OTROVNA POLITIKA: Lažljivi Financial Times

Autor:

NFOTO, Slavko Midzor/PIXSELL

Financial Timesu ne pada na pamet trpjeti uvrede umišljenog premijera jedne male balkanske državice. Bilo bi mu bolje da je prešutio, jer tko zna što ga sad čeka. I što će sve o Fortenova grupi i famoznom lex Agrokor iskopati novinari FT-ja

Svatko se češe gdje ga najviše svrbi. Istina boli… Ima tih narodnih poslovica koje vjerno ocrtavaju najnoviju nervozu Velikog vođe Vlade i HDZ-ta Plen Ki-muna, izazvanu pisanjem prokletih medija, koji mu, pored jalove i pokvarene opozicije, i inače dižu tlak jer ne prepoznaju fascinantne uspjehe njegove vlade i njega kao najdugovječnijeg rvackog premijera. Ovoga puta, zamislite, nisu to bili rvacki novinari, već piskarala iz Financial Timesa, jedne od najuglednijih i najutjecajnijih britanskih novina, koja su tjednima istraživala utjecaj rvacke vlade na prodaju udjela u Fortenova grupi i vršenje pritiska na njemački Allianz.

Naime, poznato je da Plenkija, osim brojnih afera u Ini i izdaje nacionalnih interesa u korist mađarskog MOL-a, u čemu su, osim Ćaće Sanadera, prste imali brojni HDZ-tovi menadžeri i direktori, od početka njegova suverenog vladanja Lijepom Njihovom posebno žuljaju lex Agrokor i famozna grupa Borg, čiji je članove s Martinom Dalić skrivao ko zmija noge. A onda se otkrilo da su svi do jednog bili premijerovi odabranici i ljudi od njegova posebnog povjerenja, koji su više no masno zaradili na izradi upitnog zakona. Al’ koga za to više briga i kakve to veze ima s Fortenova grupom, molit ću lijepo? I kud su se baš sad ta novinarska zabadala sjetila čačkati po Fortenova grupi kad je to netema. Osobito otkad je AP-a baš krenulo, na svim planovima!

Evo, upravo je Rvacku u povodu desete obljetnice članstva u EU-u posjetila predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola, kako bi posebno pohvalila gazdu Markova trga koji u osvit izborne supergodine svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje i uspijeva nadmašiti samoga sebe. I cementira svoju poziciju nesmjenjivosti. Zato je svojim prisustvom prošloga tjedna počastio Baniju i rastrčao se po Sisku, Petrinji i Glini kako bi nezahvalnom narodu objasnio da je njegova vlada potrošila sve pare iz Fonda solidarnosti namijenjene potresom stradalim područjima. Ma što sve pare, potrošila je 130 % od 319 milijuna eura, časna riječ.

I stvarno, pet do dvanaest, da Plenki ne bi dobio po prstima od svoje prijateljice Ursule von der Leyen koja mu je već jednom produljila rok za korištenje europskih sredstava, gradi se na sve strane. Te škole, te općinske i višestambene zgrade, te veteranski centri, te domovi za starije i domovi zdravlja, te ovo te ono. Kakva šteta da su stradali na Baniji morali promijeniti trojicu ministara, od kojih su dvojica uvjerljivo nesposobna i suspektno korumpirana, i čekati više od dvije godine da počne predizborna kampanja pa da se napokon krene u obnovu. Neki su čekajući i pomrli, a i mnogi preostali neće je dočekati. Jer kao što je golim okom vidljivo, u zadnji čas krenulo se tek s obnovom javnih objekata, a što se tiče privatnih, nesretnicima kojima su kuće srušene smiješi se još jedno pakleno ljeto u užarenim kontejnerima. Jer usprkos nadnaravnim moćima posljednjeg ministra graditeljstva, vjernog vojnika partije i Plenkijevog asa iz rukava Branka Bačića, prije kraja godine neće imati kamo.

Osim zato što su potrošili sve pare iz Fonda solidarnosti, Plenki ima još razloga za samozadovoljstvo. Naime, na vrijeme je preduhitrio potencijalne nemire i začepio gubicu nezadovoljnicima koji rade za državu. Kao što je bilo i dogovoreno, sindikati javnih i državnih službi svečano su s Vladom potpisali Memorandum o razumijevanju temeljem kojeg će od lipnja za 219.000 državnih zaposlenika plaće rasti od 60 do senzacionalnih 100 eura, a svi će dobiti i regres od 300 eura.

Rezultat je to maestralne operacije velikog maga političke trgovine Plen Ki-muna, koji je jeftino kupio socijalni mir i eutanazirao sindikate. I to samo za pišljiva 433 milijuna naših eura! Dobro, ajde, osim tamo nekih Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika, koji se ne daju krstiti i traže povišicu od 400 eura po glavi, nastavljajući blokirati rad ionako usporenih sudova.

Pa kako čovjek ne bi bio zadovoljan sam sobom kad je narod tako glup i kad mu uspijeva prodati tako prozirne trikove!

Zato je i izmislio novi pojam koji će se zacijelo uskoro koristiti i u udžbenicima političkog opsjenarstva, a to je PRIVREMENI TRAJNI DODATAK! Iako zvuči kao contradictio in adiecto, što bi rekli stari Rimljani, a to je logički pojam za proturječje, čini se da je Plenki uspio hipnotizirati sindikalne vođe i ne pada im na pamet štrajk do daljnjega. Zašto o tome ne pišu zli mediji? Nego čačkaju po Fortenovi i Agrokoru, koji su za AP-a davno zaboravljena priča. Svašta!

Naime, osim zbog napornih i glupih novinara domesticus, Plenki je ispalio na mozak zbog zlonamjernih plaćenika iz Financial Timesa koji mrze sve što je rvacko. Radi se, dakako, o nečuvenoj medijskoj i ljevičarskoj uroti protiv Plenkijeve vlade, koju su optužili je vršila pritisak na njemački Allianz da otkupi 42,5 posto Fortenova grupe od ruskog Sberbanka, dok je HANFA eksplicitno zaprijetila AZ fondu novčanim kaznama i smjenom uprave ako otkrije greške u sustavu upravljanja. Iako se Allianz zbog toga navodno žalio njemačkoj vladi i iako je navodno upućena i diplomatska nota, Plenki tvrdi da nikakvog pritiska nije bilo i da istraživački tim Financial Timesa izmišlja, odnosno, fantazira. Točnije – laže!

No za razliku od rvackih, novinari Financial Timesa nisu navikli na takve diktatorske običaje. Pa su ostali načisto šokirani AP-ovim ispadom. Jedan od novinara koji je marljivo kopao po slučaju Fortenova, Olaf Storbeck, izjavio je za Deutsche Welle da ga je istup premijera Plenkovića “jako razljutio i iznenadio”. Usput je dodao da su Vladine prijetnje privatnim kompanijama nespojive s modernim državama.

Ajde? To je duboko pogodilo faraona Plenkovića ravno u taštinu i napuhani ego, jer je uvjeren da je upravo on od Rvacke napravio modernu državu zapadne demokracije dok su mu, usprkos metastaziranoj korupciji i kršenju ljudskih prava i medijskih sloboda, puna usta vladavine prava.

A kad smo već kod medija, recimo i to da je Hrvatsko novinarsko društvo uputilo pismo premudrom predsjedniku Vlade. I to ne ljubavno, već otvoreno, u kojem mu savjetuju da se okani brige o novinarstvu i prepusti je profesionalnim novinarima. Usput mu srdačno preporučuju da se pobrine za depolitizaciju Vijeća za elektroničke medije, kao i da u novi zakon o medijima, koji je tako pompozno najavljivao, uvrsti i neovisnost regulatora koji će nadzirati njegovu provedbu.

Jer za domaća piskarala koja ga nerviraju svojim otkrićima, veliki promotor slobode medija AP našao je lijek, odnosno, suptilni oblik cenzure uz prijetnju zatvorom. A to su izmjene Kaznenog zakona prema kojima curenje informacija postaje kazneno djelo. Ali što da radi s ovom britanskom gamadi koja narušava njegov neupitni međunarodni ugled, na temelju kojeg, možebitno, pikira zasjesti u jednu od najbolje plaćenih fotelja u EU-u? Da ih tuži? Najstrože zabrani državnim i javnim tvrtkama oglašavanje na njihovim stranicama? Zaprijeti ministrima otkazom ako im daju intervjue? Blokira im račun? Hm? Koga za sve to u Britaniji zabole uvo? Baš nezgodno. Naime, sve su to alati koje Plenki uspješno koristi na svom lenu, u Republici Rvackoj, gdje vlada čvrstom rukom. Baš kao je što je to svojedobno činio neumrli predsjednik Franjo, kojem su se stalno priviđali crveni, žuti i zeleni vragovi i jalnuški diletanti prodani za Judine škude. No usprkos neskrivenom gnjevu na međunarodnu zajednicu i pokušaju protjerivanja pokvarenog Sorosa zbog pomaganja rijetkim nezavisnim medijima u Rvata, čak ni neumrlom nije uspjelo zaustaviti Reuters. Kao što nije ni jugoslavenskim vlastima za vrijeme kosovske krize osamdesetih. Pa kako da onda veliki europćanski demokrat Andrija Plenković zaustavi Financial Times? Osim tvrdnjama da lažu.

No tu se našao na skliskom terenu. Oni tamo nisu veslo sisali i ne pada im na pamet trpjeti uvrede umišljenog premijera jedne male balkanske državice. Bilo bi mu bolje da je prešutio, jer tko zna što ga sad čeka. I što će sve o Fortenova grupi i famoznom lex Agrokor iskopati novinari FT-ja. Možda ono što ni sam sebi ne želi priznati?

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.