutim, nisu svi objekti bili tako izgrađeni, manji objekti su rađeni na postojećem stanju tla. Nakon tih silnih godina došlo je do sekundarnih utjecaja na temeljna tla koji degradiraju krutost, čvrstoću i stabilnost postojećeg tla. Jedan od najvećih utjecaja je voda koja u prisustvu tla smanjuje njegova geotehnička svojstva i time stabilnost objekata. Pojave vode u Zagrebu je najvećim dijelom posljedica loše odvodnje oborinskih i sanitarnih voda. Zbog starosti instalacija postoji i problem propuštanja vodovodne mreže. Pretpostavlja se da vodovodna mreža ima čak 50 posto gubitka vode. Zbog prisustva vode u tlu, degradirano tlo ispod objekata uzrokuje podzemnu eroziju, lokalnu likvefakciju, gubitak materijala i u konačnosti slijeganja, a ova opet pojavu pukotina”, objasnio je.

Veliki problem u gradu Zagrebu predstavlja ogromna količina prometa u centru grada koja izaziva dodatne vibracije i narušavanje već ionako lošeg tla.

“U gradu imate puno automobila, tramvaja i nepravilnih, dubljih kopanja koja ugrožavaju okolne objekte. To su sve utjecaji o kojima se nije moglo voditi računa za vrijeme projektiranja izgradnje grada prije stotinu i više godina”, kaže Seletković.

Seletković kaže da su njihova istraživanja na tlu pokazala da su objekti koji su popucali tijekom, ali i prije potresa, imali takozvano diferencijalno slijeganje.

“To znači da je dio objekta oslabljen upravo zbog ovih utjecaja o kojima govorimo. Vrlo često su to strane objekata koje su okrenute prema prometnoj infrastrukturi. Tu su obično i odvodnje koje prolaze. Dijelovi objekata se nalaze na dobrom tlu, a dijelovi na tlu koje je zbog sekundarnih utjecaja degradirano. Nastaju pukotine i ugrožava se stabilnost cijelog objekta.”

Kako bi se ti problemi riješili, Seletković kaže da se u Zagrebu treba napraviti detaljno mikrolokacijsko geotehničko ispitivanje. Apelira da se ispod svake kuće ispita tlo.

“Geolozima je poznata generalna struktura tla, no mikrolokacijski geotehnički parametri temeljnog tla, neposredno uz izgrađene objekte, promijenili su svoje osobine kroz eksploatacijski vijek te su detaljna istraživanja nužan zahvat. Nakon što se provede detaljno geotehničko ispitivanje tla, onda birate neke od geotehničkih metoda stabilizacije tla, tj. objekta.”

Neke od geotehničkih metoda koje postoje su klasične ili konvencionalne metode koje imaju zadatak da opterećenje nekog objekta fizičkim, krutim putem prenesu na čvrsto tlo.

“U Zagrebu se čvrsto tlu nalazi na dubini između pet ili sedam metara. Taj šljunak koji se tamo nalazi je relativno dobar nositelj. Vi od dna objekta do tih zona morate napraviti krutu vezu. Jedna od takvih metoda je takozvani jet grouting – mlazno injektiranje cementne suspenzije, pod velikim tlakom u te zone koje se nalaze ispod objekta. Postoje i druge geotehničke metode kao pilotiranje, podbetoniravanje i slično.”

Seletković kaže da se u posljednje vrijeme koriste suvremene tehnologije poboljšanja geotehničkih karakteristika tla poznate kao kemijska injektiranja koja koriste poliuretansku dvokomponentnu ekspandirajuću uretek smolu.

“Ona injektiranjem neposredno ispod temelja ojačava tlo, stvara ga stabilnim i vraća mu izvorna geomehanička svojstva. U jednom trenutku dolazi i do podizanja objekta. To znači da ste uravnotežili opterećenje poboljšanim tlom. Ta se tehnologija koristi u 60 zemalja svijeta i vrlo je efikasna. Naša praksa je pokazala da injektiranjem prije potresa umanjujemo posljedice na zgradi koje bi se mogle dogoditi nakon potresa. Iskustva primjene injektiranja uretek smolama u Zagrebu i Sisku koja su napravljena prije potresa pokazala su izdržljivost i stabilnost građevina s nikakvim ili malim pukotinama. Doduše, ne postoji garancija za jače potrese od naših iskustava u Zagrebu ili Sisku, ali efekti su odlični i obećavajući.”

U Petrinji i okolnim područjima došlo je do nastanka rupa i izviranja vode iz tla nakon potresa. Seletković smatra da je u Zagrebu manja mogućnost da se tako nešto dogodi.

“Ipak je tlo na području Banovine drugačije. Ono je dosta podvodno i nisko. Vratio sam se s tih terena i vidio što se događa. Ljudi mi pričaju o erupciji vode iz bunara. To je geološka anomalija koja se događa u vrijeme potresa, kada dolazi do velikog poremećaja u hidrogeološkoj strukturi u tlu. Ta voda dolazi iz viših zona i jednostavno si nađe put tako da postane arteški zdenac. Tamo je cijeli niz pukotina iz kojih dolazi tekući pijesak, a takve pojavnosti u tlu zovemo likvefakcija. To znači da pješčani slojevi zasićeni vodom počnu migrirati. Migrirani pijesak uslijed likvefakcije je nestao ispod građevina te stvorio preduvjete slijeganja, naginjanja, rušenja i konstruktivnih havarija. Moramo također spomenuti da su objekti u poslijeratnoj obnovi dobro građeni, ali tada, a u prošlosti gradnje premalo se vodilo računa o temeljnom tlu – dijelu izgradnje objekata, možda i najvažnijem”, zaključio je Seletković.

Komentiraj