OTROVNA POLITIKA Mokri snovi malog Hase

Iako bi čovjek pomislio da se onako muževan i nabijen testosteronom pali na desničarske ikone poput ŽELJKE MARKIĆ ili stranačke kolegice Brune Esih, Zlatko Hasanbegović izabrao je hrvatsku dalekovidnicu i da konačno izađe iz ormara

Eh, što bi bivši Bad Blue Boy, bivši ministar kulture, bivši član Upravnog vijeća HNK u Zagrebu, bivši HDZ-tovac i bivši koalicijski partner Mileta Fontane Zlatko Hasanbegović, poznatiji kao Mali Haso, napravio da se netko potrudio plasirati vrhunsku fotomontažu u kojoj je on glavni frajer s kokom u nosu i skupom kurvom u krilu! Bila bi to sjajna promocija ustašofilnog i donedavno posve anonimnog povjesničara, koja bi znatno pridonijela njegovu potonulom rejtingu, a i publicitetu. Ali, što ćete, zli banditi iz agromafije – ili tko zna kojih već podzemnih krugova – umjesto njega odabrali su baju Tomislava Tolušića, koji je ipak ministar, da mu sapunaju dasku i rade promociju među ženskadijom. Kakav je da je, prgav i arogantan, ali čovjek ima moć. Još je i na poziciji potpredsjednika Vlade, na koju ga je posadio Plenki kako bi mu smirio apetite za preuzimanje HDZ-ta. Pa neće valjda profesionalni ucjenjivači rasipati svoja sofisticirana znanja na potrošenog ultradesničara čija stranka ne prelazi prag statističke pogreške. Nisu ni oni ludi, kakve bi koristi imali od toga – samo trošak i gnjavaža. Vjerojatno je činjenica da je u svakom pogledu potpuno irelevantan, toliko pogodila Malog Hasu da nije mogao savladati svoju frustraciju ni u studiju HRT-a, u emisiji koju, doduše, sve manje ljudi gleda, ali ipak ima nacionalnu pokrivenost, a i hoćeš – nećeš, financira se javnim novcem. Što je u njoj radio irelevantni povijesni revizionist, suradnik mjesečnika NDH, koji se svojedobno proslavio izjavom da je antifašizam floskula, to znaju samo urednici i uprava takozvane katedrale duha. No kad se već tamo našao, Haso je znao iskoristiti svaku televizijsku minutu za što efektniji performans.

ZATO JE TAJ INAČE POSLOVIČNO SUZDRŽAN i odmjeren intelektualac, koji pažljivo bira riječi u obraćanju novinarima ili kada prekorači kamermana koji mu padne pod noge, potpuno izgubio smisao za racionalno procjenjivanje utuživosti vlastitih riječi. To je inače sport kojim se njemu bliski jako vole baviti – slati medije na sud zbog duševne boli svoje i svojih najbližih, koja je, mora se priznati, prilično skupa. A čujte, mora se negdje tezgariti pa ako ne ide drugačije – najbolje je iscijediti izdavače.

Moguće od silne frustracije što nitko ne raspravlja o fluorescentim tenisicama i hozntregerima, koji su postali prepoznatljivi znak njegova modnog izričaja, već o špic-papcima i satovima tamo nekog ministra, Haso je tjednik Nacional nazvao smećem koje nastupa s elementima subverzije i manipulacije, kao i različitim obavještajnim i paraobavještajnim podacima. Dakle, proizvođačem lažnih vijesti. Koje su se uvijek do sada, doduše, pokazale točnima. Pritom je zaboravio da su upravo on i njegova ustašofilna strančica najveći proizvođači lažne povijesti, točnije, povijesnog revizionizma kojim sustavno truju naciju posljednjih godina, a što je prepoznato kao hrvatski specifikum i u međunarodnim krugovima.

IAKO BI ČOVJEK POMISLIO da se onako muževan i nabijen testosteronom pali na desničarske ikone poput Željke Markić ili stranačke kolegice Brune Esih, Zlatko Hasanbegović izabrao je hrvatsku dalekovidnicu i da konačno izađe iz ormara. I javno prizna da ima fantaziju u kojoj mu u krilu sjedimo Rada Borić i moja malenkost, kao ženski simboli ljevičarsko – aktivističke scene koju mrzi iz dna duše. Svašta smo mogli očekivati od Malog Hase, ali takvu perverziju doista nismo. Nije, doduše, otkrio bičujemo li ga u njegovim snovima, vežemo li ga za krevet ili nabadamo mamuzama, ali i ovo je bilo dovoljno šokantno. Toliko šokantno da smrdi na fundamentalni rvacki seksizam, kojeg smo se naslušali iz usta muških političara svih vrsta, pri čemu ni SDP-ovci nisu zaostajali.

Da je, na primjer, izjavio kako sanja da u krilu drži ministra regionalnog razvoja ili možda naočitog premijera, to bi bilo posve u redu. Gej zajednica pozdravila bi taj njegov iskorak, a ni Tomislavu ni Andreju vjerojatno ne bi bilo krivo jer ipak je zgodno kad se sviđaš desničarima, ma kako marginalni bili. Ovako je, iskopavši iz svoje podsvijesti ženska imena koja ga iskonski iritiraju, zagazio u prostor u kojem se i inače ponaša kao slon u staklarskoj radnji. Nije mu to prvi put – sjetimo se samo kako je svojoj kolegici u zagrebačkoj Skupštini, u žaru rasprave o rodnoj ravnopravnosti u Strategiji razvoja grada, poručio: „Osobo Borić, no pasaran!” Jer Haso se, kao stup rvackog tradicionalizma, suprotstavlja „penetraciji rodne ideologije u strateški dokument, a takva ideološka kolonizacija neće proći ni u kojem obliku” – citat završen.

I iz te izjave psiholozi bi mogli svašta iščitati – naime, čini se da penetracija kao takva jako muči Zlatka Hasanbegovića, inače intimnog prijatelja jednog drugog divnog i odmjerenog čovjeka – Velimira Bujanca. Kojeg je, za razliku od Tolušića, stvarno uvatilo dok je kokainom plaćao prostitutke, za što je i pravomoćno osuđen. Njega ne moraju fotomontirati, on to radi za stvarno! Kakva frajerčina!

NO VRATIMO SE MI MALOM HASI koji se, eto, zaigrao nekim neprimjerenim izjavama. Treba ga razumjeti jer netko tko je odrastao u grubom okruženju Bad Blue Boysa, samih mačo tipova iz Zapruđa koji su mu moguće nabijali čvegere i mlatili ga dok im se motao pod nogama i išao im na živce, mora negdje ispuhati te svoje mladenačke frustracije. Najbolje na novinarima i ženama. Zar one nisu slabiji spol? Bit će zanimljivo slušati objašnjenja o tome što je zapravo pesnik hteo da kaže, ako se uvaženi saborski zastupnik Hasanbegović jednom suoči s tužbom zbog povrede časti i ugleda novina i najprimitivnijeg seksizma, što se od tako finog momka ne bi očekivalo. On je toliko fin da nikada ne žvače žvakaće u prvom redu na gala koncertima, zbog čega se njemu bliske osobe još uvijek sude s omraženim mu tjednikom Nacionalom.

Kako će zbog nesmotrenog televizijskog nastupa Haso možda morati odriješiti kesu, a Neovisni za Hrvatsku ne stoje baš najbolje, s pozajmicom bi mogao uskočiti Ivan Pernar. On je, naime, pun k’o brod jer je bio član dviju stranaka istovremeno – Abecede demokracije i Živog zida, koje država krca parama za nepostojeće aktivnosti. Osim toga, zločesti Pernar sam sebi isplaćuje stanarinu za stan u kojem živi i u kojem je slučajno smješten i ured Živog zida. Na novinarku i novine koje su javnosti otkrile te pikanterije, ti poznati borci protiv korupcije i pokvarenosti političkih elita obrušiše se svim sredstvima na društvenim mrežama. A rejting samo raste – jer tko zna sebi, zna i drugima, zar ne?

Zato pada utjecaj Zlatka Hasanbegovića, koji je možda frustriran i zbog činjenice da njegov povijesni revizionizam više nije službeno u modi, dočim je kardinal Bozanić postao veći rabin od rabina. Bit će da je stiglo naređenje iz Vatikana, ili možda od samog Svevišnjeg, pa se krenulo u spašavanje vlastite pozicije u crkvenoj hijerarhiji. Zato je uzoriti održao vatrenu propovijed u povodu obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta, ne osudivši samo zločine koje su počinili nacisti, već i ustaški režim. I sve to pod gigantskom zastavom s citatom proroka Izaije na zagrebačkoj katedrali. Zanimljivo je da je skupu tronuto nazočio i pokrovitelj ustaškog derneka u Bleiburgu, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković Njonjo, dok se Vlada u prigodnom priopćenju s poštovanjem sjetila svih žrtava nacističkog i ustaškog režima. Tko je Plenkiju iskrenuo ruku i čime mu je zaprijetio, vjerojatno nećemo doznati, ali indikativno je da pušu neki novi vjetrovi. Barem prividno.

NOVI VJETROVI PUŠU i u karijeri novopečenog bagerista Mileta Fontane. U stilu najokorjelijih populista, iskopavši rupu za početak izgradnje vjerojatno najskuplje žičare u svemiru, priredio je Mile specijalni spektakl kako bi se što prije zaboravilo na njegov protuprirodni blud i propalu epizodu s Malim Hasom i njegovom ucjenjivačkom strančicom u Gradskoj skupštini. Neopterećena povijesnim revizionizmom kojeg se odnedavno gnuša i zgrožena Tolušićevom fotomontažom, predsjednica Kolinda divila se ovoga tjedna izradi zahodskih školjki u Zaprešiću, kako bi bila što bliže narodu. To joj je potrebnije nego ikad, otkad su je se odrekli njeni desničarski medijski intimusi i problematični savjetnici, kojima se nedavno zahvalila na uslugama. A nema je ni u Hasinim mokrim fantazijama. Tamo smo samo Rada Borić i ja.

Komentiraj

Source:Zrinka Vrabec Mojzeš