Knjiga izabranih djela Josipa Pupačića “Pjesme, ogledi i zapisi”, koju je u nizu “Stoljeća hrvatske književnosti” priredio Nedjeljko Mihanović, predstavljena je u ponedjeljak u Matici hrvatskoj u Zagrebu.

Knjigu su predstavili akademici Josip Bratulić i Tonko Maroević, urednik knjige Josip Lisac, književni kritičar Tin Lemac i priređivač Nedjeljko Mihanović.

Akademik Josip Bratulić ocijenio je kako je Pupačić svoje djelo ugradio u čitatelje te dodao kako je u svoje vrijeme bio iznimna pojava u hrvatskoj književnosti.

Po riječima akademika Tonka Maroevića, Pupačićevo djelo zauzima stabilno i čvrsto mjesto u stoljećima hrvatske književnosti. Pisao je čisto i jednostavno gradeći svoju poeziju na hrvatskoj tradiciji, doživljaju ljubavi i metafizičnosti, napomenuo je dodavši kako su osim poezije vrijedni i njegovi kritički radovi o Marinu Držiću i poeziji Frana Krste Frankopana.

Urednik knjige Josip Lisac istaknuo je kako je Pupačić, osim starije hrvatske književnosti, pokazivao i zanimanje za mlade autore.

U svojim je pjesmama, napomenuo je, citirao Držića i druge starije autore te tako integrirao hrvatsku pisanu riječ. Neke njegove pjesme nalikuju na bugarštice kao da je bio susjed Jurju Barakoviću, istaknuo je dodavši kako je istupao izrazito nacionalno podsjećajući kako Hrvati nisu mali narod. Naglasio je kako je bio vatreni Hrvat poput Krste Špoljara i Miroslava Vaupotića te dodao kako je uz poesziju i esejistiku pisao i prozne zapise.

Priređivač Nedjeljko Mihanović smatra kako Pupačića u pjesničkoj dikciji resi jednostavnost poetskih percepcija, što je odlika koja je na cijeni od iskona umjetničkog stva­ranja, od prapočetaka poezije.

“Klonio se prazne forme, bezlič­ne metaformanije, ispraznog fraziranja i sterilne apstrakcije”, napomenuo je dodavši kako je Pupačićeva ekspresija težila da bude precizna, odgovorna, od­govarajuća.

Motivi su mu slike zavičaja i sjetni doživljaji prožeti biografičnošću, rekao je Mihanović dodavši kako mu se kroz pjesme provlače i sudbinski elementi pučke religioznosti. Naglasio je kako mu je priroda antropomorfična, a pjesme tragično intonirane.

Pupačić je u svojim prvim zbirkama funkcionalno u precioznosti lirske slike stapao čiste impresionističke emocije s elementima me­taforike moderne poezije, istaknuo je Mihanović. Pupačićeve kritičke refleksije, smatra, nisu rezultat katedar­ske neoborive dogme i strogo prihvaćene morfologije, nego plod umjetničkoga doživljavanja svijeta i prosuđivanja stilskih vertikala izražaja.

U knjigu izabranih djela Josipa Pupačića uvrštene su zbirke pjesama koje je za života objavio te knjiga pjesama “Moj križ svejedno gori”, objavljena 1971. posmrtno. Tu je knjigu autor osobno za života priredio, a njezino objavljiva­nje predusrela je tragična smrt. U ovo izdanje ušle su i pjesme koje je Pupačić objavljivao u periodici, ali ih nije uvrstio ni u jednu svoju zbirku, a načinjen je i izbor iz pjesama objavlje­nih nakon njegove smrti u “Sabranim pjesmama” 1978, koje je prema ostavštini priredio Miroslav Vaupotić.

U “Ogledima” je donesen izbor iz Pupačićevih književnopo­vijesnih radova, objavljenih u periodici, koji predstavljaju pje­snika kao sveučilišnog nastavnika, znanstvenika i kritičara u hrvatskoj suvremenoj znanosti o književnosti, u kojoj je izno­sio formulu nove moderne književne metodologije, a u “Autobiografskim zapisima” nalaze se dva autobiografska teksta: Životopis i Politička autobiografija.

Knjiga “Pjesme, ogledi i zapisi”, (384 str.) sadrži i uvodnu studiju priređivača s ljetopisom, bibliografijom autorovih djela i izabranom bibliografijom radova o autoru, tekstološka napomena, redaktura i izrada Rječnika te Tumača imena i izraza.

Josip Pupačić (Slime kraj Omiša, 1928. – otok Krk, 1971.) klasik je hrvatskoga pjesništva, povjesničar hrvatske književnosti i književni kritičar. Radio je kao urednik, lektor i predavač za hrvatski jezik u Lyonu i Londonu. Sa suprugom i kćeri poginuo je u zrakoplovnoj nesreći.

Komentiraj