OTROVNA POLITIKA: Dugo mučno ljeto

Nakon dugog premišljanja, konzultiranja, vaganja i otezanja, anemični Andrej u zadnji čas pokrpao je svoju uzdrmanu vladu hrpom anonimusa. Čemu je prethodila farsa njihova predstavljanja po saborskim odborima, za koju on nije imao živaca

Iako puca od ležernosti i samozadovoljstva nakon prisilne rekonstrukcije Vlade do koje, da nije medija i ucjene koalicijskih partnera, nikada ne bi ni došlo, Andrej Plenković pred sobom ima dugo mučno ljeto. Najavio mu je to nepredvidljivi Miro Kovač koji je, ničim izazvan, okupljenim novinarima znakovito poručio kako je došlo vrijeme i za rekonstrukciju HDZ-ta. Što je Andrej promptno preveo kao konsolidaciju stranke, tijekom koje će se tek vidjeti tko je glavni. Ipak, ne bi se reklo da Miro Kovač, Davor Ivo Stier ili pritajeni Milijan Brkić baš tako misle. I koliko god da Plenkijevi intimusi, od Gordana Jandrokovića Njonje, preko Davora Božinovića do blagoglagoljivog Branka Bačića pokušavali ‘’zamajavati’’ javnost, tvrdeći da u HDZ-tu cvate tisuću cvjetova, i maloumnima je jasno da u stranci vrije ko’ u kotlu. Svima osim Plenkoviću.

Naime, nepodnošljiva lakoća izokretanja neugodne istine u vlastitu korist jedan je od rijetkih talenata koji posjeduje hrvatski premijer. Nakon što je spašavajući vlastito dupe u zadnji čas zamijenio ministre koji su se gušili u govnima raznih afera, još nam je pokušao i prodati ‘’burek’’ kako je “osvježavanje” Vlade posljedica loše percepcije u javnosti s kojom njegova posrnula ekipa iz Banskih dvora nema baš nikakve veze.

Eh, ta percepcija je stvarno vražja stvar. I što se čovjeku sve ne dogodi zbog nje! Iako osamdeset posto biračkog tijela HDZ-ta vjerojatno nema blage veze što je to percepcija, kao što ne znaju ni što je kurikularna reforma, Istanbulska konvencija ili rodna ideologija, ipak je presudila nesretnoj četvorici smaknutih i pridonijela jednoj rotaciji. Jer je čak i ‘’najzadriglijim’’ biračima HDZ-ta koji su spremni štošta tolerirati svojima dok su na vlasti, sve ono što je otkriveno o nestašnim članovima Plenkijeve ekipe previše zasmrdjelo na korupciju i sukob interesa. Usprkos tome, premijer i dalje ponavlja istu mantru, tvrdoglavo odbijajući nazvati stvari pravim imenom i priznati zašto se morao riješiti ministara koji su svojim marifetlucima opasno ugrozili njegovu poziciju i potopili rejting HDZ-a. Sveti Lovro Kuščević, Goran Marić, Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić i Nada Murganić ispali su tako žrtve pokvarenih medija, a ne vlastitih svinjarija na rubu kriminala, sumnjivih poslića s nekretninama i pokretninama, ili neoprostivih propusta u ministarstvima, zbog kojih je bilo i tragičnih posljedica.

Zato je samo zbog percepcije, nakon dugog premišljanja, konzultiranja, vaganja i otezanja, anemični Andrej u zadnji čas pokrpao svoju uzdrmanu vladu hrpom anonimusa. Čemu je prethodila farsa njihova predstavljanja po saborskim odborima, za koju nije imao živaca jer je znao da je ionako nepotrebni igrokaz.

Tako je, uz časnu iznimku novog šefa diplomacije, na scenu stupila druga generacija stranačke mladunčadi koji su se učlanili u HDZ sa šesnaest ili osamnaest godina. Budući da se od normalnih tinejdžera koji su obično opsjednuti seksom, Facebookom, Instagramom, travom i razuzdanim tulumima uglavnom ne očekuje da sami iz čista mira hrle u neku okoštalu konzervativnu političko-ortačku organizaciju, nije teško pretpostaviti da su ih na taj čin potaknuli pragmatični roditelji, nerijetko i sami članovi iste stranke. Pa, ako je pomoglo njima, a nisu bili nešto nadareni, obrazovani ili vrijedni, što ne bi njihovoj djeci koja ipak imaju neko zaleđe. Time je osigurana budućnosti dinastijskog zapasivanja prostora HDZ-tovog klijentelizma kojem se nitko u ovoj državi nije bio u stanju suprotstaviti posljednja gotovo tri desetljeća. Pa neće ni Plenković. Čemu da se opterećuje nekim dokazanim i iskusnim stručnjacima bez stranačke iskaznice koji bi po ministarstvima možda gurali neke svoje ideje, kada će ovako imati aparatčike spremne reagirati na svaki njegov mig. A u godinu dana i neće moći bogznašto ukrasti.

I ma koliko se opozicija koja je bezuspješno lovila premijera po Saboru, trudila ogaditi korumpiranu Vladu bez reformi i smaknute ministre ulovljene s prstima u pekmezu, ništa nije moglo pomutiti blaženi Andrejev mir. A zašto bi se nervirao, kad je, zahvaljujući činjenici da je trenutačni saziv Sabora čuvao svoje guzice, opet kupio vrijeme. Za njegove bezimene odabranike na najvišim pozicijama u državi bez problema je dignulo ruku osamdeset i dvoje pripadnika protuprirodne parlamentarne većine koju čine i Tomislav Saucha i Milanka Opačić i Zdravko Ronko i ostali prebjezi, uglavnom sigurno uhljebljeni u klubu zagrebačkog gradonačelnika i njegove istoimene stranke. Logično je da je Plenki bio tako dobre volje, kad je igrao na sigurno jer svatko od njih imao je petnaest do osamnaest tisuća razloga za podršku ovoj Vladi do kraja mandata. Budući da im je jasno da im neće tako skoro opet pasti ‘’sikira u med’’, nisu ludi da ugroze privilegije koje donosi fotelja u Hrvatskom saboru. Uspješno nametnuvši svoju političku samovolju, zbog koje se popeo na mozak ne samo razjarenoj opoziciji, već i određenom broju članova vlastite stranke, Andrej je opet dobio krila i vratio se u uobičajeno stanje bahatosti.

“Usta moja hvalite me!” tako bi se mogao sažeti njegov pomno planirani intervju odabranom postavljaču napisanih pitanja s katolibanske Hrvatske televizije. Ushićenom voditelju koji je dao sve od sebe da nekom provokacijom slučajno ne uznemiri premijera, nabrajao je senzacionalne rezultate svoje Vlade koji zbog pokvarenih novinara i društvenih mreža nisu doprli do javnosti. Desetine tisuća mladih i radno sposobnih koji su dali petama vjetra i otišli daleko od Rvacke, nezasitni umirovljenici na rubu gladi koji nikako da otegnu papke, potplaćeni intelektualci, pedesetogodišnjaci koji su popušili pedalu u brodogradilištima, kao i ostali nezahvalnici, eto samo zbog loše percepcije ne znaju cijeniti sve što im je Plenki u posljednje tri godine pružio. Sram ih bilo! Pa zašto je onda pobogu smijenio sve te ministre, kad nam je zapravo fenomenalno, samo toga nismo svjesni?

I tako je, nakon napornog silovanja demokracije, počelo blaženo razdoblje raspusta za sve saborske pregaoce. Sljedeća dva mjeseca oni će u znoju lica svoga bacati ribe na gradele, krčkati fiš paprikaš, skijati na vodi, brčkati se na plažama, a neki i u bazenima svojih skromnih vila i sve to na račun poreznih obveznika koji nisu bili te sreće da im godišnji odmor traje 60 dana ljeti, 30 dana zimi i tri tjedna za Uskrs, bez ostalih malih spajanja vjerskih i državnih blagdana.

Tko zna je li Andrej Plenković opijen svojim svemirskim uspjesima, svjestan da u našoj zemlji Nedođiji većina osiromašenih građana ne može provesti ni tri dana na Jadranskoj obali ako im roditelji nisu ostavili neku bajticu iz doba mračnog socijalizma, gdje ne moraju plaćati bezobrazno skupa noćenja. Dok ostali nevoljnici toćaju noge u lavoru i uživaju u sjajnoj statistici uspjeha kojom se hvali premijer, a koji su ‘rvacki BDP, kao i životni standard zacementirali na posljednje mjesto u Europskoj uniji.

Dugo toplo ljeto mogli bi iskoristiti HDZ-tovi jastrebovi i Andrejevi izazivači kojih se prilično nakotilo u posljednje vrijeme. Uostalom, nije nikakva tajna da je upravo stekao nove ljute neprijatelje u stranci, jer je smjena teško pala na želudac bivših ministara, osobito Gabrijeli Žalac i Tomislavu Tolušiću koji će mu se kad-tad pokušati osvetiti. Budući da te nitko ne mrzi više od bivše žene i bivših suradnika, ne treba sumnjati da će oni učiniti sve kako bi zagorčali godišnji svom stranačkom šefu i priredili mu paklenu jesen. A tu je i hiperaktivni Mile Fontana koji bi mogao iskoristiti opću obamrlost uzrokovanu nesnosnim vrućinama, kako bi progurao svoj megalomanski projekt betoniranja Hipodroma i Velesajma i time ucijenio premijera. Kao da Plenkoviću nije dovoljna odluka Ustavnog suda o postupnom uvođenju ćirilice u Vukovaru. Što će, kad-tad, ma koliko vrdao i dodvoravao se Ivanu Penavi, jednom morati provesti. Ako ni zbog koga drugog, onda zbog Milorada Pupovca i Ivana Vrdoljaka koji moraju spašavati obraz pred vlastitim članstvom.

Nemojmo zaboraviti da je upravo Vukovar, s razbijanjem dvojezičnih ploča i dvije kolone na Dan sjećanja, označio početak kraja vlade Zorana Milanovića. Budući da od silnih kalkulacija teško donosi odluke, pa makar se opuštao i na Hvaru gdje je svoj među svojima, ovo bi moglo biti dugo mučno ljeto za hrvatskog premijera.

Komentiraj