Dragutina Tadijanovića su zvali “živim klasikom hrvatskog pjesništva” i “pjesnikom-institucijom”. Rođen je davne 1905. godine u Rastušju kod Slavonskog Broda. Bio je najstariji sin zemljoradnika Mirka i Mande Tadijanović.

Pjesme je počeo pisati kao učenik petog razreda gimnazije. U Zagrebu je na tadašnjem Gospodarsko-šumarskom fakultetu upisao studij šumarstva, no prebacio se na Filozofski fakultet na smjer Povijest južnoslavenske književnosti i filozofije.

Kao pjesnik, bio je osebujan. Još su oko njega trajali odjeci moderne i ekspresionizma, a Tadijanović se priklonio intimnim govorom i preferirao je zavičajne teme. Nastavio je tradiciju Janka Polića Kamova, Krleže i Antuna Branka Šimića, pišući slobodnom i autentičnim stilom, A njegove zbirke poezija prevedene su na dvadesetak jezika.

Dragutin Tadijanović umro je 27. lipnja 2007. godine u Zagrebu, u 102. godini života.