Slavni talijanski majstor Giuseppe Verdi je nekoliko svojih opera bazirao na Shakespearovim dramama. Najuspjelijom među njima smatra se Otello.

To je djelo kojim se Verdi 1887. vratio na scenu nakon 16 godina pauze i s kojim je započela suradnja sa libretistom, tadašnjim istaknutim talijanskim pjesnikom i skladateljem Arrigom Boitom. On je i kasnije bio zaslužan za nastanak posljednjih Verdijevih opera.

Pišući libreto za Otela, Boito je od oko 3500 Shakespearovih stihova odabrao samo 800, a neke je scene potpuno izbacio. Verdi je ipak izvjesno vrijeme odugovlačio s početkom skladanja na njegov savršeni tekst. Jedan od razloga bilo je i to što je već postojala opera na istu temu – ‘Otello’ Gioachinoa Rossinija, koja je pri tom bila i izuzetno popularna.

Ali, Verdijevo ostvarenje je već na premijeri, 5. veljače 1887. godine na sceni milanske Scale, doživjelo apsolutni trijumf. Po svjedočenju prisutnih, skladatelj je 20 puta izlazio da se pokloni publici.

Otello je često nazivan najvećom talijanskom tragedijom. Ova Verdijeva opera donosi čudesni spoj glazbe i drame i predstavlja remek-djelo koje je podjednako duboko u filozofskom smislu, kao što je uzbudljivo u kazališnom. Shakespearovu priču o autsajderu, velikom junaku koji ne može kontrolirati vlastitu ljubomoru, Arigo Boito je pretvorio u ispoliran i moćan libreto, gdje su temeljni motivi rasizam, ljubav, ljubomora, izdaja i prevara.