Na današnji dan prije 60 godina umro je kardinal Alojzije Stepinac. Nakon završene gimnazije mobiliziran je u austrougarsku vojsku, te završio na fronti Prvoga svjetskog rata. Nakon tri godine vratio se kući. Otac ga je nagovarao da je vrijeme da se ženi. Alojzije Stepinac se udvarao Mariji Horvat, kćeri svog učitelja iz osnovne škole. Pisao joj je duga pisma puna nježnosti, a ona mu je odgovarala s istim žarom. Nju je vidio kao svoju buduću ženu. U mnogobrojnim pismima sačuvana su intimna svjedočanstva vjere Alojzija Stepinca, njegovi pogledi na brak, na obitelj i privrženost dvoje mladih ljudi. Pregovori oko zaruka dvoje mladih su bili uspješni i uskoro su organizirali službenu ceremoniju zaruka.
Netko je tada dobacio da bi se zaručnici mogli poljubiti, a Stepinac se zgrozio rekavši da će biti poljubaca kad budu u braku. Marija je tada shvatila da on nije zaljubljen u nju i napisala mu je poruku: ‘Dragi Lojzek, ti nisi za brak, ti si za svećenika’. I prekinula je zaruke. Vratila mu je prsten i nije se udavala. Poginula je u prometnoj 1939. godine.

Neka njena pisma su sačuvana u knjizi ‘Mladi Stepinac – pisma zaručnici’:
“… i onda Te moram upozoriti da ja, što se tiče materijalne strane, ne posjedujem ništa osim ono što se obično daje: rublje i pokućstvo! Znam da Ti to znaš, ali osjećam da to moram posebno istaknuti… Ti tražiš ženu koja će s Tobom dijeliti i dobro i zlo, tražiš miran dom. Mogu Ti s pouzdanjem reći da sam spremna vršiti dužnost takve žene. Ne misli da idem za Tvojim imanjem. Evo, što mi odgovara: Tvoja inteligencija, ozbiljnost i radinost. Drugo je sporedno. Najglavnija je duša, jer odatle proizlazi ljubav. Duša čini čovjeka čovjekom, tu čovjek nalazi okrepe i razumijevanja, to je najljepša zabava, tu je sve! Pošto to nisam našla ni u jednoj od prijašnjih ponuda, ostah do sada neudata. Ostala bih i dalje da Tvoj slučaj nije različan od prijašnjih…
Što se tiče sela i samoće – toga se ne bojim. Volim selo, seosko sam dijete, selo je uvijek bilo magnet za me. Zato grad neću ostaviti teška srca. A Ti se bojiš da sam se privikla gradu. Nije tako. Tako si idilično opisao mjesto – kao u priči! Kuću sam vidjela kad sam mimo prolazila, dok je još Marko bio tamo. Zbilja je na lijepom mjestu! Ja sam prije prakticirala samo na malom gospodarstvu. A kako će biti na velikom? Držim da sam Ti dosta jasno odgovorila, pa pošto mi i moji s veseljem dadoše privolu, pristajem i ja radosna srca na Tvoju ponudu, jer sam s Tobom ionako simpatizirala. Nadam se da se nećeš smatrati mojim gospodarom već ravnopravnim drugom. Srdačno Te pozdravljam. Marija Horvat.”