Kupoprodaja Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista i netransparentna promjena vlasnika prošla je uz znakoviti javni muk. Koji traje mjesecima. Upravo objavljena odluka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja o odbacivanju prijave namjere provedbe koncentracije poduzetnika Media Solutions i Novog lista, stara mjesec dana, ‘na prvu’ izgleda intrigantno. U stvarnosti zapravo ne znači ništa. U međuvremenu posao je formalno završen. No to ipak nije i kraj duge priče o netransparentnom vlasništvu i političkoj pozadini. Tako je ta priča i počela, a dodatnu važnost dobiva u ‘superizbornoj’ godini.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) odbacila je prijavu namjere provedbe koncentracije poduzetnika Media Solutions i Novog lista.

Razlog?

Utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti za pokretanje postupka ocjene dopuštenosti koncentracije poduzetnika u smislu Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

Temeljem te informacije iz AZTN-a, neki su mediji objavili tekstove iz kojih se ‘na prvu’ moglo zaključiti da od tog preuzimanja neće biti ništa.

Koliko jer tu bilo nerazumijevanja same biti odluke AZTN, a koliko namjernog senzacionalizma ne bih procjenjivao.

U svakom slučaju riječ je o odluci koja je donesena prije više od mjesec dana, a tek sad je objavljena.
I zapravo znači da se AZTN proglasio nenadležnim za prijavu namjere provedbe koncentracije poduzetnika Media Solutions i Novog lista.

Još konkretnije, što je vidljivo iz teksta odluke, AZTN je ocijenio da im prijava namjere provedbe koncentracije uopće nije trebala biti poslana na ocjenjivanje.

Uostalom, upravo je istekao i žalbeni rok tako da je posao, zapravo, već zakonski pravovaljan.

Ali to ne znači da je čitava priča oko tog posla završena.

Pa je pravi trenutak da se prisjetimo što je sve bilo prije.

A moglo bi utjecati na poslije.

Jer, nije da nije zanimljivo.

I znakovito.

Prije svega, znakovita je javna šutnja oko (pre)prodaje medijskog ‘paketa’ Novi list-Glas Istre-Zadarski list.

Obznanjene prije pet mjeseci.

Počelo je s politikom, tako će, čini se, i završiti

Ne želim se baviti teorijom zavjere, ali nekako se ta poslovna transakcija ’poklopila’ sa žučljivom raspravom o Prijedlogu nacrta Zakona o medijima.

Koji prijeti dodatnim miješanjem države u ono što bi trebalo biti područje medijskih sloboda.
Nametanjem nepotrebnih i protuprirodnih pravila koja omogućavaju političke ucjene vladajućih.
A istovremeno ne poštuje se ni postojeći Zakon o medijima.

Bez ikakvih sankcija.

Na primjer, kad je riječ o transparentnosti vlasništva.

Ako to odgovara – zna se kome.

Hajde da vidimo što je bilo još ranije.

Kad je 2016. godine slovački JOJ Media House postao formalnim vlasnikom Novog lista, kao predsjednik HND-a potpisao sam priopćenje u vezi te prodaje.

U kojem je HND podsjetio da Zakon o medijima jasno obavezuje na transparentnost vlasništva.
A da je potpuno nejasno čijim novcem i za koga je zapravo obavljena ta kupoprodaja.
Te je HND zatražio da nadležna državna tijela provjere tu netransparentnu kupoprodaju.
Jer mediji, čiji su stvarni vlasnici skriveni iza investicijskih fondova ili ortačkih ugovora, sve manje služe građanima i demokraciji.

A sve više postaju poluga u rukama nevidljivih, ali moćnih vlasnika i njihovih partikularnih interesa.
Bilo je to vrijeme, ako uopće treba podsjećati, kad je HDZ, kojim je ‘dirigirao’ Tomislav Karamarko, nakanio grubo i hitno ‘potaracati’ sve što se u medijima mrdalo.

A da nije bilo u ulozi HDZ-ove medijske ‘lutke na koncu’.

Stoga je bila razumljiva sumnja da je i netransparentna kupoprodaja Novog lista služila eutanaziranju medija koji nije bio pod HDZ-ovom ‘kapom’.

Kupovina je bila navodno odlična investicija – koja se nije isplatila

Moje ‘kopanje’ s nekolicinom istraživačkih novinara iz više zemalja pokazalo je da JOJ Media House nije preuzeo Novi list baš entuzijastično.

Te da je to zapravo bio dio ‘paketa’ u nekim mnogo ozbiljnijim netransparentnim poslovima.
Tako je Novi list dobio novog, a zapravo realno nepoznatog vlasnika.

A HDZ-u je bio ‘skinut s vrata’.

Usput su se ‘zabašurile’ i druge financijsko-političke svinjarije koje su pratile ranije vlasničke ‘pretumbacije’.

Konačnog dokaza za tu teoriju, međutim, nije bilo, a državnim institucijama nije padalo na pamet bilo što provjeravati.

U svakom slučaju tadašnji novi vlasnik kupovinom Novog lista nikako se nije usrećio.
Pola godine nakon promjene vlasništva (a već tada je ‘u paketu’ bio i Glas Istre), krenulo se s otpuštanjima novinara i urednika.

Što je objašnjeno lošim poslovnim rezultatima.

U međuvremenu, 2022. godine je dovršena operacija spašavanja Novog lista iz predstečajne nagodbe.
Međutim, nekoliko godina Novi list je ‘pokrivao’ gubitke Glasa Istre, koji je u međuvremenu postao neisplativ.

Iako se sad već bivši glavni urednik pulskih novina gotovo do posljednjeg dana hvalio kako te novine dobro posluju.

Na kraju je Glas Istre konačno ‘utopljen’ u Novi list.

Poslovno, a velikim dijelom i sadržajno.

Taj je događaj popraćen popriličnom galamom.

Od HND-a kao strukovne organizacije preko ‘običnih’ građana do istarskih političara.

Svi su iskazivali zabrinutost za medijske slobode i sudbinu zaposlenih.

No, kad je nedugo potom objavljeno da će slovački JOJ Media House prodati Novi list, Glas Istre i Zadarski list hrvatskoj tvrtki Media Solutions dogodio se – muk.

Odvija li se čitava predstava na pozornici ili se najvažniji dio zbiva ‘iza zavjese’

Kad je prije nekoliko godina JOJ Media House htio kupiti jedan od najvažnijih medija u Sloveniji sumnjičavi susjedi su digli galamu.

I od tog posla nije bilo ništa.

Ispalo je da je ono što je slovenskoj vlasti nedopustivo neprijateljsko preuzimanje, hrvatskoj – dopustivo i vrlo prijateljsko.

Nekoliko godina kasnije najava preprodaje na relaciji JOJ Media House – Media Solutions u hrvatskoj javnosti također je prošla bez ozbiljnog propitivanja.

Iako bi svima to trebala biti itekako važna tema.

A postoje i mnoga pitanja koja vape za odgovorima.

Tek 18 dana nakon što je objavljen moj kritički tekst o toj temi, koji je izgledao kao glas ‘izgubljenog u pustinji’ – oglasio se portal Istra24.

Na temelju čega je uslijedila reakcija HND-a kojom je traženo da nadležne institucije provjere taj najavljeni posao.

U međuvremenu sumnju u ‘čistoću’ ove preprodaje, pokazao je još jedino Viktor Ivančić u tekstu objavljenim u Novostima.

Pa vidimo što su tu sve dešavalo.

I je li ono što vidimo ‘na pozornici’ čitava predstava.

Ili se najvažniji potezi vuku ‘iza zavjese’?

Prije svega, zanimljiva je činjenica da o planu za prodaju Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista Solutions Mediji – do javne najave te poslovne transakcije – nije ništa znala čak niti Uprava Novog lista.
Praktično svi ‘mainstream’ mediji koji su o kupoprodaji izvijestili, ‘prežvakavali’ su golu vijest čiji je izvor službeno priopćenje.

Dopunjenu jednako kratkim izjavama aktera iz JOJ Media Housea i Media Solutionsa.
Dane Jutarnjem listu.

A te su šture izjave vrlo zanimljive.

Richard Flimel, predsjednik uprave JOJ Media House, izjavio je da će vlasnici donijeti novu viziju za novine i ekonomsku sigurnost za budućnost.

Kad to kaže čelni čovjek firme koja je upravo odlučila prodati svoje vlasništvo mnogo je više od puke fraze.

Zapravo je na taj način rekao da se njegova tvrtka rješava neprofitabilnog proizvoda.
Alternativno tumačenje takve izjave moglo bi biti jedino da dosadašnji stvarni vlasnik prodaje novine – samome sebi.

Novi kupac ne kupuje za sebe nego za ‘gubitaša’?

Pogotovo je znakovito kad takvo što izjavi čovjek koji je pri preuzimanju Novog lista od dotadašnjeg većinskog vlasnika Alberta Faggiana tvrdio da je vodstvo JOJ Media Housea zaključilo da “se radi o dobroj poslovnoj prilici.”

Tome treba dodati i njegovu izjavu da je kupnja Glasa Istre i Zadarskog lista obavljena “radi stvaranja jake medijske platforme”.

U vrijeme kad su naklade tiskanih medija već strmoglavo padale, a kupljene novine su imale ionako male prodane naklade.

S neobećavajućim poslovnim rezultatima ‘online’ prezentacije sadržaja.

Objašnjavajući kupnju Novog lista, Richard Flimel kao neistinite je odbacio tvrdnje da iza JOJ Media House stoji neka politička opcija, a naročito nagađanja kako iza svega stoji HDZ.

Tvrdeći da je preuzimanje Novog lista “isključivo poslovni potez”.

Od Flimelove izjave povodom nove preprodaje Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista, ništa manje zanimljiva nije niti izjava nominalno novih vlasnika (u pokušaju).

Media Solutions tvrtka je u vlasništvu Olega Uskokovića i Bojana Divjaka.

Prvi je odvjetnik, a drugi predsjednik Uprave i, do prije nekoliko dana, glavni urednik Glasa Slavonije.
Uskoković je izjavio da “cilj ovog preuzimanja i budućeg spajanja s Glasom Slavonije jest konsolidirati regionalne dnevne novine… te osigurati njihovu gospodarsku budućnost u visoko konkurentnom okruženju”.

Divjak je dodao da su budući vlasnici “uvjereni u snagu regionalnih izdanja koja svojim čitateljima donose informacije koje u takvom obimu i kvaliteti u drugim medijima ne mogu pronaći’.

Glas Slavonije jedva ‘spaja kraj s krajem’.

Plaće su kasnile mjesecima.

Za razliku od plaća zaposlenih u kupljenom ‘paketu’.

A onda su odjednom svi zaostaci isplaćeni.

Baš kad je najavljena kupoprodaja Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista.

Kao da su ih njihovi budući vlasnici prodali, a ne da ih pokušavaju kupiti.

Pa se odjednom našlo za plaće koje su kasnile.

Važno je biti Šeksov nećak u ‘superizbornoj’ godini?

‘Kvaka’ je naravno u tome da ne možeš konkurirati za kupnju ako ne podmiruješ financijske obaveze prema onome što već posjeduješ.

Komentirajući namjeru kupovine Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista Bojan Divjak je rekao još nešto zanimljivo.

Da nisu tiskani mediji neprofitni, nego se ovisi o tome kako su postavljeni.

To je rekao čovjek koji svakako – zna.

Bio je posljednji direktor Vjesnika koji je neslavno propao.

Gotovo financijski uništivši Narodne novine.

Kojima je protuprirodnim političkim bludom Vjesnik ‘uvaljen’.

U svjetlu činjenice da je Bojan Divjak nećak notornog Vladimira Šeksa sve nabrojano neodoljivo i dalje ‘vuče’ na HDZ.

No, naravno, kako kaže ona stara – more bit da bidne al’ ne mora da znači.

Dok se ne dokaže.

Ako se ikada dokaže.

U svakom slučaju za koga je tvrtka Media Solutions zapravo nakanila kupila Novi list, Glas Istre i Zadarski list – ne zna se.

Sam Divjak rekao je da Media Solutions zapravo nije vlasnik nego tvrtka preko koje se investira.

Što je točno.

I još je jedna u nizu važnih činjenica u ovoj priči.

Naprimjer, u impressumu Glasa Slavonije piše da je osnivač, nakladnik i tiskar tvrtka Glas Slavonije d.d.

Ali formalni vlasnik je tvrtka Osječki list, nakladničko društvo s ograničenom odgovornošću.

Ali da se državne institucije niti ovoga puta neće baviti traženjem odgovora na pitanje tko je potencijalni stvarni novi vlasnik medijskog ‘paketa’ – zna se.

Kao što se zna da HDZ nema vlast u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji.

Kao što se zna da će 2024. godina biti ‘superizborna’.

Jer nas čekaju europski, parlamentarni i predsjednički izbori.

Što sad Zakon o medijima ima s tim?

Kao što se zna da radni materijal prijedloga novog Zakona medijima, onoga zakona koji ne postoji ali ipak postoji, između ostalih svinjarija, predviđa da tiskani mediji dobivaju novac od zarade portala.

Ne svojih.

Tuđih.

Kao što se zna da za svakodnevnu ‘puzajuću’ predizbornu kampanju treba imati kontrolirane medije.
Kao što se zna kako se sve mogu iz medija može ‘izvlačiti’ novac za stranačke potrebe.

Naprimjer, zakonskom odredbom da su državne institucije i tvrtke dužne najmanje određeni postotak oglasa objaviti u tiskanim medijima.

S naglaskom na – najmanje.

A za sve to treba novine dati u ruke nekome od povjerenja.

A da…

Premijer Andrej Plenković dao je ekskluzivni intervju Novom listu.

Nekoliko dana prije objave o namjeri kupoprodaje.

A nije bio Uskrs, Božić niti Nova godina.

Što su godinama bile jedine situacije u kojima jer Novi list mogao računati na intervju s premijerom.
Ali nije baš da se ništa nije desilo u mjesec dana nakon najave kupoprodaje Novog lista, Glasa Istre i Zadarskog lista.

Zaposlenicima Glasa Slavonije ponovo je počela kasniti plaća.

A na Glavnoj Skupštinu trgovačkog društva Glas Slavonije d.d., održanoj u rujnu, potvrdio je loše poslovanje.

Gubitak je u 2021. godini iznosio gotovo milijun i pol kuna, a 2022. čak nešto više od 4,5 milijuna kuna.

U međuvremenu proslavljeno je 80 godina od osnutka Glasa Istre.
Kojem su službeni čestitari unisono tepali da je jedan od najznačajnijih simbola Istre i slobode medija.

Napomena: Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Nacionala.