Kandidat stranke Možemo! za gradonačelnika Zagreba kaže da mu nije važno kako je tko dobio posao u gradskoj upravi ako radi svoj posao. Ako mu se omaklo trebao bi bolje paziti što govori. Ako to što je izrekao zaista i misli bolje mu je da izgubi na izborima.

Tomislav Tomašević, kandidat stranke Možemo! za gradonačelnika Zagreba, gostujući u programu N1 televizije između ostaloga je govorio o potrebi reorganizacije gradske uprave.

Priitom je izrekao i ovo: “Ne zanima me kako je tko došao, u kojoj je stranci, nego samo da radi svoj posao.”

Čekaj malo…

Tko je u kojoj stranci zaista ne bi smjelo biti važno za dolazak na bilo koje radno mjesto u gradskoj upravi ili odlazak s njega.

Ali kako stvari stoje – važno je.

I kako on to misli – Ne zanima me kako je tko došao?

Znači nema veze ako je netko dobio posao bez natječaja a natječaj je obavezan?

Ili što ga briga ako je netko zaposlen na radno mjesto koje uopće nije postojalo u trenutku kad je zaposlen(a)?

Ili pa što ako je netko pobijedio na natječaju zahvaljujući tome što je u “pravoj” stranci ili ima kuma koji može “sredit’ stvar” a da ni izbliza nije imao najbolje kvalifikacije od prijavljenih kandidata?

Pa, dobro… jasno je da bi za sve to provjeriti i “vratiti na tvorničke postavke” u slučaju Zagreba trebala jedna paralelna ekipa koja bi se samo time bavila.

Ali reći “Ne zanima me kako je došao.” (!?)

‘Alo… Tomislave Tomaševiću!!!

Uspori. Duboko diši. I broj do deset prije nego što išta kažeš.

“Važno je da radi svoj posao.” (?!)

Pa “svoj posao” teoretski može raditi svatko tko je – dobio posao. Može ga čak i dobro raditi kako god da je do tog posla došao.

Naprimjer, netko tko nema kvalifikacije koje se traže za taj posao i zaposlio se tako što ga je “pogurao” Bandićev muljatorski “kumpanjo”.

Čovjek je možda inteligentan a posao i nije naročito težak pa ga on dobro radi.

Ali nekome je nešto dužan pa će mu kad-tad to morati “odraditi”.

Zapravo, najčešće već “odrađuje”.

Gradonačelnik nije gazda nego predradnik

A malecki je problemčić i u tome što je bez tog posla ostalo možda pet drugih kandidata koji bi isti posao radilo jednako dobro ili još bolje.

A svi imaju potrebne kvalifikacije.

Problem je i ako kao kandidat za gradonačelnika misliš da je taj problem – samo njihov.

Nije gradska uprava privatna firma (iako je u Zagrebu dvadeset i kusur godina tako vođena) pa da gazda zaposli koga god hoće na bilo koje radno mjesto i nikome ne mora za takvu odluku polagati račune.

Čak i u privatnim poduzećima gazda ipak neće zaposliti na radna mjesta koja zahtijevaju specijalizaciju nekoga tko tu specijalizaciju nema.

A postoje i radna mjesta za koja je i u privatnim firmama država propisala obavezne formalne uvjete.

Naprimjer niti u jednoj privatnoj klinici medicinski tehničar ne može operirati.

Kao što sigurno neće nastavnica biologije biti šefica računovodstva.

No, u privatnoj bolnici (kad sam već nju uzeo kao primjer) vlasnik može između dva kirurga zaposliti onoga koji mu je privatno draži (ali će ipak paziti da ne zaposli baš nekog tko je dokazano loš).

I sigurno će mu u konačnici biti važnije da mu je čitava ekipa što kvalitetnija od toga “drukaju” li svi za istu stranku.

Ili barem – za istu stranu.

Važno mu je jer u posao ulaže svoj novac i svoj ugled.

U “državnoj službi”, naprimjer u zagrebačkoj gradskoj upravi, iz opravdanih razloga pravila su mnogo stroža.

Između ostaloga i zbog toga što tamo ne postoji jedan vlasnik koji troši svoj novac nego su “vlasnici” svi građani a tim novcem upravljaju oni koji nisu vlasnici tog novca (izuzev onog sićušnog dijela koliko “otpada” na svakog stanovnika grada).

Oni koji upravljaju gradom nisu poslodavci nego zaposlenici.

Nisu gazde nego su predradnici.

Ne može se to “očistiti” niti za šest mandata

Možda sam isuviše oprezan, ali iskustvo učini čovjeka nepovjerljivim.

Zbog toga kad Tomašević kaže: “Ne zanima me kako je tko došao… nego samo da radi svoj posao.” osjećam se kao da ponovo slušam Bandića koji ponavlja ono njegovo ”Neka institucije rade svoj posao”.

Razlika je u tome što je Bandić to govorio posprdno se smijuljeći.

Kad Tomašević kaže da ga ne zanima kako je tko došao do posla u zagrebačkoj gradskoj upravi ako radi svoj posao – doima se kao da to zaista i misli.

Ali izađe mu na isto.

Kaži brate istinu.

Reci da to nitko živ ne može očistiti niti za šest mandata.

Da bi se očistilo trebalo bi sve to “potaracat” pa – iznova.

Ali to naravno nije moguće jer gradska uprava mora funkcionirati.

Uz to, ima tamo mnogo ljudi koji nisu posao dobili niti protuzakonito niti preko reda.

A što bi rekao Tomašević “rade svoj posao”.

I dodaj majstore da ćeš, ako postaneš gradonačelnik, učiniti sve što možeš da više ne bude protuzakonitih i prekorednih zapošljavanja a ono što si zatekao “čistit” ćeš koliko je moguće.

I objasni ljudima koliko misliš da je moguće “počistiti”.

I kako si to zamislio učiniti.

“Pravo stanje ćemo znati kad uđemo”, kaže Tomašević.

Pogrešno.

Ako postane gradonačelnik o tome kakvo je stanje najviše će mu koristiti znanje koje je stekao u oporbenim godinama u zagrebačkoj Skupštini.

Jer jedno je predizborna kampanja a drugo vođenje grada.

I to grada koji je po svemu najmanje četvrtina Hrvatske (a realno i mnogo više).

Ozbiljno bi mijenjao ili bi samo “radio svoj posao”?

Raditi to dobro i u interesu građana teže je, mnogo teže nego što je bilo opravdano prigovarati onome tko je to radio za neke druge interese a s interesima Zagrepčana se sprdao.

Ako postane gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević će od lovca postati lovina.

A Bandićeva ekipa (i službena i neslužbena) dalje će imati svoju pouzdanu infrastrukturu.

U tom slučaju gradonačelniku Tomaševiću itekako bi trebalo biti važno kako je tko došao na radno mjesto u gradskoj upravi u Bandićevom “vaktu” ako želi nešto ozbiljno učiniti.

A ne samo – raditi svoj posao.

Možda on toga nije svjestan pa mu se omaklo ono da ga nije briga “kako je tko došao” na svoje radno mjesto.

A možda je itekako svjestan pa je već odlučio ako bude izabran ne činiti ništa ozbiljno nego samo ”raditi svoj posao”.

U tom slučaju dobro je znao što govori.

Kako god bilo “Bandićevci” odlično znaju kako je tko došao u zagrebačku gradsku upravu i kako to što znaju i dalje unosno koristiti.

Tko god formalno bio na čelu Zagreba.

Kad čovjek malo bolje razmisli dođe mu da poželi Tomislavu Tomaševiću neka izgubi izbore.

Izgleda kao pristojan gospodin.

I nije bio loš kao lovac.

Ali nisam siguran može li “preživjeti” kao lovina.