hina

“Opasne veze” u HNK-u Zagreb, raskošna plesna adaptacija poznatoga predloška

Baletna predstava “Opasne veze”, premijerno postavljena u nedjelju u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu, vizualno je snažno plesno istraživanje dinamike okrutne ljubavne igre moći dvoje glavnih protagonista proslavljenoga istoimena romana, u koreografskoj i redateljskoj viziji Talijana Giorgija Madije postavljeno kao dramski balet u kojemu je prozni predložak pretočen u modernu plesnu priču ispričanu jezikom klasičnoga baleta.

Poznati zaplet okrutne igre manipulacije i zavođenja razvratnog vikonta de Valmonta i njegove amoralne ljubavnice Markize de Merteuil, Madia je u plesni komad adaptirao vjerno slijedeći radnju romana, kroz minuciozno koreografirane plesne interakcije u baletnoj predstavi u kojoj je veći naglasak na umjetnosti pokreta nego na klasičnoj baletnoj vještini.

Cilj je ispričati priču, što se postiže dramaturški preciznim prenošenjem radnje u jezik tijela koji gotovo pantomimski oponaša ne samo razgovore i odnose, već i čitav spektar emocija. No, Madia se ne zadržava na pukom prepričavanju – pretočivši kompletnu pripovjednu radnju u pokret, on gotovo pa koketira s fizičkim teatrom koji smješta u kontekst izuzetno atmosferične klasične plesne drame.

Uz poneko golo tijelo, časne sestre na hoverboardima, preplitanje vanjskih zvukova s glazbom, balet “Opasne veze” u HNK-u Zagreb izvanredno je zanimljivo suvremeno plesno čitanje poznatoga predloška, raskošna baletna predstava koja se u potpunosti oslanja na ekspresivnost tjelesne geste, u besprijekornim interpretacijama ansambla Baleta HNK-a Zagreb koji je premijerna publika ispratila uz stajaće ovacije.

Ukupni dojam Madijine baletne adaptacije romana Pierrea Choderlosa de Laclosa – prvi puta objavljenog 1782. godine – svojim hiperizražajnim interpretacijama i izvođenjem klasične glazbe uživo donekle podsjeća na rane crno-bijele nijeme filmove, samo što zagrebačka izvedba upravo pršti raskošnim bojama.

Markiza de Merteuil (Natalia Kosovac) želi se osvetiti bivšem ljubavniku koji je ostavlja jer se sprema ući u brak s mladom i naivnom Cecile (Asuka Maruo). Svojem drugom bivšem ljubavniku vikontu de Valmontu (Tomislav Petranović), stoga predlaže igru nudeći mu zauzvrat – sebe, a da bi taj ulog dobio morat će zavesti Cecile, kao i gospođu de Tourvel (Iva Vitić Gameiro).

Iz tog paklenog pakta proizlazi čitav niz razvratničkih i amoralnih manipulacija osjećajima drugih, te podmuklih ljubavnih intriga čija se opasna oštrica okrutne tjelesne pohote i potpunog izostanka empatije na kraju, posredovanjem jedine emocije koju igra izričito zabranjuje – ljubavi – okreće protiv vlastitih tvoraca, pretvarajući njihovo dokono nadmetanje u ozbiljan obračun na život i smrt dvoje podjednako okrutnih i moćnih protivnika.

Svijet gospodskih salona i veličanstvenih budoara francuskoga dvora vizualno je scenografski i kostimografski uobličen u kontrastima intenzivno plave, zelene i bijele boje na otvorenoj pozornici na kojoj se neprekidno izmjenjuju barokno raskošne bijele pozadine koje praznu scenu dijele na više odvojenih mjesta radnje unutar kojih se paralelno odvijaju različite interakcije.

Igru manipulacije i pretvaranja dvoje francuskih aristokrata opčinjenih borbom volje, ljubavnih želja i seksualnih osvajanja napučuje čitav niz likova, a na premijeri su ih, uz ostale, utjelovili Andrea Schifano, Edina Pličanić, Olja Jovanović Zurovac, Takuya Sumitomo, Ozana Mirković, Rieka Suzuki, George Stanciu i mnogi drugi.

Erotski naboj i napeta strast, kojima bujaju opasne veze iza zatvorenih vrata aristokratskih budoara, na pozornici središnjeg hrvatskog nacionalnog teatra oživljavaju uz glazbu Jospeha Haydna, u kojoj se komorna dvorska muzika neprekidno izmjenjuje s dramatičnim dionicama. Orkestrom Opere HNK-a Zagreb dirigirao je bugarski maestro Dian Tchobanov.

Madia potpisuje koreografiju, režiju, oblikovanje svjetla i dramaturgiju (uz Annegret Gertz). Svijet perika i krinolina koje skrivaju fasadu dekadentne predrevolucionarne francuske aristokracije Madia je vizualno realizirao i kostimografski, uz Domenica Franchija koji je ujedno i scenograf.

Komentiraj